TUŽNA OBLJETNICA Sedam godina bez Hrvoja


Današnji post posvećen je tragično preminulom hrvatskom nogometašu Hrvoju Ćustiću. Za dva dana se navršava sedma godišnjica smrti zadarskog nogometaša. Tog 3. travnja 2008. nešto prije podneva prestalo je kucati srce našeg Hrvoja. Trebala je to biti obična prvenstvena utakmica između Zadra i Cibalije na zadarskim Stanovima. Naime, 29. ožujka 2008. Cibalia je gostovala u Zadru, za Cibaliju je tog dana trebao debitirati uskoro punoljetni Tomislav Jurić (Rođen 8. travnja 1990.).

U samom početku utakmice u jednom sasvim običnom duelu između zadarskog napadača Hrvoja Ćustića i vinkovačkog veznjaka Tomislava Jurića, Jurić je nehotice odgurnuo Hrvoja Ćustića pored aut linije prilikom čega je Ćustić glavom udario u betonski zid koji je dijelio tribine i travnjak. Danas je taj zid praktički uklonjen te su postavljene dodatne zaštitne obloge oko ograde koja sada dijeli tribine i travnjak. Hrvoju Ćustiću ukazana je hitna medicinska pomoć te je prevezen u zadarsku opću bolnicu s teškim ozljedama lubanje i mozga (nagnječenje mozga i fraktura lubanje). Nakon operacije stanje mu se polako počelo stabilizirati, svi smo se nadali uspješnom oporavku. Nažalost, 2. travnja 2008. praćeno visokom temperaturom stanje mu se pogoršalo. Tokom jutra sljedećeg dana proglašena je moždana smrt, što je ujedno značilo i smrt čovjeka kako je to objasnio doktor koji se borio za Hrvojev život. Tih je šest dana obilježeno kao najcrnijih u povijesti hrvatskog nogometa. Za kobni duel Tomislav Jurić kažnjen je žutim kartonom, nažalost, taj je duel u konačnici obilježio cijelu dosadašnju karijeru talentiranog veznjaka te će ga zasigurno pratiti do kraja života. Tada su ujedno na površinu isplivali i problemi sigurnosti hrvatskih stadiona, dotad se uporno izbjegavala kontrola sigurnosti na stadionima te provođenje propisa.

Ja smatram da je za ovaj nesretni incident kriv isključivo HNS odnosno njegova komisija za licenciranje koja je izdala dozvolu za odigravanje bilo kakvih utakmica u Stanovima. Stadion Zadra bio je oličenje svega negativnog u HNL-u što se tiče infrastrukture. Derutne tribine, gledatelji koji nekad vise s ograde, u svlačionicu se moglo otići kroz kafić. Slična tragedija prijeti skoro svakom stadionu u Hrvatskoj, u opasnosti su i igrači i gledatelji. Primjerice u to je vrijeme Poljud smatram najsigurnijim i najkvalitetnijim stadionom, no recimo uporabna dozvola za krov je istekla te se stalno mora provjeravati sigurnost. Ako gledamo razmake aut linije od zidova i ograda sigurno dovoljan razmak posjeduju Kantrida, Maksimir, Poljud, Gradski vrt, Park mladeži te stadion u Kranjčevićevoj. Svake godine sigurnost na našim stadionima je sve bolja i bolja ali daleko smo mi još od modernih europskih stadiona. Nadamo se da nas čekaju bolja vremena kao što je najava nove Kantride te Ruže Hrvatske u Parku mladeži.

Nažalost, smrt Hrvoja Ćustića je očito bila okidač da se neke stvari počnu mijenjati u našem nogometu. Žalosno je da komisija za licenciranja svake godine odbije po nekoliko klubova ali im nakon žalbe ipak popusti, najčešće su glavni uvjeti za dobivanje licence rasvjeta na nogometnim travnjacima i sređena financijska situacija. Smatram da je prije svega važna sigurnost, a tek onda rasvjeta koja je u ovom slučaju stvarno sporedna i smiješna. Uskoro se ponovno sastaje komisija za licenciranje, baš me zanima kako će to izgledati ove godine, jesu li se što uozbiljili ili ostaje sve po starom. Zanimljivo je da je samo godinu dana nakon Hrvojeve smrti došlo do novog pravilnika o sigurnosti na nogometnim utakmicama.

Izvor: http://blog.dnevnik.hr/hnlzauvijek/

,

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)