– Što se tiče financija situacija nikad nije bila gora. Više puta isticali smo da bi bez pomoći Grada mogli zatvoriti vrata, no zadnjim rebalansom gradskog proračuna smanjena su nam sredstva za čak 100.000 kuna. Iako nam je obećano da se će stanje popraviti, za sada smo u vrlo teškoj novčanoj situaciji, ističe Gordana Markulin Ježina

U zadarskoj Maloj kući, skloništu za žrtve obiteljskog nasilja popunjeno je svih jedanaest mjesta, a gotovo stalna zauzetost svih kapaciteta koje zadarsko utočište nudi, svjedoči i dalje o velikoj potrebi za pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Iako se Mala kuća u Zadru, od svoga osnivanja pokazala itekako korisnom, jer potreba za smještajem najčešće nadmašuje dostupnost kapaciteta, i to u mjeri da bi bilo potrebno još jedno ovakvo sklonište, s obzirom na tešku financijsku situaciju u kojoj se ovo prihvatilište trenutačno nalazi o tome se može samo sanjati.

Troje djece

– Što se tiče financija situacija nikad nije bila gora. Više puta isticali smo da bi bez pomoći Grada Zadra mogli zatvoriti vrata, no zadnjim rebalansom gradskog proračuna smanjena su nam sredstva za čak 100.000 kuna. Iako nam je obećano da se će stanje što se tiče financiranja popraviti, za sada smo u vrlo teškoj novčanoj situaciji, priznaje koordinatorica Male kuće u Zadru Gordana Markulin Ježina, dodajući kako su sredstva koja dobivaju od Županije, koja ih pomaže u manjoj mjeri od Grada, ostala na istoj godišnjoj razini u iznosu od 76.000 kuna.

– Razumijemo da novca nema dovoljno i da se treba voditi računa o svim ostalim korisnicima gradskog proračuna, ali se ipak nadamo većem razumijevanju kad je riječ o skloništu jer se radi o vrlo ranjivoj i ugroženoj skupini koja uključuje i djecu, dodaje Gordana Markulin Ježina, te navodi kako država pokriva minimalni iznos glavarine po osobi smještenoj u skloništu, no kako su sva sredstva koja imaju jedva dovoljna za pokrivanje osnovnih potreba korisnika.

U zadarskom skloništu je, doznajemo dalje, trenutačno smješteno i troje djece. Iako se vodi računa da korisnice skloništa budu iz drugih županija i sredina, kako bi bile dalje od nasilnika, osim žena iz Šibensko- kninske i Splitsko-dalmatinske županije, u zadarskoj Maloj kući siguran boravak trenutačno je pronašlo i nekoliko žena sa zadarskog područja.

Kad je riječ o suradnji svih u lancu zaštite žrtava obiteljskog nasilja, Gordana Markulin Ježina ističe dobru suradnju sa zadarskom policijom i Centrom za socijalnu skrb, što nije slučaj i u svim hrvatskim sredinama, no navodi sveopći problem sporosti sudova.

Iako je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji donio i neka poboljšanja u cilju bolje zaštite žrtava, ni dosadašnje zakonske odredbe nisu dovoljno zaživjele u praksi, što potvrđuje i koordinatorica zadarske Male kuće.

– Zakon je dobar i na strani žrtve, ali smo razočarani jer njegova primjena u praksi nije zaživjela na učinkovit način. Postojeće odredbe ne provode se onako bi trebale, što pokazuje i dalje velika potreba za skloništima. I same žrtve obiteljskog nasilja najbolje potvrđuju da značajnijih pomaka na bolje nema. Događa se, naime, da nakon što su prisiljene pobjeći iz vlastitog doma, pitaju “zašto ja, a ne on?”, kaže dalje Gordana Markulin Ježina, čije riječi potvrđuje i najnoviji stravičan slučaj u Zagrebu gdje je pomahnitali muškarac ubio suprugu i petogodišnju kći.

Psihološka i pravna podrška

Mada su žrtve obiteljskog nasilja najčešće supruge ili partnerice, tamna brojka ove problematike posebno se vezuje uz starije osobe koje su često žrtve zlostavljanja unutar četiri zida, i to najčešće od vlastite djece.

– Takvi slučajevi nisu rijetki, no o tome se mali broj starijih osoba usudi javno progovoriti. Starije osobe žrtve su ne samo fizičkog već češće psihičkog ugnjetavanja i ucjenjivanja od strane djece ili drugih članova obitelji. Dobivamo, nažalost, i takve pozive, te ih upućujemo prema nadležnim institucijama, kaže još koordinatorica Male kuće u Zadru.

U skloništu, u kojem se maksimalno može provesti godinu dana, žrtvama se pruža ne samo fizička zaštita od nasilnika već i mnogi drugi oblici pomoći kao što su psihološka, pravna i edukacijska pomoć i podrška. Tijekom boravka u skloništu nastoji se ženama pomoći da se osposobe za život bez zlostavljača, pri čemu je najvažnije da one koje su nezaposlene pronađu posao, što se pokušava u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje.

U mnogim slučajevima žene koje su boravile u skloništu više se ne vraćaju u sredinu gdje su trpjele zlostavljanje već najčešće pokreću postupak rastave braka ili pak napuštaju nevjenčanog partnera, tim više što je u pravilu riječ o zlostavljačima koji ponavljaju nasilničko ponašanje i čiji je karakter takav da se neće promijeniti.

Upravo zbog dobrih rezultata i svih vidova pomoći koja se u Maloj kući pruža žrtvama, financijska pomoć je neophodna kako bi ovo utočište moglo nastaviti s radom i kvalitetno zbrinjavati žrtve obiteljskog nasilja.

Izvor: Zadarski list/ZDanas