Nakon potresa izazvanih aferama županice Marine Lovrić-Merzel i vukovarskog gradonačelnika Željka Saba na pomolu je nova kriza u SDP-u, na relaciji Rijeka – Zagreb. Darko Hudelist otkriva razloge dubokog zahlađenja odnosa između najjače SDP-ove utvrde i stranačke centrale
Nezadovoljan sam radom stranke u cjelini i smatram da će morati doći do velikoga, generalnog pročišćavanja u SDP-ovim redovima, čak onakvoga intenziteta i onakvih razmjera kao što je to bilo 1990. – kada je promijenjeno i samo ime stranke, iz SKH u SDP. Imam dojam da smo u znatnoj mjeri napustili stranački rad, edukaciju članstva, pa i nekakvu promišljenu kadrovsku politiku, koja bi se trebala voditi prije svega na temelju postignutih rezultata, a ne osobne percepcije. Mislim da u stranci ima, na svim razinama, previše karijerizma, previše brige za vlastitu promociju, a premalo za opći interes, što bi trebala biti osnovna svrha svake političke stranke. A pogotovu socijaldemokratske – te vrlo oštre i ozbiljne prigovore na račun vlastite stranke, ponajprije njezina vodstva, izgovorio je u jednome dahu riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u subotu, 5. travnja, u svojem uredu na Korzu. Sjedio sam nasuprot njemu i, iznenađen tom kratkom ali žestokom bujicom iskrenih riječi, prisjetio se našega razgovora na istome ovom mjestu potkraj rujna 2011., dva mjeseca uoči parlamentarnih izbora, na kojima će pobijediti SDP.
Tada se od njega takve, pa ni mnogo blaže, riječi o situaciji u stranci nisu mogle čuti. A nije bilo ni razloga. Sve je izgledalo neusporedivo bolje, optimistično i konstruktivno, premda ne i idilično. U svakom slučaju, stranačko jedinstvo nije se dovodilo u pitanje, a razlike između središnjice na zagrebačkom Iblerovu trgu i snažne riječke organizacije činile su se zanemarive pa ih nitko nije ni potencirao, piše Globus .
Slobodni pad. Sada, međutim, odnosi između vodstva SDP-a i njegova najjačega grada – crvenoga bastiona, kako se obično govori – više nisu blistavi. U njima sve češće nešto zaškripi, ali se i jedna i druga strana trude da tu škripu priguše, da u javnosti bude što manje čujna. Jer, nitko ni u riječkome SDP-u ni u zagrebačkoj centrali, sasvim razumljivo, ne želi da se posumnja (pogotovu ne javno) u čvrstoću i postojanost osovine hrvatskih Socijaldemokrata Rijeka-Zagreb.
No, u situaciji kad dvoje članova Predsjedništva SDP-a, sisačka županica Marina Lovrić-Merzel i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, pod teretom neugodnih afera, daju ostavku na dužnost u najvišem stranačkom tijelu, i kad najistaknutiji riječki SDP-ovac i ministar financija Slavko Linić vodi hladni rat sa šefom Zoranom Milanovićem, u Rijeci se osjeća iznimno velika napetost.
Da, to je i dalje čvrsta i pouzdana SDP-ova utvrda, ali je iz nje iščezla nekadašnja samouvjerenost i spokoj. Mirnoća i staloženost njezina vodstva sad pomalo djeluju kao kamuflaža, nužna da se prikrije pomućenost odnosa sa središnjicom u Zagrebu.
Prošli put kad sam bio ovdje, prije dvije i pol godine, pisao sam o samome gradu Rijeci, ali i o vodećim ovdašnjim SDP-ovim političarima – o njima četvorici: Slavku Liniću, Vojku Orbersnelu, Željku Jovanoviću i Zlatku Komadini. Naslov članka bio je “Crvena Rijeka” – ili tako nekako.
Vrhunac cijele priče dogodio se zadnjeg dana mog boravka u Rijeci, kada su sva četiri SDP-ova giganta pristala na zajedničko fotografiranje. Moj kolega Darko Tomaš slikao ih je, koliko se prisjećam, ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci. Odradili su to šutke, profesionalno i bez riječi, iako se i izdaleka moglo vidjeti da odnosi između njih (ili barem između nekih od njih) nisu besprijekorni.
U međuvremenu se puno toga promijenilo.
Najveća je promjena u tome što je sada na vlasti u Hrvatskoj SDP – njihov SDP – a ne više HDZ. Ali u toj, za njih pozitivnoj, promjeni krije se, međutim, i ono negativno, dapače najnegativnije moguće: kako hrvatska država sve više tone i propada, a taj se tzv. slobodni pad događa upravo za ovo vrijeme otkako državom upravljaju SDP-ovi kadrovi, na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, dramatično opada, isto tako, i popularnost SDP-a na državnoj, tj. nacionalnoj razini.
A paralelno s tim jačaju i neke – zasad samo latentne – napetosti između riječke SDP-ove “utvrde”, u kojoj su glavni “generali” riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, te zagrebačke središnjice SDP-a, gdje je glavni lik premijer Milanović.
Izvor: Jutarnji list
