Ljudi se ponekad boje prići i pomoći invalidima, ponekad dođe do nesporazuma, no ipak građani bi vrlo rado pomogli i pomažu – kaže tajnik Udruge slijepih i slabovidnih Špiro Zrilić.

Na nivou Hrvatske slijepe ljude muči dodatak za sljepoću koji se ne mijenja već 25 godina, iako se obećavalo da će se situacija popraviti to se nije dogodilo – kaže tajnik Udruge slijepih i slabovidnih Špiro Zrilić.

Sama zadarska Udruga zahvaljujući Gradu Zadru, Županiji, ostalim gradovima i općinama i raznoraznim donatorima funkcionira više nego dobro – dodaje Zrilić.

Što se tiče arhitektonskih prepreka, njih u Gradu nema puno. Stari dio grada pogodan je za kretanje slijepih ljudi, iako ih malo ometaju ugostiteljski objekti koji izlaze na ulicu. S novim dijelovima grada slijepe i slabovidne osobe imaju više problema jer se u pravilnom rasporedu ulica Poluotoka ipak lakše snalaze.

Na žalost, ljudi se ponekad boje prići i pomoći invalidima. Ne znaju kako će prići pa često puta dođe i do nesporazuma. Možda se čovjek krivo izrazi ili krivo pristupi pa onda tu dođe do neugodnosti, ali građani bi vrlo rado pomogli i pomognu – kaže Špiro Zrilić.

Slijepe osobe često su, kažu, tretirane kao građani drugog reda, iako ih u cijeloj Hrvatskoj ima oko pet i pol tisuća. Diplomirani pravnik Danijel Lončar, predsjednik je Udruge slijepih i slabovidnih Zadarske županije. U ime 250 članova Udruge ističe da ono što bi slijepima olakašalo kretanje ulicama su taktilne trake:

Postavljanje taktilnih traka van Poluotoka ne bi trebao biti problem, ali u staroj jezgri Zadra potrebna je suradnja s konzervatorima jer ne može se svugdje postavljati. Iako sam čuo da bi se taktilna traka mogla postaviti kod Općine, to bi znatno olakšalo kretanje slijepima i slabovidnim.

Izvor: HRT/ZDanas