Svi tuguju za legendom: “Arsene, hvala za djetinjstvo. Hvala za mladost. Hvala za starost.”
OSIM brojnih poznatih osoba, od političara do Arsenovih kolega, od legendarnog pjevača oprostili su se i brojni građani koji se slažu kako je otišao predstavnik jedne velike generacije. Tuga za Arsenom je pregolema, no ipak njegove pjesme nam ostaju za vječnost.
“Arsene hvala. Hvala za djetinjstvo. Hvala za mladost. Hvala za starost… Za sve dane našeg života koje ste učinili ljepšim i ljudskijim”, napisao je jedan Indexov čitatelj na Facebooku.
“Kako je lijepo vidjeti da nas tužni događaji sve spajaju… Ostavio je neizbrisiv trag. Bio je veliki umjetnik i veliki čovjek… Počivaj u miru”, napisao je jedan drugi čitatelj komentiravši činjenicu da za Arsenom žale u svakom kutku bivše Jugoslavije.
“Počivaj u miru veliki meštre”
“Hvala za sve lijepe pjesme i pjevanje, sad ćeš pjevati s anđelima, a mi imati veliku prazninu. Počivaj u miru veliki meštre”, samo je jedna u moru poruka zahvale Arsenu.
Jedna čitateljica osjeća kao da je izgubila nekog bliskog, ali ipak dodaje kako će on živjeti vječno kroz neuništive pjesme.
“Praznina! Kao da je otišao netko moj! Živjet ćeš kroz svoje pjesme zauvijek, one su tvoja neuništiva ostavština! Zbogom, veliki Arsene!”
“Hvala Maestro! Ti si svoj zadatak na ovom svijetu odradio “muški”! Zbogom i pjevaj nam i tamo gdje si sada. Zbogom”, od Arsena se zahvalom oprašta još jedna čitateljica.
“Otišao je pjesnik, glazbenik, čovjek, otišao je Arsen. Nek utihne pjesma šibenska, nek stiša se more”, dodaje druga.
Bilo je još onih koji su željeli podsjetiti kako je Arsen, uz Vicu Vukova i Mišu Kovača, rođeni Šibenčanin.
“Pusti suzu Šibeniče
otišlo je tvoje dite
takvo cviće ritko niče
pusti suzu Šibeniče”, poetičan je čitatelj.
Kakva će se glazba i pjesme pjevati sada tamo gore!
Jedan čitatelj uz Arsena sjetio se još jednog legendarnog pjevača koji nas je nedavno napustio:
“Počivao u miru. Kava će se glazba svirati i pjesme pjevati sada tamo gore! Kemal Monteno i Arsen Dedić”
Da legende nikad ne umiru slaže se jedan čitatelj s našeg foruma:
“Legende nikada ne umiru, one žive dok živi sjećanje na njih. On nije umro, otišao je samo na bolje mjesto, da bude legenda. Počivaju u miru Arsene i neka ti je laka zemlja”.
Naravno, a to je neizbježno, uvijek ima onih sitnih duša koje će uvijek i u svakom trenutku brojati krvna zrnca i baviti se sitnim banalnostima i niskim strastima. Takvima je najbolje odgovorio jedan forumaš:
“Dovoljno je poslušati skladbu “U registraturi” i to bi mi bilo dovoljno. Ostavio je pjesme koje će ga nadživjeti za vječnost. Previše je toga ostavio za sobom da bi ga neki mali, primitivni crvi imali pravo pljuvati. U svakom slučaju ispunio je svrhu svog postojanja. Ostavio je djelić nečega po čemu će ostati zapamćen, sačuvan od zaborava. RIP legendo.”
“Dragi moj imenjače i prijatelju – zbogom! Upoznao sam te kao dječaka na starom prelijepom šibenskom groblju, dovela mi te je tamo tvoja sestra a moja prijateljica Ksenija, kraj jednog starog groba odsvirao si mi nešto na flauti … mnogo godina kasnije komponirao si pjesme za jednu moju televizijsku emisiju i to je nažalost bilo jedino naše druženje – grob i muzika bili su na početku i evo sad groba sa drugačijom muzikom na kraju, u mislima sam kraj onog prvog groba, smiješ se, smijemo se i tvoja sestra i ja i tu je našem smijehu kraj, dragi moj ludi daroviti vječno nasmijani imenjače, ponesi sa sobom nešto od tog svog smijeha tamo kuda sada ideš”, napisala je osoba na Indexovom forumu potpisavši se kao redatelj Arsenije Jovanović.
Index.hr