Stanari zgrade u Ulici Petra Svačića 3 do 5 dobili su sudski spor s poduzetnikom Mladenom Ninčevićem i tako dokazali da su bili u pravu kad su tijelima i automobilima još prije šest godina spriječili ulazak građevinskih strojeva u prostor koji su godinama koristili za prilaz, parkiranje i potrebe dječjeg igrališta. Riječ je, doduše, o nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru koja još mora dobiti pečat pravomoćnosti od višeg, Županijskog suda, a u kojoj je sudac Marko Baraka odbio tužbeni zahtjev poduzetnika Mladena Ninčevića kao neosnovan.
Ninčević je, naime, stanare zgrade s 50 stambenih jedinica, u kojoj žive mahom dragovoljci i invalidi Domovinskog rata, te udovice i roditelji poginulih branitelja, tužio za uznemiravanje u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini k.č. 4820/1 i 4820/3 te je zatražio da sud stanarima zabrani da tamo parkiraju svoja vozila, ali i da prostor koriste na bilo koji način.
Tužba neosnovana
Nakon saslušavanja brojnih svjedoka, uvida u zemljišne knjige te provođenja drugih dokaza, sudac Baraka zaključio je i presudio kako je Ninčevićev tužbeni zahtjev neosnovan. Prije svega taj je zaključak temeljio na činjenici da je zgrada sagrađena još davne 1962. godine te da su stanari sve otada pa do 2008. godine sporni prostor neometano koristili.
– Prvostupanjski sud smatra da prostor koji je predmet ovog spora predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu sa prostorom zgrade tuženika na k.č. 4820/4, odnosno kolnog prilaza za istu i parkirališta za istu, te dvorišnog prostora zgrade, posebno kada se ima u vidu arhitektonski položaj i orjentacija zgrade, odnosno da su svi ulazi u zgradu – portuni, postavljeni na sjevernu stranu zgrade i to svih pet ulaza, dok se na južnoj strani nalaze balkoni tako da je jedini mogući ulaz u zgradu za pješake, ali i prilaz vozilima upravo preko zemljišta koje je predmet ovog spora, stoji među ostalim u obrazloženju nepravomoćne presude gdje se navodi kako je iz svega navedenoga očito da je zgrada te davne 1962. godine projektirana na opisani način i da otada ona nije mijenjala izgled. Navodi se također i kako vlasnik mora dokazati da je vlasništvo njegovo pa se nadalje pojašnjava i da je poduzetnik Ninčević, kao odgovorna osoba u poduzeću Centar projekt koje je vlasnik nekretnine, ovo zemljište kupio od Grada Zadra.
Pravo služnosti presudno
U presudi se pojašnjava kako je vlasnik nekretnina, a u ovom slučaju Ninčevićevo poduzeće Centar projekt vlasništvo stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim između Grada Zadra kao zemljišno-knjižnog vlasnika zastupanog po tadašnjem gradonačelniku Živku Kolegi i poduzeća Belafuža zastupanog po Mladenu Ninčeviću, ali je istaknuto kako je istim ugovorom sklopljena i nagodba o služnosti na dijelu zemljišne čestice uz samu zgradu u korist tih stanara koji su isto zemljište od useljenja neometano koristili kao svoj životni prostor.
Zanimljivo je spomenuti kako je Ninčević za uznemiravanje od ukupno 50 vlasnika stanova u zgradi tužio svega četiri stanara, kao i da su svih 50 vlasnika stanova ustali tužbom protiv Ninčevića za ometanje posjeda i prije nego je on tužio njih. Spor je vodila sutkinja Katarina Dragičević koja je promptno donijela i odluku u korist poduzetnika Ninčevića. No Županijski sud je uvažio žalbu koju je u ime stanara podnio njihov odvjetnik Dan Marinović i spis vratio na ponovno odlučivanje. U međuvremenu, taj se slučaj nije pomakao s mrtve točke, ali je tužba suprotne strane – Ninčevića protiv stanara zastupanih po odvjetniku Marinoviću dobila nepravomoćni epilog njima u korist.
Izvor: Zadarski list/ZDanas
