Na Gradskom je vijeću Ante Rubeša (Akcija mladih) aktualizirao slučaj zadarske obitelji Bojko, koja je nakon tužbe Grada Zadra pravomoćnom sudskom presudom iz 1999. godine izgubila stan od 66 kvadrata u Ulici Vjekoslava Maštrovića.
Sudska je odluka utemeljena na Zakonu o stambenim odnosima i njegovoj odredbi da stanarsko pravo gube stanari koji duže od šest mjeseci nisu koristili stan, što je zakonska odredba po kojoj su bez stanova ostajali uglavnom Srbi, pa je obitelj Bojko jedina hrvatska obitelj s tri branitelja i dva vojna invalida koja je ovako izgubila krov nad glavom.
– Žao mi je što smo Hrvati! Neki Srbi svoje stanove nisu koristili 15 godina, pa im sada država rješava stambeno pitanje, a nas se tjera iz stana u kojemu smo od 1976. godine živjeli moj suprug i naša dva sina – izjavila je prije sedam godina Nevenka Bojko, kada je obitelji zaprijetila deložacija.
Nakon što je deložacija otkazana, gradske su vlasti odlučile obitelj Ivana i Nevenke Bojko, u statusu zaštićenog najmoprimca, ostaviti u stanu.
U sudskim spisima stoji da su Bojkovi bili “odsutni i nepoznata boravišta”, pa im je po rješenju Centra za socijalni rad za zastupnika određena “starateljica za poseban slučaj” Sandra Kozina, diplomirana pravnica zaposlena u istoj onoj gradskoj upravi koja je Bojkove i tužila. Presuda je postala pravomoćna 15. lipnja 1999. godine, a po mišljenju suda, Bojkovi su bili “uredno zastupani” i “nije im bila uskraćena mogućnost da raspravljaju pred sudom”.
– Zastupnica obitelji nije se pojavljivala na ročištima, niti je nakon presude uložila žalbu, a to nije učinio ni odvjetnik koji ih je zastupao u drugom sudskom postupku – kazao je Ante Rubeša, tražeći da Grad darovnicom vrati stan obitelji Bojko.
– Grad Zadar nije imao nikakve pravne mogućnosti osim ove koja je iskorištena, jer postoje dvije pravomoćne sudske presude – objasnila je Jagoda Surać iz gradske uprave, dodajući da je obitelj Bojko propustila priliku uložiti žalbe na sudske presude, pa nije iskoristila ni druge pravne mogućnosti koje su otvarale put da se njihov slučaj pojavi pred Vrhovnim ili Ustavnim sudom, pa i pred sudom u Strasbourgu.
– Podnijeli smo zahtjev za otkup stana u roku, u prosincu 1995. godine, ali nikada nismo dobili nikakav odgovor ni uplatnice. Otac, brat i ja smo bili na ratištu, majka je potom njegovala teško ranjenog brata koji je dugo bio u komi, ali i neke druge članove obitelji. Na kraju se i sama teško razboljela, ali se uvijek vraćala u Zadar, u naš stan. Nikada stan nije bio prazan šest mjeseci, a ja s majkom u njemu i danas živim kao socijalni slučaj s 1350 kuna i plaćam najamninu od 200 kuna – kaže teško bolesni Branimir Bojko, strahujući da bi u budućnosti mogao izgubiti stan u kojem je odrastao.
U sudskoj su se raspravi trebala pojaviti i dva svjedoka kako bi se utvrdilo da su Bojkovi bili odsutni više od šest mjeseci, ali iskaz jednog od njih nije bio nedvosmislen, a drugi se svjedok nije ni pojavio na ročištima, o čemu obitelj Bojko danas ima i njegovu ovjerenu pismenu izjavu po kojoj s tim slučajem on nema nikakve veze niti je ikada bio svjedok.
Čak je, tvrdi Branimir, i drugi svjedok spreman posvjedočiti da ne može sa sigurnošću tvrditi da su Bojkovi u kontinuitetu bili odsutni duže od šest mjeseci.
Gradska uprava tvrdi da su im ruke vezane, da ne postoji nikakva pravna mogućnost za drukčiju odluku od one koju su već donijeli. Međutim, po informacijama s Općinskog suda u Zadru, kojemu se obratila obitelj Bojko, “povodom podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka” 24. listopada će se pred sutkinjom Jasenkom Glavan naći upravo stan obitelji Bojko.
“Strah me je…”
– Moj otac je krvavo zaradio taj stan, i on i moj brat i ja smo krvarili u ratu. U tom sam stanu odrastao, emocionalno sam vezan i ni za milijune eura ga ne bih prodao. Pogađa me to što moj otac nakon svega nije bio u prilici svoj stan ostaviti svojoj obitelji – kaže Branimir Bojko.
Stan od 66 metara četvornih nalazi se u nekadašnjim podrumskim prostorijama zgrade s četiri stana, u atraktivnoj gradskoj četvrti, u neposrednoj blizini Maraska parka.
Izvor: Slobodna Dalmacija
