Ovih dana u medijima u vlasništvu Rena Sinovčića, odnosno zbog izbjegavanja ovrhe, u vlasništvu njegove kćeri Renate Sinovčić, izašao je  tekst o poslovanju tvrtke “RMC” u vlasništvu Igris i Darka Smrkinića. Naime, tekst obrađuje sumnjive poslove tvrtke RMC sa Gradom Zadrom te povezanim komunalnim tvrtkama kao i ilegalno postavljene panoe u centru grada od strane iste tvrtke. Sinovčićevi mediji su zaboravili spomenuti ulogu samog Sinovčića i njegovih partnera u cijeloj priči.

S obzirom na to da već duže vrijeme istražujemo temu postavljanja ilegalnih jumbo panoa po gradu Zadru, upoznati smo sa detaljima koji na jedan selektivni način prezentira tu tematiku. Naime, događa se upravo to da je po gradu postavljeno stotine jumbo plakata upitne legalnosti te da se svaki mjesec pojavi i po par novih panoa na različitim lokacijama, a za koje Grad Zadar kao institucija nemože decidirano utvrditi što je legalno, a što nije. Točnije, svaki komunalni djelatnik ima svoje mišljenje ali sve u suprotno odredbama “Odluke o reklamiranju na području grada Zadra” komunalnog odijela Grada Zadra tako da akteri ove priče “love” u  vrlo mutnom teritoriju provođenja ili još točnije neprovođenja komunalnih odredbi Grada Zadra, a sve  zavisno o vlasniku tvrtke i naravno njegovoj umreženosti u sustav lokalne oligarhije.

U spomenutom tekstu nije navedena činjenica da su sporni panoi samo kap u moru komunalnih prekršaja koji se događaju u gradu Zadru, a u koje je upleteno puno više tvrtki i poznatih imena nego što se to navodi.

Tvrtka RMC je postavila panoe na terenu na Ravnicama u vlasništvu MORH-a, a koji je dan Gradu Zadru na korištenje. Isti panoi su proglašeni bespravnima i naloženo je njihovo uklanjanje. Do današnjeg dana isti panoi nisu uklonjeni, a prošlo je više godina od njihova postavljanja. Također je poznato i to da bivšeg dogradonačelnika i današnjeg gradskog pročelnika za prostorno uređenje i graditeljstvo Darka Kasapa te obitelj Smrkinić veže kumstvo odakle očito proizlazi zaštita od uklanjanja navedenih panoa sa gradske površine.

Naime, različite tvrtke (podaci poznati uredništvu) su pokušale postaviti panoe na različitim lokacijama da bi isti panoi bili uklonjeni od strane komunalnih redara i odveženi na odlagalište sa pravom preuzimanja tek kad se plati kazna za postavljanje panoa, u protivnom pano se oduzima. Takav scenarij kod par tvrtki u Zadru ne vidimo iz samo komunalnom poznatog razloga.

Malo je poznato to da lokalna vlast gledajući kroz prste određenim tvrtkama vezano uz komunalne dozvole, vraća dugove na vrlo neprimjetan način širem pučanstvu. Cijene oglašavanja na spomenutim panoima kreću u iznosu većem od 300 eura mjesečno, a ako uzmemo u obzir količinu od preko stotinjak panoa, dobijemo dobit koja nerijetko premašuje i 200.000 kuna mjesečno odnosno preko 2,4 milijuna kuna godišnjeg prihoda čime je lokalna vlast odradila vraćanje usluga svojim odabranicima.

Dozvoliti određenoj tvrtki da postavlja oglasne panoe gdje god želi i u kojoj god količini ili koncentraciji po lokaciji želi, omogućava toj tvrtki maksimalnu tržišnu prednost nad drugim tvrtkama stvarajući tako nelojalnu konkurenciju tvrtkama koje uredno posluju. Na takav način lokalna vlast stvara medijske monopole koji se kasnije u političkim kampanjama koriste za oglasno nadjačavanje političke konkurencije i tu pronalazimo obostrani interes lokalne vlasti i povlaštenih tvrtki. Interes koji će nadamo se zainteresirati i DORH, doduše ne lokalni jer su i oni upleteni u ovu priču.

Vlasnik jedne takve tvrtke je i Dejan Golem koji je preko Benkovačkog gradonačelnika Kutije morao doprijeti do Kalmete s obzirom da je njegova pozicija bila ugrožena s obzirom da je Sinovčić u vrijeme izbora krenuo kontra Kalmete i HDZ-a prozivajući otvoreno Kalmetu i Livakovića za kriminal u HAC-u. Golem u predizbornoj kampanji postaje HDZ-ov čovjek za odnose s javnošću, takozvani “PR” dok je po struci inače fizioterapeut, a spomenuti panoi u vlasništvu Golemovih tvrtki glavni medij za lokalnu HDZ-ovu kampanju. Uloga Golema se nastavlja i nakon izborne kampanje u vidu komuniciranja sa, za HDZ “problematičnim” medijima i(li) njihovima novinarima u svrhu umanjivanja medijske štete kako po HDZ tako i po njega osobno. Dejan Golem postaje HDZ vojnik, a panoi i koncesije po gradskim komunalnim tvrtkama plaća za njegovu lojalnost.

Tvrtka Media oglasi d.o.o. te obrt MediaZD su u vlasništvu Dejana Golema i njegovog partnera Ivice Blaškovića koji je ujedno u bližoj rodbinskoj vezi sa Sinovčićem te je bio direktor u nekim Sinovčićevim tvrtkama. Važno bi bilo napomenuti da ista tvrtka ima koncesiju nad oglašavanjem na površinama autobusa Liburnije Zadar već više od 12 godina, te da je Zadarska županija iznajmila prostor za poslove legalizacije od iste tvrtke HDZ-ovog savjetnika za odnose sa javnošću Dejana Golema za nemali iznos od preko 350.000 kuna godišnje na neodređeno o čemu smo već pisali. (LINK) Slučajnost?! Mi u toliko slučajnosti ne vjerujemo.

Jedno je očito, međusobno čerupanje u redovima je počelo. Ako se pitate u čijim redovima, odgovor možete potražiti u tome da se na skoro svim spomenutim panoima oglašavaju tvrtke koje su u direktnom ili indirektnom vlasništvu Zdenka Zrilića ili posluju u poslovnim prostorima u njegovom vlasništvu. Uostalom, neslužbena zadarska hijerarhija je već odavno poznata. Spomenuta tvrtka Media oglasi d.o.o. je iznajmila i plakate u vlasništvu tvrtke Zdenka Zrilića na Sinovčićev pritisak, pritisak zbog nekog kostura u ormaru ili više njih nije nam poznato?

U višegodišnjoj stagnaciji tržišta u Hrvatskoj te uzastopnog zatvaranja tvrtki kao i većih trgovačkih centara oglašivačko tržište počinje osjećati deficit klijenata i prihoda. U istoj situaciji lokalni igrači sa stalim investicijama i problematičnim repovima iz prošlosti te sa sve manje mogućnosti doći do raspoložive gotovine, koriste situaciju te svoj već uzdrman utjecaj u prodaji oglasnog prostora spomenutih tvrtki. Koriste svoj utjecaj u zamjenu za medijsku naklonost u vidu lažnog pozitivnog izvještavanja javnosti o raznim akvizicijama, investicijama te o općoj uspješnosti poslovanja, po sistemu da sto puta izgovorena laž na kraju postaje istina. Također, besplatno oglašavanje svojih usluga i proizvoda na spomenutim panoima u nadi da će ostaviti dojam jednakog statusa i moći kojeg su nekad uživali.

U posljednje vrijeme sukob Kalmete i Rena dolazi do te razine da se sad sukobljavljaju nazdravljajući za ručkom u Zrilićevom restoranu te dogovarajući strategiju za novu obmanu javnosti. Taj “sukob” ih je doveo do te razine da Sinovčićevi mediji Kalmetu proglašavaju osobom tjedna dok uplate iz Gradskog proračuna i dalje neometano klize prema NK Zadru iako je službeno utvrđeno da se isti novac troši nenamjenski. Opet neki kosturi?

Sve dubljim padom Sinovčića njegovi dosadašnji suradnici se polako ograđuju od njega. Zrilić se bezuspješno pokušava ograditi od Sinovčića što je nemoguće nakon Zrilićevih izjava u Zadarskom listu u kojem brani Sinovčića, tvrtku Vox te klevetačku uredničku politiku iste kuće. Čega se Zrilić boji nije nam poznato. S druge strane Dejan Golem spas od novonastale situacije privremeno je našao preko Kutije ispod Kalmetinih skuta.

Ravnoteža odnosa snaga je vidno uzdrmana, a novca nema. Pravi sukob lokalne oligarhije očito tek predstoji.

Z.B.