PREMA ovjerenom Sporazumu između sada već bivšeg ministra financija Slavka Linića i ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa od 15. ožujka 2012. godine, ministar Maras predao je Liniću nadležnost za 207 ugovora iz ugaslog Fonda za razvoj za zapošljavanje. Naime, prvotnim dogovorom na Vladi Zorana Milanovića što je i regulirano “Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava” ugovori su se našli kod Marasa, da bi ih se na kraju dočepao Linić. Pojedinačni slučajevi predstečajnih nagodbi pokazat će i zašto je to bilo važno.
Zašto je kod javnog bilježnika ovjeren potpis sada već bivšeg ministra Linića nikome nije jasno. Na Indexov upit nije nikad odgovorio. Prva verzija članka koja je objavljena 14. svibnja u 20 sati sadržavala je pogrešnu informaciju da je i ministar Maras bio kod javnog bilježnika kako bi se ovjerio ugovor. No, naknadnom provjerom ustanovili smo kako je kod javnog bilježnika ovjeren samo potpis ministra Slavka Linića, ne i Gordana Marasa. Tijekom provjere potpisa Sporazuma javio nam se i sam ministar Maras koji je pismeno odgovorio na naše upite koje smo mu postavili prije više od mjesec dana te su sada u članak uvrštena i njegova pojašnjenja. Zbog toga je članak bio deaktiviran do konačne potvrde.
Zašto je Linić posjetio javnog bilježnika, što je krajnje neuobičajena i neobjašnjiva praksa? Zašto je ovjerio Marasove ugovore? Nitko ne zna, a Linić šuti.
Od 1,3 milijardi kuna kredita u potpunosti vraćeno tek 10 milijuna kuna!?
Fond za razvoj i zapošljavanje u vrijeme vladavine Ive Sanadera podijelio je 1,3 milijarde kuna u vremenu od 2003. do 2010. godine kada je Fond ugašen. Kako doznajemo od 1,3 milijardi kuna kredita u potpunosti je isplaćeno, odnosno vraćeno tek 10 milijuna kuna!? Samo tri tvrtke koje je kreditirao Fond uspjele su u potpunosti vratiti kredit!
Nepovratno je izgubljeno malo više od 400 milijuna kuna, jer je niz tvrtki nakon što su dobili kredite jednostavno propao, odnosno otišli su u stečaj ili likvidaciju. Sredinom 2012. ostalo je aktivno 875 milijuna kuna kredita, a veliki broj njih našao se pod istragama DORH-a i USKOK-a zbog sumnje u pogodovanje.
Istovremeno su te tvrtke iskorištavale pogodnosti Linićevog Zakona o predstečajnim nagodbama.
Bi li se dogodio Vino Ilok ili DI Čazma da Linić nije dobio ugovore?
Linić je sporazumom s ministrom Marasom došao do tih ugovora kako bi Ministarstvo financija moglo samo voditi odlučujuću riječ kod predstečajnih nagodbi bez utjecaja drugih ministarstava. U slučaju da je Maras zadržao ugovore u svom ministarstvu Linić bi bio možda onemogućen u sumnjivim predstečajnim nagodbama kao što je bila ona za “DI Čazmu” koju je zaustavio DORH te za Vino Ilok.
Sporazum između Linića i Marasa pronašli smo među “hrpom” dokumenata u jednoj predstečajnoj nagodbi koja je objavljena na službenoj stranici Fine sa službenom ovjerom javnog bilježnika!? Time je Linić dokazivao nadležnost za te ugovore te preuzimao glavnu riječ u postupku predstečajne nagodbe kao najveći vjerovnik.
No, vratimo se u vrijeme kada je HDZ dijelio kredite “šakom i kapom”. Fond za razvoj i zapošljavanje osnovan je 2003. godine za vrijeme Vlade Ivice Račana, a zamišljen je kao ustanova po uzoru na europske fondove. Fond je dijelio vrlo povoljne kreditne aranžmane s vrlo niskim kamatama, a poseban uvjet bila je da se tvrtka bavi proizvodnjom te da naravno – zapošljava. No vrlo brzo krenule su malverzacije.
Fond je bio kasa HDZ-a
Promjenom vlasti Fond je postao bankomat HDZ-a iz kojeg su novac uzimali većinom za tu stranku podobni poduzetnici te članovi stranke. Velika većina tih kredita-ugovora Fonda je sporna odnosno novac se trošio nenamjenski. Najveći dio novca uzela je Kio Orahovica i to 73 milijuna kuna da bi na kraju završila u stečaju s optužbama za financijske malverzacije. Tu je i čitav niz tvrtki povezanih s Miroslavom Kutlom koje su iz tog Fonda izvlačile novac a riječ je o više od 33 milijuna kuna.
Tu je i slučaj “kobilje mlijeko” kada su u istražnom zatvoru završili partneri Ninoslava Pavića iz afere Kamensko, a kasnije i s optužnicama.
Zbog jednog je takvog kredita u zatvoru završio je bivši predsjednik Uprave Fonda Petar Tonković, a istraga se vodi i protiv njegova prethodnika Andrije Popovića zbog kredita koje je davao tvrtkama u dolini Neretve.
Popović je bio na čelu Fonda od 2004. do 2007. godine kada je čak 14 tvrtki iz Dubrovačko-neretvanske županije, većinom iz područja Neretve dobilo kredite u ukupnoj vrijednosti od oko 50 milijuna kuna. Među poznatijim propalim poduzetnicima – korisnicima kredita Fonda – je i tvrtka SMS iz Splita koja je po izbijanju afere Spice završila u stečaju.
Među spornim kreditima je i onaj Eko Slavoniji od čak 50,9 milijuna kuna koja je pripada najmoćnijem čovjeku hrvatskog rukometa Zoranu Gopcu, a tu je i cijeli niz propalih tvrtki povezanih s članovima HDZ-a, ali i s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem.
Maras: Smatrao sam da ugovori pripadaju Ministarstvu financija, a ne meni
Nakon niza afera Fond je ukinut 8. studenog 2010. godine, a poslove bivšeg Fonda preuzelo je tadašnje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. U tom ministarstvu ustrojena i posebna Služba za razvoj i zapošljavanje koja je vodila nadzor nad kreditima Fonda.
Dolaskom Kukuriku koalicije Služba je prebačena u Marasovo ministarstvo obrta te na još dva ministarstva i to u ministarstva gospodarstva koje je tada vodio Radimir Čačić te u Ministarstvo rada Miranda Mrsića. Podjela poslova oko bivšeg Fonda uređena je Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih tijela državne uprave, no kako smo objasnili u uvodu Maras ih je prebacio Liniću.
“S obzirom da je Fond za razvoj i zapošljavanje bio od osnutka do ukidanja, osim zadnje dvije godine postojanja, pod ingerencijom Ministarstva financija i da je Upravnim odborom Fonda za njegovog djelovanja predsjedao uglavnom ministar financija te da Ministarstvo financija ima na raspolaganju veće resurse za naplatu potraživanja u ime države tehnički najlogičnije rješenje je bilo da se nakon preustroja bivšeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva zaostali poslovi ukinutog Fonda vezani uz izdane kredite obavljaju u Ministarstvu financija. Nakon što je Fond ugašen glavnina preostalog posla se svela na naplatu dospjelih kredita koje je prethodno dodijelio Upravni odbor Fonda uglavnom na čelu s tadašnjim ministrom financija”, tvrdi danas ministar Maras.
Zbog kvalitete posla
Kako je naglasio Ministarstvo poduzetništva i obrta kao novoosnovano ministarstvo nije tada imalo u svom ustroju službu koja bi se mogla efikasno baviti naplatom potraživanja vezano uz poslovanje Fonda te je, kaže Maras, bilo “logično da taj posao preuzme ministarstvo koje je taj posao već obavljalo i u tom trenutku moglo kvalitetno obaviti”.
Na pitanje zašto je napravljena primopredaja, odnosno odricanje u korist Ministarstva financija, a nije recimo to bila uredba Vlade kao i u sličnim slučajevima, Maras odgovara.
“Uobičajeno je da ministarstva između sebe pitanja oko nadležnosti, suradnje i drugih poslovnih odnosa koja nisu zakonski određena definiraju sporazumima”, naglasio je Maras.
Na tvrdnju novinara Indexa kako Linić nije uzeo sve ugovore već samo dio njih s obzirom da je ostalo neraspoređeno 227 ugovora Maras tvrdi da su ostali samo oni krediti vezani uz poticaje za zapošljavanje koji su odobravani od strane Fonda preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
“Ugovorne strane su suglasne da preuzimatelj preuzme cjelokupnu dokumentaciju i poslove bivše Samostalne službe za razvoj i zapošljavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koji se odnose na nadzor korisnika kredita bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje i vode u mandatnim bankama a koji su imali za cilj usmjeravanje državnih sredstava u poticanje razvoja obrta malih i srednjih tvrtki, otvaranje novih radnih mjesta kroz primjenu novih tehnologija”, stoji u članku 2. Sporazuma između Marasa i Linića.
Pod istragama DORH-a ušli u predstečajne nagodbe
No, vratimo se na same ugovore. Naime, Liniću su trebali ti ugovori jer se većina tvrtki našla u financijskim teškoćama, a mnoge od njih danas su zatražile i predstečajnu nagodbu. Neke od najvećih predstečajnih afera dogodile su se upravo oko tvrtki koje su imale dugovanja prema tom ugaslom Fondu.
Čazmu zaustavio DORH
Tako se i dogodio slučaj predstečajne nagodbe DI Čazme koju je zaustavio DORH. Naime, iako je još u listopadu prošle godine u dokumentima stajalo kako je Čazma dužna Ministarstvu financija “samo” 1,2 milijuna kuna, taj dug je narastao na 17 milijuna kuna jer su posebnom uredbom na Ministarstvo financija prebačena potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje od 16,2 milijuna kuna, čime je glas Branka Šegona i Linića postao presudan u predstečajnoj nagodbi s obzirom da su ukupna dugovanja Čazme iznosila 38,5 milijuna kuna. Linić je naumio oprostiti pola kredita kojeg je ova tvrtka bila dužna Fondu za razvoj i zapošljavanje.
Nakon sumnjiva HDZ-ova kredita, Linić nagradio tvrtku ulaskom države u vlasništvo
Drugi drastičan slučaj je onaj za Vino Ilok jer je ta tvrtka pod istragom USKOK-a. Tvrtki s manje od 50 zaposlenika oprošteno je 27 milijuna kuna, a prema planu restrukturiranja, kojeg je osobno potpisao ministar financija, država će ući u tu tvrtku s 25 posto vlasništva.
Tvrtku Vino Ilok vodili su Antun Crlenjak i Davor Vlajčević, protiv kojih je DORH prije dvije godine podigao optužnice zbog zlouporaba u korištenju kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje (FRZ), a korisnica tog kredita je upravo tvrtka Vino Ilok!
Izvor: Index.hr/ZDanas
