UDRUGA Hrabro dijete osim za Noru Šitum na svoj je račun primala i donacije za teško oboljelu Enu Šarac, vidljivo je iz bankovnih izvoda. Međutim novac joj nikad nisu isplatili. U razgovoru za Index to je potvrdila Enina majka Biserka Šarac, a iz Udruge se i dalje ne javljaju na telefone ni mobitele, a ne odgovaraju niti na upite putem e-maila.
“Nismo ni znali da su ljudi uplaćivali novac za Enino liječenje na račun Udruge Hrabro dijete. Nikad nam nitko iz te Udruge nije to javio niti nam proslijedio novac. Kad sam čula da je bilo donacija za Enu, odmah sam otišla u banku po sve izvode da provjerim da mi slučajno nije promakla uplata od spomenute Udruge, međutim nije. Nismo našli niti jednu uplatu od Udruge Hrabro dijete.
Novac koji je uplaćivan za Enu nikad nismo primili. Nitko nam nije rekao da je za Enu uplaćeno ni 100 kuna, jednostavno nismo ni znali da postoje te uplate. Tko god je uplatio za Enu, hvala im”, rekla je Biserka Šarac.
Kad je od Norinih roditelja na uvid dobila izvode s računa Udruge Hrabro dijete vidjela je na njima da su za Enu skupljale škole i vrtići, što ju je jako pogodilo.
“Jako nam je krivo jer ljudi koji su joj željeli pomoći ni ne znaju da Ena novac nikad nije dobila”
“Bio je jedan vrtić koji je direktno uplatio Eni i tko god joj je direktno uplatio svima smo se zahvalili. No, kad sam vidjela te uplate na račun Udruge za Enu ostali smo u šoku i jako nam je bilo krivo jer ti ljudi koji su joj željeli pomoći ni ne znaju da Ena to nikad nije dobila. Žao mi je što se nismo zahvalili. Htjeli bi sad da svi koji su plaćali za nju na račun Udruge znaju da to nikad nije došlo do nas. Ne mogu vjerovati da tako što nekome padne na pamet. Teško je kad nemaš za svoje dijete. Ljudi ti pomognu, a onda ovi iz Udruge naprave tako. Ne razumijem”, rekla je Biserka Šarac dodajući kako se nakon tog saznanja nije javila Udruzi.
Prema izvodima s računa Udruge Hrabro dijete za Enu Šarac je uplaćeno oko 65.000 kuna, a odgovor na upit zašto joj nisu isplatili novac – iz Udruge Hrabro dijete nam nije stigao.
Samo na dan 12. veljače 2013. za Enino liječenje na račun spomenute Udruge uplaćeno je 1800 kuna. Učenici drugog razreda jedne osnovne škole za nju su prikupili 500 kuna i uplatili na račun, ali novac do nje nikad nije došao, a nije da joj nije trebao, kao što joj je potreban i danas.
Malo tko bi s dijagnozom nemogućnost funkcije ijednoga mišića i živca u nogama mogao hodati. Ipak, to uspijeva hrabroj Osječanki Eni Šarac koja je više od polovine svog života provela po bolnicama zbog liječenja tumora na mozgu. Tumor je, srećom, uklonjen, no Enine zdravstvene poteškoće ne jenjavaju.
Svaka tri mjeseca idu na magnet u Zagreb i to ih stoji 4000 kuna
“Prije tri mjeseca Eni je prokrvario tumor. Nikad nije primala invalidninu, a njena bitka s bolešću traje već 13 godina. Vezani smo za Zagreb, nijedan liječnik joj nije tu. Imamo puno troškova. Ena mora ići u prosjeku 30 puta godišnje u Zagreb. Suprug ima 2900 kuna plaću, a njegova godišnja plaća treba nam samo za put u Zagreb.
Svaka tri mjeseca idemo s Enom na magnet, platimo put 1000 kuna, tamo 2300 kuna moramo platiti magnet. Nemamo gdje prespavati pa iznajmimo sobu u nekom hostelu, to košta još dodatnih 300 kuna tako da nas jedan odlazak na magnet u Zagreb košta blizu 4000 kuna”, rekla je Biserka Šarac.
Podstanari su, suprug radi za 2900 kuna, a Ena nema pravo na nikakvu invalidninu
Dodaje kako joj je suprug prije 13 godina kad se Ena razboljela radio po dva – tri posla pa su kaže, to još nekako mogli gurati, a danas teško.
Budući da im se kuća urušila još plaćaju i podstanarstvo, a Ena unatoč brojnim dijagnozama ne prima nikakvu invalidninu niti pomoć.
“Ona ima deset dijagnoza, a za sve idemo u Zagreb. Više si i ne možemo priuštiti neke kontrole. Prije tri mjeseca joj je tumor malo prokrvario, a na za tri mjeseca ćemo znati više. Ima stopala 44, šake su joj narasle, a nema hipofizu, treba sve to kontrolirati. Za sve to treba biti u Zagrebu pet dana, to boli nas roditelje. Ona treba stalno imati nekog uz sebe. Zbog stresa može pasti u komu. Za ništa nema pravo i ne mogu je samu ostaviti kod kuće da idem raditi. Jednom sam hitno morala u Zagreb po nalaze pa joj je pao kortizol i završila je na intenzivnoj.
Ena mora na operaciju u Beč
Sad bi trebala u Beč na operaciju stopala. Tamo bi je trebali operirati, a kad smo im poslali njene nalaze napisali su da ne vjeruju da ona uopće hoda. Trebali bi ići kod njih da je pregledaju. Sad smo to opet odgodili, a ne znamo ni koliko bi ta operacija koštala.
Mi se nismo obratili javnosti za pomoć sve dok nam voda nije došla do grla i kad je trebala na operaciju tumora u Bruxelles. Ne daj bože da joj opet treba pokrenut ćemo novu akciju. No ništa od novca nismo uzeli sebi. Čim je prikupljen novac za operaciju, ja sam prekinula akciju, a kasnije smo se mi mučili i još smo dvije godine iza imali troškove. Međutim, kad sam doznala da je skupljeno koliko treba nismo htjeli da se dalje skuplja. Mi ovaj novac što je za Enu uplaćivan na račun Udruge Hrabro dijete sigurno ne bi zadržali za sebe već bi pomogli drugima. Ovo što su oni napravili je ružno i nije normalno”, rekla nam je Biserka Šarac.
Izvor: Index.hr/ZDanas
