VENEZUELA ima sve preduvjete da bude bogata zemlja, no njeno gospodarstvo u katastrofalnom je stanju.
Inflacija premašila 68%, manjak u proračunu je preko 11% BDP, dok je ekonomija prošle godine, prema procjenama, pala za 3-4%.
Trgovine su prazne, a kupci po cijele dane u redovima čekaju kako bi kupili najosnovnije proizvode poput pelena ili toalet papira.
Premijer susjedne otočne države Trinidad i Tobago ponudio im je krajem veljače razmjenu toaletnog papira, jesitvog ulja i ostalih namirnica – za naftu.
Kritičari trenutne vlasti za ovakvo stanje krive loše vođenje države i u posljednjih 15 godina, i korupciju od kada je socijalist Hugo Chavez preuzeo vlast, dok sa druge strane, njegov nasljednik Nicholas Maduro smatra da se protiv njegove zemlje vodi “ekonomski rat”.
Izazvali snažan rast cijena, pa ih ograničili i ostali bez toalet papira
Vlada Venezuele u posljednjih 15 godina provodila je brojne socijalne programe, koji su smanjili udio najsiromašnijih , no veliki troškovi tih programa doveli su do manjka u proračunu. Veliki proračunski deficit pokušali su sanirati “štampanjem” novca, što je dovelo do rasta cijena odnosno obezvrjeđivanja valute.
Proizvode kojih nedostaje njihovom tržištu uvoznici plaćaju u stranim valutama, a prodaju u lokalnoj valuti koja gubi na vrijednosti, pa njihova cijena snažno raste.
Maduro 2013. godine zbog toga uvodi “kontrolu cijena” i propisuje maksimalne cijene za pojedine proizvode. Trgovcima takvo poslovanje postaje neisplativo, a rezultat su prazne police.
Kako izgleda shopping u Venezueli
Najveće rezerve na svijetu, a uvoze naftu
Venezuela bi mogla biti jedna od najbogatijih zemalja svijeta. Prema podacima naftne kompanije BP, dokazane naftne rezerve iznose 296,5 milijardi barela, čime su prestigli saudijsku Arabiju koja raspolaže sa 265,4 milijarde barela.
No, usprkos ogromnim rezervama, krajem prošle godine došli su u situaciju, da po prvi puta nakon 100 godina moraju uvoziti naftu.
Bivši predsjednik Hugo Chavez vratio je naftnu industriju pod kontrolu države, nakon što je nacionalizirao imovinu stranih kompanija, poput ExxonMobila i Conoca.
Državne rafinerije, zbog zastarjele tehnologije i lošeg održavanja nisu u stanju preraditi dovoljnu količinu nafte.
Stranih investicija nema, jer zbog loših iskustava s nacionalizacijama, nitko ne želi ponovno riskirati.
Zvuči poznato: Državna naftna kompanija kao bankomat vlasti
Sa druge strane, državna kompanija nema dovoljno novca za ulaganja, jer političkoj eliti služi kao bankomat za financiranje raznih državnih programa i političkih kampanja.
Zbog svega toga, proizvodnja nafte pala im je od 1999. godine za četvrtinu, izvoz se prepolovio, a dodatni udarac ekonomiji Venezuele zadao je i snažan pad cijena na svjetskim tržištima.
Osim naftaša, koje su potjerali nacionalizacijom, zbog visoke inflacije, i druge strane kompanije razmatraju odlazak iz te zemlje, jer im ulaganja svakodnevno gube na vrijednosti, a okruženje u kojem rade je kaotično.
Izvor: Index.hr/ZDanas
