Zašto Hrvati glasaju za HDZ?


“VELIKA većina građana je prihvatila stav koji glasi da su svi političari lopovi, a neki su naši lopovi. Pa onda te naše lopove i biramo. A to su za jedne HDZ-ovci, a za druge SDP-ovci”.

Ovim je riječima u razgovoru za Index profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Žarko Puhovski objasnio veliki povratak HDZ-a na političku scenu usprkos stigmi nepravomoćno osuđene zločinačke organizacije koju ta stranka nosi od afere Fimi-media.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik pak smatra da hrvatski birači s jedne strane imaju kratko pamćenje, a s druge strane žive u očajnim gospodarskim uvjetima što također znatno utječe na izborni proces.

“Taj ponovni rast popularnosti HDZ-a odraz je odnosa, kulture naših birača prema onome što se zbilo u ne tako davnoj prošlosti. Drugim riječima, brzo zaboravljaju. S druge strane, tu je činjenica da se živi jako teško. Svjedoci smo galopirajućeg siromaštva, nezaposlenost, besperspektivnosti… Ivo Josipović nije kriv za to, barem ne u onoj mjeri u kojoj je kriva Vlada, ali ga se tereti kao dio te ekipe. Njegova je najveća greška što se nije na vrijeme distancirao od Vlade i Zorana Milanovića. Zbog toga je izgubio izbore”, smatra Pecnik.

Josipović je kažnjen jer je dio vladajuće ekipe

Da je aktualna vlast znatno naštetila Josipovićevoj kandidaturi vjeruje i Puhovski. Upravo je SDP, smatra Puhovski, glavni krivac za način razmišljanja prema kojem su svi političari jednaki.

“Pokazalo se da te sudske presude, poput presude za Fimi-mediju, ne igraju neku bitnu ulogu, osim u trenutku šoka. Ni SDP se nije naročito istaknuo poštenjem otkad su na vlasti. To je dovelo do relativizma kojeg sam već spomenuo, a koji je omogućio HDZ-u da se vrati u igru”, kaže Puhovski.

Tri su stvari, ističe Puhovski, odigrale bitnu ulogu u pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

“Prva je stvar što je HDZ uspio Josipovića povezati s nesposobnom i nepopularnom Vladom i s krizom s kojom ta Vlada ne zna izaći na kraj. Druga stvar je nacionalistička retorika koju koristi HDZ, a treća stvar je superiorna stranačka organizacija. HDZ je jednostavno spretniji kad treba izvesti svoje birače na birališta, ali ne puno spretniji. Kao što se vidjelo, razlika je praktički zanemariva. Hrvatska je podijeljena gotovo 50-50”, kaže Puhovski.

Slično rezonira i Pecnik, koji tvrdi da je dobar dio birača Josipovića odlučio tretirati kao dio vladajuće nomenklature koja ništa nije uspjela postići.

“Ljudi naprosto traže neko rješenje za sebe. A pritom ne vide da promjena predsjednika ne predstavlja neko rješenje, jer su ovlasti predsjednika takve da ništa ne može promijeniti. To je očaj ljudi koji žele promjenu, isto kao što je Ivan Vilibor Sinčić iz očaja dobio 16 posto glasova. Sinčić je napravio dobru analizu, dijagnozu onoga što ne valja, ali je predložio imbecilna rješenja. Grabar Kitarović i HDZ nisu predložili ništa, ali dobar dio građana vjeruje da su oni stranka koja je stvorila Hrvatsku i to je bilo dovoljno za prevagu”, ističe Pecnik.

Prodavanje domoljubnih bljezgarija

HDZ je biračima, vjeruje Pecnik, zapravo uspio prodati priču o promjeni: promijenili su se oni pa će promijeniti i Hrvatsku. Naravno, radi se tek o politikantskim floskulama.

“Nešto se mijenja jer je HDZ dobio novo vodstvo koje kao nema nikakve veze s onim što se događalo prije. Naravno da ima veze. Struktura je ostala ista. Nemamo još pravomoćnu presudu, ali to je i dalje stranka koja nosi krimen masovnog kriminala. Ali kako da se čudimo tome što građani biraju HDZ u zemlji u kojoj imate HDSSB, stranku kojeg vodi osuđeni ratni zločinac, a da to nikoga posebno ne smeta. S tom strankom se i dalje surađuje, svi od ljevice do desnice s njima koketiraju po potrebi. Kad imamo takve primjere neimanja nikakvih vrijednosti, zaborava onog što se dogodilo prije nekoliko dana, ne treba čuditi da se desilo to što se desilo”, ističe Pecnik.

Za Karamarka Pecnik kaže da je “miljenik sreće” koji uspijeva ići iz pobjede u pobjedu usprkos “kojekakvim domoljubnim bljezgarijama koje redovito ispaljuje”. Prema Pecniku, takva žestoka nacionalistička retorika odgovara tek manjem broju birača.

“Većina ljudi nije zapravo izabrala Grabar Kitarović, već su glasali protiv vladajuće koalicije. Josipović je bio simbol te koalicije, a Milanović mu je napravio medvjeđu uslugu kada je zaoštrio retoriku i počeo lupetati o tome kako je HDZ zločinačka organizacija. Svi građani to znaju, ali što ti imaš o tome pričati kada nisi napravio ništa od onoga što si obećao na ekonomskom planu. Isto je i s Josipovićem – obećao je novu pravednost, a pravednosti nema ni u peti. Ovo je sad neka vrsta kazne”, kaže Pecnik.

Nije im stalo do Hrvatske, samo do vlasti

Za razliku od mnogih ljevičara, Pecnik ne strahuje od nacionalističkog orgijanja ako HDZ krajem godine preuzme vlast. Uvjeren je da Europska unija to neće dopustiti, odnosno da će se eventualni premijer Karamarko morati pokoriti direktivama iz Brisela. No, ipak nije sklon vjerovati ni da će doživjeti HDZ-ov preobražaj u ozbiljnu i odgovornu demokršćansku partiju.

“Znam da slijede parlamentarni izbori i da nacionalistička retorika donosi glasove. Ali kad bi HDZ-ovci bili imalo pametni, a problem je u tome da nažalost nisu, iskoristili bi ovu priliku i dopustili Grabar Kitarović da ih preobrazi u pristojnu građansku konzervativnu stranku. Ta gospođa ima taj potencijal, iako meni nije simpatična i iako mislim da je previše vezana uz Karamarka. HDZ ima nekog potencijala, ali pitanje je želi li ga iskoristiti na pravi način, odnosno je li im stalo do Hrvatske ili im je samo stalo do vlasti. Bojim se da im je stalo samo do vlasti”, kaže Pecnik.

No, oba naša sugovornika slažu se da HDZ-u vlast na idućim izborima nije ni blizu zagarantirana, usprkos rezultatima koje su zadnjih godina ostvarivali na lokalnim, europskim i sada predsjedničkim izborima.

“HDZ jeste favorit i sigurno će biti najjača stranka na izborima. Ali to ne znači da će biti u poziciji da formiraju vlast. Treba računati i na manjince, s kojima HDZ nakon Vukovara neće moći tako lako izaći na kraj, a pitanje je i što će biti s nekoliko stotina tisuća birača na koje pretendiraju Hrvatski laburisti, ORaH i Živi zid”, kaže Puhovski.

Karamarko nije još osigurao premijersku fotelju

Pecnik pak dodaje da bi upravo podijeljenost kojoj smo svjedočili na predsjedničkim izborima mogla motivirati birače tzv. ljevice da za godinu dana na izbore izađu u većem broju. Također, Pecnik ne isključuje ni činjenicu da birači neće htjeti svu vlast dati u ruke jednoj stranci.

“Ovi izbori s jedne strane daju HDZ-u vjetar u leđa. Ali s druge strane mogu biti i kočnica i brana, kada ljudi za par dana, tjedana, mjeseci vide da su dali svoj glas HDZ-u i Grabar Kitarović, a da se ništa nije promijenilo. Onda će možda početi razmišljati da je ipak najbolja ta tzv. kohabitacija, da na vlasti ipak ostane SDP jer tko zna kuda će nas jedna opcija odvesti ako im damo previše vlasti. Naravno, to traži svijest birača i građana, a mi imamo malo svjesnih birača i građana. I u tome je šansa HDZ-a”, poručuje Pecnik.

I Pecnik naglašava kako je veliko pitanje kome će se na parlamentarnim izborima prikloniti birači koji lutaju od opcije do opcije pa traže spas u onima koji nude alternativu poput Sinčića, laburista ili Mirele Holy.

“Možda se ti birači ipak sjete da je Hrvatska tradicionalno društvo, da veće promjene ništa ne donose i da je bolje ostati u ovim bipolarnim okvirima ljevice i desnice, iako ta podjela naravno ne stoji. Po čemu je to SDP socijaldemokratska, a HDZ demokršćanska stranka? To su samo dvije oligarhije koje se bore za vlast”, zaključuje Pecnik.

Izvor: Index.hr/ZDanas


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)