Odvjetnik Marijan Hanžeković u petak 21.11.2014. je i službeno preuzeo EPH, jednog od najvećih izdavača u hrvatskoj medijskoj industriji. O golgoti EPH grupe u Hrvatskoj piše se već dugo. Još 2008. godine Ninoslav Pavić, odgovarajući na tada sve glasnija pitanja financijskih problema EPH grupe koja su se pojavljivala u kuloarima izdavačke industrije, u svojim izdanjima negira da je „EPH u krizi više nego drugi mediji“. Ilko Ćimić će otvoriti pitanje Pavićevog poslovanja u serijalu članaka o predmetu „Kamensko“, za koji će kasnije dobiti i nagradu, dok će Ladislav Tomičić u Novom Listu početkom ljeta 2011. najaviti i istragu protiv Ninoslava Pavića povezanu s vlasništvom i poslovanjem EPH koju je započeo tadašnji ravnatelj policije Oliver Grbić, a za koju znamo kako je završila. Stoga bi nepravedno bilo reći da se o EPH, problemima unutar grupe, te sumnjama u poslovanje nije pisalo, odnosno da javnost nije bila pravodobno informirana o tome. No nastavak te priče, s fokusom na vlasništvo nad medijima i rad medija je još zanimljiviji.
Start-up preuzima giganta
Dan nakon službenog preuzimanja EPH grupe odnosno njezinih novinskih izdanja, naslovnice EPH će ukrasiti proslava rođendana zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Iako neobično da osumnjičenik u početnoj fazi istrage dobiva pozitivan osvrt i prostor na naslovnici jednog od najtiražnijih dnevnika u Hrvatskoj, u tome nema ničeg protuzakonitog. Iako u rečenom postoji sukob interesa (isto tako uobičajen za naše društvo), jer vlasnik tiskovine (odvjetnik) je ujedno i odvjetnik osumnjičenog Milana Bandića, za kojeg, kako sam navodi, podiže i kredit kako bi platio jamčevinu, što je sve niz radnji koje su neuobičajene u svijetu jasno podijeljenih uloga. No niti u tome nema ničeg protuzakonitog, odnosno ničeg što bi se kosilo s uobičajenom nejasnom praksom nejasno povezanih poslovnjaka, o kojima čitamo u rubrikama uspješni poduzetnici, odnosno o kojima čitamo na Forbesovoj listi najbogatijih i najmoćnijih. Naravno ovo sve u kontekstu političkog i poslovnog Balkana na kojem živimo.
No prava pitanja za sve u ovom postupku leže u naizgled nebitnim, odnosno barem do sada neobrađenim detaljima „preuzimanja“ EPH od strane odvjetnika Hanžekovića. Naime, upravo u periodu intenzivnog pisanja medija o problemima Ninoslava Pavića odnosno koncerna EPH, krajem 2011. godine, osniva se tvrtka EURO POTICAJI d.o.o. za savjetovanje. Tvrtku, kao jedini osnivač, osniva odvjetnik Marijan Hanžeković s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. U 2012. godini, prema podatcima FINA-e, tvrtka EURO POTICAJI d.o.o. posluje s gubitkom, koji će do kraja 2013. godine narasti na svotu od 30.694 kn. Iz financijskih izvješća je vidljivo da tvrtka jedva da bilježi bilo kakvu poslovnu aktivnost, odnosno nastali gubitak je prije rezultat neaktivnosti nego poslovnih ulaganja koja se nisu isplatila. Dakle, zaključak je da je tvrtka EURO POTICAJI samo jedna od bezbroj start-up ova na domaćem tržištu koja još uvijek „čeka“ poslovnu priliku kako bi zaposlila ljude i krenula s radom. No, u 2014. godini upravo će ta tvrtka kupiti koncern EPH. Tvrtku barem 1.000 puta veću od sebe, s dugovanjima koja jednako za više tisuća puta prelaze imovinu tvrtke koja ih kupuje. I u tom trenutku nitko se ne pita kako je to moguće. Na koji način tvrtka EURO POTICAJI dolazi do kapitala za kupovinu EPH, odnosno da li je uopće moguće da bilo koja tvrtka, koja je de facto tek osnovana i koja nema gospodarsku aktivnost niti vlastiti kapital, kupi koncern poput EPH. Navedeno je skoro jednaka vjerojatnosti da udruga u kojoj radim kupi Agrokor. No u RH se ovakva pitanja ne otvaraju, odnosno očigledno u sustavu nemamo zaštitni mehanizam provjere porijekla imovine kod kupovine velikih vrijednosti, što onda i rezultira poslovnim transakcijama poput ove. Početkom ove godine (2014.) Marijan Hanžeković je predstavio svoje namjere po pitanju EPH, navodeći za T-Portal kako želi od „EPH napraviti profitabilnu tvrtku“. No da li je to za očekivati s obzirom na poslovne rezultate Marijana Hanžekovića?
Ukupni gubitak trostruko premašio dobit
Naime, prema podatcima u platnom prometu RH, Marijan Hanžeković je vlasnik ili suvlasnik 7 gospodarskih subjekata. Pri tome svi ovi subjekti osim Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri posluju s gubitcima. Pa je tako prema podatcima iz FINA-e, tvrtka Euro Poticaji u gubitku 30.694 kn, tvrtka JADRAN-AZIJA d.o.o. u gubitku za 2013. godinu 3.874,73 kn; tvrtka AZIJA-JADRAN SAVJETOVANJE je u istoj godini u gubitku 1.818,63 kn; tvrtka GENERA ISTRAŽIVANJA d.o.o. za proizvodnju biotehnoloških proizvoda je 2013. završila u gubitku od 1.518.975,93 kn; tvrtka GENERA LIJEKOVI d.o.o. za proizvodnju i promet lijekovima u 2013. godini je u gubitku 3.625.352,50 kn; tvrtka RADNIČKA GALERIJA d.o.o. za usluge i trgovinu je u 2013. godini u gubitku 223.186 kn; dok je tvrtka HANZA NEKRETNINE d.o.o. za poslovanje nekretninama imala dobitak poslovne godine (2013.) u iznosu od 2.872.791 kn, koji je otišao na pokriće prenesenog gubitka u iznosu od 16.903.553 Kn, stoga ukupni preneseni gubitak čini svotu od 14.030.762 kn. Dakle, jedina tvrtka koja je u vlasništvu odvjetnika Hanžekovića, a koja posluje bez gubitaka u ovom trenutku je Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri s ukupnom dobiti u 2013. godini u iznosu od 6.551.059 kn. Interesantno je i to da ukupni gubitak tvrtki u vlasništvu odvjetnika Hanžekovića u iznosu od 19.434.661 kuna trostruko premašuje dobit od 6.551.059 kn koju je ostvarilo društvo Hanžeković i partneri. U takvim okolnostima, potrebno se zapitati više pitanja. Prvo, da li poslovni čovjek čija trgovačka društva bilježe višemilijunske gubitke u ukupnom zbroju može od „EPH napraviti profitabilnu tvrtku“? Te drugo pitanje, na koji način poslovni čovjek koji u većini društava posluje s gubitkom, te tvrtkom koja skoro pa ne bilježi ikakvu poslovnu aktivnost (tvrtka EURO POTICAJI) kupuje koncern poput EPH? Te naravno, na koji način takav isti poslovni čovjek dobiva ekspresni kredit iz kojeg plaća jamčevinu za svog klijenta Milana Bandića? Ovo su naravno pitanja za istražitelje jer u moru isprepletenih veza, teško da će netko tko izvana promatra cijeli slučaj moći detektirati sve moguće i nemoguće poveznice i tijekove novca u RH
Agram i EPH
Međutim, interesantni detalji se ne zaustavljaju na ovome. U cijelom konceptu sukoba interesa postavlja se i pitanje sukoba interesa odvjetnika Hanžekovića u samom preuzimanju obrane gradonačelnika Milana Bandića. Naime, u operaciji AGRAM djelatnici PNUSKOK-a su uhitili i osumnjičili više osoba od kojih izdvajamo Milana Bandića i Petra Pripuza. Sumnjiči ih se za koruptivna djela, što prema našem ZKP-u omogućuje i istraživanje povezanih osoba (bilo pravnih bilo fizičkih) s osumnjičenima. Kako znamo iz medija da su između ostalog u fokusu istražitelja poslovni odnosi upravo između trgovačkih društava u vlasništvu Petra Pripuza te Grada Zagreba kojim upravlja Milan Bandić, to bi po logici stvari značilo da istražitelji moraju pretresti sve poveznice, neposredne i posredne, između ova dva subjekta. Problem odvjetnika Hanžekovića je što s jedne strane brani Milana Bandića, s kojim je u poslovnom odnosu putem, kako mediji pišu, zastupanja gradskih poduzeća u ovršnim predmetima, te s druge strane poveznice s drugo osumnjičenim Petrom Pripuzom. Naime iz Revizijskog izvješća odvjetničkog društva Hanžeković i partneri, vidljivo je da društvo ima dugoročna potraživanja u iznosu od 232.903 kn prema trgovačkom drutšvu Eko-Flor plus u predstečajnoj nagodbi. Društvom Eko-Flor Plus d.o.o. upravlja Ivan Pripuz, sin Petra Pripuza, a jedan od osnivača društva je sisački Depos, društvo kojem je osnivač Pripuzov C.I.O.S. Dakle, nesporno je da se odvjetnik Hanžeković nalazi u poslovnom odnosu s oba osumnjičenika, te da bi zastupanje jednog od njih predstavljalo sukob interesa, te da ne bi smio zastupati osumnjičene u ovom predmetu, jer nije jasno kojim od tri interesa (interes obrane M.B., interes poslovanja s gradskim tvrtkama ili interes poslovanja s Petrom Pripuzom) će se odvjetnik Hanžeković voditi. No ovo pitanje USKOK nije postavio pred sudom pa se o njemu nije ni raspravljalo, istražitelji šute, a odvjetnička komora se valjda ne osjeća nadležnom za samostalno iniciranje postupaka protiv svojih članova.
U svakom slučaju, rasplitanje slučaja EPH i interesnih poveznica Marijana Hanžekovića i osumnjičenih u slučaju Agram ima utjecaj na javni interes i interes javnosti. No pitanje kapaciteta društva i države da se nosi s ovakvim slučajevima je i temeljno pitanje vladavine prava, što će u svakom slučaju pokazati bliska budućnost. Do tada ćemo medije konzumirati zajedno s umakom od isprepletenih interesa bez da znamo ključne sastojke.
Izvor: Fairpress.eu/ZDanas
