Nakon odluke glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana da smijeni zagrebačku županijsku državnu odvjetnicu odmah su se čula dva oprečna tumačenja: prema jednome, riječ je o profesionalnom potezu lišenom političkih motiva, a prema drugome, to je početak Cvitanova konačnog obračuna s Mladenom Bajićem

Da se pitalo Dinka Cvitana, glavnog državnog odvjetnika, kriza koja trese tu instituciju nakon smjenjivanja zagrebačke županijske državne odvjetnice Željke Pokupec riješila bi se diskretno, unutar četiri zida i svo prljavo rublje oprali bi u tišini. On, kronično distanciran od medija, toliko da ne daje informacije čak ni na kapaljku, proglasio je silenzio stampa. Doduše, ta ideja o diskreciji u startu je osuđena na propast. U povijesti DORH-a nije se još dogodilo da državni odvjetnik zbog grijeha nečinjenja i navodno diletantski sročene optužnice razriješi županijsku tužiteljicu – osobu u samom vrhu hijerarhije državnih odvjetnika – i protiv nje pokrene stegovni postupak. Pa, kada je još riječ o osobi koja je uzdanica bivšeg državnog odvjetnika Mladena Bajića i optužnici za ratni zločin protiv Željka Sačića i Frane Drlje, okrivljenih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjenih u selu Ramljani 26. kolovoza 1995., nema šanse, ni razloga da se smjena obavi u tišini.

Slučaj Sačić
Odluka Dinka Cvitana da povuče činjenično pogrešnu optužnicu protiv Željka Sačića i Frane Drlje, o kojoj uopće nije bio obaviješten, a trebao je biti zbog “neospornog posebnog državnog interesa” i zatraži Željku Pokupec da odstupi s dužnosti, osvanula je u ponedjeljak na službenim stranicama DORH-a. Ali sa zakašnjenjem – vijest je već preplavila sve medije. Cvitanova diskvalifikacija Željke Pokupec suhim pravničkim rječnikom obznanjena je ovako:

“O namjeri podizanja optužnice Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu bilo je dužno sukladno odredbi čl. 42. Stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu izvijestiti DORH, što je propustilo učiniti.” Učinili su to tek nakon podizanja spomenute optužnice, 14. siječnja. Zbog tog propusta DORH nije imao priliku raspravljati o pravnoj kvaliteti i činjeničnoj utemeljenosti… Tijekom istrage, pokazalo se to na dvije sjednice Kaznenog odjela, “nisu poduzete sve radnje kako bi se prikupili dokazi o odlučnim činjenicama od kojih zavisi zaključak o postojanju svih bitnih obilježja kaznenih djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret”.

U dijelu medija taj je Cvitanov potez predstavljen kao njegov osobni obračun s Bajićevim kadrom. Željka Pokupec opisana je kao državna odvjetnica besprijekorne karijere koja se ubila radeći, bez čijeg bi truda zagrebački kriminalci prerušeni u dužnosnike i direktore i dalje žarili, palili i pelješili državne blagajne… A sad je nepravedno nastradala kao kolateralna žrtva; kao žrtva Cvitanova gnjeva izazvanog nužnom generalkom – “čišćenjem” Bajićeva kadra. S druge, pak, strane poslužilo je kao dokaz da je Pravednik, kako su Cvitana nazvali kolege, sam počeo kalkulirati s optužnicom u izbornoj godine u kojoj SDP-ovci ne žele gubiti dodatne glasove s politički delikatnim procesuiranjem optuženih za ratni zločin, kad već ionako imaju stožer u Savskoj. I to nije sve. U eter je puštena i insinuacija da je Cvitan za smjenjivanje Željke Pokupec imao sasvim privatne razloge – jer je njegova supruga zbog neslaganja sa Željkom Pokupec morala otići iz ŽDO-a.

Jedni tvrde da je Cvitan ovim potezom pokazao autoritet – i demonstrirao i kolegama i javnosti da je potpuno preuzeo kormilo u DORH-u. Drugi, pak, da je smjena samo interventna vatrogasna mjera, motivirana strahom od urušavanja sustava rada u DORH-u koji je na svim razinama opečen.

Tko od njih je u pravu, nemoguće je doznati od glavnog državnog odvjetnika. On, kako je poručio po glasnogovornici, ne daje intervjue. S novinarima i javnošću komunicira isključivo priopćenjima na stranicama DORH-a i ona se zadnjih dana uglavnom odnose na demantiranje pogrešnih novinarskih navoda. Velik, a uzaludan trud zbog kojeg su novinari prisiljeni uzdati se u neslužbene izvore bliske Cvitanu i Ministarstvu pravosuđa.

Napeti odnosi
“Cvitan ne koči podizanje optužnice protiv Sačića i Drlje, nije mu to ni na kraj pameti, nego ne želi da se ŽDO blamira lošom optužnicom zbog koje bi se cijeli slučaj raspao na sudu – za nas su oslobađajuće presude poraz. Povlačenje optužnice protiv Sačića i Drlje ne znači da je zauvijek odustao od nje. Ona mora biti takva da Cvitan iza nje može stajati kao čelni čovjek institucije. A ovu optužnicu smatra tako manjkavom i loše postavljenom, nedostojnom optužnice državnog odvjetnika”, reći će novinarki Nedjeljnog Jutarnjeg u neformalnom razgovoru izvor blizak DORH-u i opisati atmosferu koja tamo vlada:

“Cvitana su kolege dočekale kao mesiju. Već dugo nijedan državni odvjetnik nije imao takvu podršku i Sabora, ali i kolega. Svatko tko poznaje Cvitana zna da nije impresioniran moći i da se ne da uvući u političke igre. Kao što izbjegava novinare, isto se tako kloni i političkih emisara. Voli reći: nisam se rodio kao državni odvjetnik, uvijek mogu raditi kao zamjenik, ali nitko me neće ucjenjivati’.

Što se tiče Cvitanove supruge Verice Cvitan Orešić, koja je radila kao zamjenica u ŽDO-u i otišla u prosincu 2010. u Ministarstvo pravosuđa, otišla je zato da izbjegne sukob interesa s vlastitim mužem i pritom nije jedina kojoj je odobren takav premještaj”, tvrdi naš sugovornik blizak DORH-u.

Što je bilo sporno u optužnici i je li ona zaista tanka i lako oboriva? “Na te dvije sjednice na kojima se raspravljalo o optužnici protiv Sačića i Drlje bio je sporan opis činjeničnog stanja i pitanje treba li u optužnici biti specificiran konkretan iznos štete za porušene kuće u Ramljanima. Željka Pokupec je tvrdila da je praksa Vrhovnog suda suprotna i da ne treba specifikacija, što se pokazalo netočnim. U optužnici se uopće ne navodi nastala šteta tih porušenih kuća. Usto, referira se na činjenično stanje u selu Gruborima, za što su optuženi na sudu oslobođeni, pa je neozbiljno još jednu optužnicu bazirati na opisu koji je srušen na sudu.”

Atmosfera u DORH-u je napeta, a Cvitanov odnos s Mladenom Bajićem sve teži. Bajićev ostanak u DORH-u, nakon što je prestao biti šef, samo je privremeno rješenje, tranzicija na putu do Ustavnog suda. O njegovoj sudbini ustavnog suca mogao bi presuditi HDZ. A pitanje je hoće li ta stranka učiniti uslugu Cvitanu i osloboditi ga Bajića, koji u redovima HDZ-a ipak ne kotira tako dobro kao kod SDP-ovaca. “Nemamo još stav. A Bajić u Ustavnom sudu je preteško i predelikatno pitanje da bih o njemu nagađao”, reći će Gordan Jandroković, saborski zastupnik HDZ-a. “Prerano je o tome raspravljati, nema još ni kandidature. Letvica za Ustavni sud sada je visoko postavljena, potrebna je suglasnost dvije trećine zastupnika. Nema prolaza bez dogovora dviju velikih stranaka”, kaže Dražen Bošnjaković, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa.

‘Bajić će mu doći glave’
Čistku unutar DORH-a Cvitan je trebao napraviti još prije devet mjeseci, reći će Željko Olujić, nekoć i sam glavni državni odvjetnik. “Upozoravao sam ga da će ga Mladen Bajić doći glave”, kaže i dodaje da je on nakon svoje smjene “otišao da se više ne vrati kako bi oslobodio prostor za druge, ali i za sebe”. A ostanak Mladena Bajića u ovakvoj konstelaciji snaga isto je kao da muž drugoj ženi dovede u kuću prvu, kao miraz. Nemoguća misija. Bajić je, podsjeća Olujić, uostalom, jedini bivši državni odvjetnik koji je ostao raditi na istom mjestu. Svi su ostali državni odvjetnici otišli graditi svoje karijere daleko od DORH-a.

A zašto dosad nije bilo kadrovskih promjena?

Zato što su, kako tvrde dobro informirani izvori u pravosuđu, glavne, one javnosti nevidljive poluge vladanja i upravljanja DORH-om i dalje ostale u rukama Mladena Bajića i njegovih kadrova: rukovodeće i važne pozicije, poput Odsjeka za unutarnji nadzor (koji ima kontrolu nad radom zamjenika), ali i Državnoodvjetničko vijeće s ingerencijama da imenuje i razrješava zamjenike državnih odvjetnika, županijske i općinske državne odvjetnike, vodi postupke i odlučuje o stegovnoj odgovornosti, premješta odvjetnike…

Zabrana rada
Sve do nekidan kada su, uz pokušaje opstrukcije, izabrani novi predsjednik i novi članovi DOV-a, nakon što je starima istekao mandat. U tom svjetlu treba gledati i smjenu Željke Pokupec za koju je, navodno, i prije bilo razloga, ali se na nju Cvitan odlučio tek kad je postao siguran da će imati bezrezervnu podršku DOV-a. To nije mogao očekivati od Josipa Čule, sad već bivšeg predsjednika DOV-a, koji je u Zagreb došao na Bajićev poziv sa splitskog suda i neko je vrijeme radio kao državni odvjetnik za vezu u Eurojustu. Promjena DOV-a bila je preduvjet za Cvitanov kadrovski blitzkrieg: novi predsjednik i članovi DOV-a izabrani su 4. veljače, pet dana kasnije Željka Pokupec razriješena je dužnosti županijske državne odvjetnice, 10. veljače Sani Ljubičić, dosadašnja zamjenica ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, postavljena je na mjesto v. d. županijske državne odvjetnice. Sani Ljubičić najširoj javnosti je poznata po aferi Indeks, u kojoj je radila s Tamarom Laptoš, ravnateljicom USKOK-a, i dobila državoodvjetničko priznanje, te istragama u slučajevima Bankomat i Hipokrat.

Smjene je nemoguće provesti bez DOV-a. Zakon o državnom odvjetništvu, konkretno članak 102., glavnom državnom odvjetniku daje za pravo da podnosi DOV-u prijedlog za razrješenje državnih odvjetnika. A što se dalje događa? To navodi članak 104. u kojemu piše da “razriješeni državni odvjetnik nastavlja s radom kao zamjenik u državnom odvjetništvu u kojemu je imenovan”, a protiv razriješenog državnog odvjetnika koji je nastavio s radom glavni, tj. Cvitan podnijet će DOV-u “zahtjev za pokretanje stegovnog pokreta ako je državni odvjetnik razriješen zbog počinjenja stegovnog djela”.

To prevedeno u život znači: želi li Željka Pokupec nastaviti državnoodvjetničku karijeru, Cvitanu nema druge nego ispuniti formu i pokrenuti protiv nje stegovni postupak. Pokaže li se da je njegov zahtjev utemeljen, Željki Pokupec slijede četiri godine zabrane rada u sustavu. Iz te se sankcije može izvući samo tako da samostalno ode. No, što će učiniti nije željela otkriti. “Teško mi je, pustite me na miru”, ukratko je odbila svaki razgovor o svom budućem statusu.

Novi posao
Medijske tvrdnje kako će se skrasiti kao savjetnica Ranka Ostojića u Ministarstvu unutarnjih poslova pokazale su se pukim nagađanjima bez pokrića.

Sukladno Zakonu o Državnom odvjetništvu, takvo kadrovsko zbrinjavanje uopće nije moguće. MUP za Željku Pokupec uopće ne postoji kao opcija, ustvrdili su visoki izvori u MUP-u i uputili nas na članak 126. koji daje mogućnost da se državni odvjetnici rasporede u Ministarstvo pravosuđa, Pravosudnu akademiju ili Državnoodvjetničko vijeće. A takvom se razrješenju – da je Cvitan regrutira negdje drugdje – Željka Pokupec, po svemu sudeći, ne može nadati. Stoga je vjerojatnije da će i ona morati potražiti posao u nekom odvjetničkom uredu. Jer u ostalim ministarstvima, žele li se držati propisa koje su sami donijeli, na snazi je zabrana zapošljavanja i svako izvanredno zapošljavanje Željke Pokupec brzo bi se pretvorilo u skandal.

U Ministarstvu pravosuđa ništa ne znaju o njezinom eventualnom premještaju. Samo su neformalno komentirali: “Svakom je jasno da jedna kuća može imati samo jednog šefa. DORH je sada samostalan, imaju pravo da se razrješuju i imenuju sami, pa neka i ovo sada sami riješe.”

Velike zasluge
Zagovornici Željke Pokupec tvrde da je njezin odlazak velik gubitak za Državno odvjetništvo. Kažu da je radišna. Podsjećaju kako joj u zasluge treba pripisati otvaranje i procesuiranje niza afera – prije svega “Remorker” koja je dovela do uhićenja šefa Hrvatske gospodarske komore i bivšeg predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića. Da nije bilo nje, teško bi Hrvatska ikad vidjela kakav se preparirani zoološki vrt krije u podrumu Nadana Vidoševića. Inicirala je i istragu o Core Mediji koja je završila suđenjem Dijani Čuljak i njezinom bivšem mužu Vladimiru Šelebaju.

Izvor: Jutarnji list