Medeni mjesec aktualne izvršne vlasti nalazi se iza nas. U medijskom prostoru isti je poznatiji kao famoznih ‘100 dana’, vrijeme u kojemu Vlada ima vremena da se posloži i odredi strategiju i akcijski plan daljnjeg djelovanja.
Vlada Tihomira Oreškovića prošla je trnovitih par mjeseci pod izuzetno velikim medijskim pritiskom, no mora se priznati kako odgovornost za to snose upravo vodeći ljudi vladajuće koalicije, tj. „reformske suradnje“, kako to voli naglasiti šef Mosta, Božo Petrov – iako za to nema apsolutno nikakvo teorijsko ni praktično uporište.
Vlada nije uspjela nametnuti pozitivne reformske teme, već se gubi u internim sukobima
O lošem početku rada govore i rezultati posljednjeg istraživanja Crobarometar, prema kojima 64 posto građana smatra da zemlja ide u lošem smjeru, a na trenutne rezultate zasigurno je i utjecala velika afera ministra s najkraćim stažem u hrvatskoj Vladi, koju je otkrio Index.
Riječ je, naravno, o bivšem ministru branitelja Crnoji. Nedovoljno sustavna provjera pozadine bivšeg ministra dovela je aktualnu Vladu u problem u prvim tjednima mandata, posebice jer je sam proces kadroviranja tekao izuzetno sporo (ni trenutno nisu popunjene sve funkcije u ministarstvima). Imajmo na umu kako su pozicije u vlasti ministri i ostali dužnosnici dobivali pod geslom „najkompetentnijih i najstručnijih“ – pa kako se onda mogla dogoditi takva greška?
Požar se mogao ugasiti, a razmjeri štete mogli su se i kontrolirati, da Crnoja u početku nije odlučio tužbama prijetiti svim medijima koji su propitkivali njegovu prijavljenu adresu i korištenje povlaštenih kredita, i sve to putem nepismenog i amaterskog priopćenja. Time je sam na sebe stavio dodatno povećalo, ali je i dodatno razjario medije koji su legitimno tražili odgovore, a dobili prijetnje.
Sličan manjak proaktivnosti i strateškog razmišljanja nedostajao je i pri otkrivanju sporne fotografije ministra kulture Hasanbegovića u časopisu Nezavisna država Hrvatska. Prva reakcija aktualnog ministra kulture bila je telefonska izjava kako je netko intervenirao i obradio fotografiju.
Nakon provjere autentičnosti fotografije od strane još nekoliko medija te daljnjih pronalaska proustaških tekstova u istom časopisu, bilo je jasno kako se tema neće moći izbaciti s medijske agende te se ministar nakon par dana ipak odlučio na pojašnjavanje svojih stavova. Iako je odlučno odbacio sumnje da je „apologet bilo kojeg zločinačkog režima bez obzira bio to ustaški režim ili komunistički“, nije ostavio nužan prostor za dodatna medijska pitanja, što nikada do kraja nije zadovoljilo novinare koje prate rad Vlade.
Otada je krenuo proces promjene imidža ministra kulture, koji je tako ublažio početnu bahatost i odrješitost u javnom nastupu i retorici te se približio raznim vjerskim i nacionalnim manjinama, no izvjesno je kako će, prema brojnim veleposlanicima i povjereniku za ljudska prava Vijeća Europe, opravdano na leđima i dalje imati dio civilnog društva i dio medija.
Nije ni Most ostao bez svoje porcije negativnih naslova, pa će tako građani naslove o krađi stiropora još neko vrijeme vezati za ministra gospodarstva Tomislava Panenića, koji se nevješto pokušao izvući izjavom „Nisam ukrao stiropor, već sam ga poklonio“.
Usprkos dvije afere, najveći komunikacijski problem Vlade, osim interne nekoordiniranosti medijskih nastupa, napada manjih partnera Domoljubne koalicije na Most i različitih interesa samih partnera, je trokut Orešković-Karamarko-Petrov.
Oreškovića nema, Karamarko se pokušava vezati za pozitivne projekte, a Petrov je izgubio sve kredite
Oreškovićeva dobra reputacija za sada je i dalje rezultat „autoriteta stručnosti“, koju mu daje iznimno iskustvo u financijskom sektoru, no premijer ne djeluje kao netko tko upravlja i vodi Tim’s team – jednostavno ga nema. Ne očituje se o važnim temama, ne nabija pozitivan tempo predloženim reformama i ne djeluje kao vođa koji može upravljati „reformskom suradnjom“.
Prvi potpredsjednik Vlade Karamarko, znatno je ublažio retoriku nakon predizborne kampanje i izjave mu djeluju puno jasnije i osmišljenije, dok su negativan komunikacijski dio preuzeli na sebe manji partneri Domoljubne koalicije. Karamarko često nastupa s ministrom Šustarom i veže se uz dobre obrazovne priče poput izgradnje studentskog smještaja i reforme kurikuluma ili pak za infrastrukturne projekte i investicije. Jasni su nacrti nove strategije koja HDZ gura više prema centru, ostaje za vidjeti kako će se Karamarko nositi s činjenicom da ne upravlja političkim procesima kako bi htio.
Petrov, s druge strane, i dalje pokušava stajati na braniku nacionalnih interesa, iako ga više nitko ne doživljava ozbiljno, jer u svojim vatrogasnim nastupima ne govori ništa. Optužuje, insinuira i ukazuje u prazno. Kao da je on sam u oporbi, a ne u izvršnoj vlasti. Još je nevjerojatnija izjava potpredsjednika Vlade (!) kako „zavidi Kovačiću jer je slobodan reći što većina misli“. Pregovori sa sindikatima koje vodi idu u jako lošem smjeru, a bez dodatne potpore javnih stavova, u medijima prozvanog „bombardera“ Grmoje, Petrov ostaje praktički nečujan.
Jedan od načina kako poraditi na slici zajedništva u „reformskoj suradnji“ može biti i prestanak odvojenog primanja stranih delegacija oba potpredsjednika Vlade, situacije koja se do sada dogodila čak tri puta.
Oporba se većinski bavila sobom i stječe se dojam kako ne rade apsolutno ništa
S druge strane političkog spektra, oporba predvođena SDP-om i ostalim partnerima iz koalicije Hrvatska raste ne radi gotovo ništa, posebice na planu komunikacije. To zorno prikazuje i nedavni intervju potpredsjednice sabora Milanke Opačić u RTL Direktu, gdje je otvorila niz pitanja o (ne)radu Vlade po prvi puta u tri mjeseca. Nakon toga je uslijedilo provokativno pitanje uvijek britkog voditelja emisije, Zorana Šprajca, koji je Opačić upitao planiraju li u SDP-u išta raditi ili opet misle čekati da im vlast padne u ruke kao 2011. godine.
Dodatnu potvrdu iznimno tromog i lošeg rada opozicije i najsnažniju javnu pljusku zbog neaktivnosti oporbene stranke može se svakodnevno vidjeti i u kritikama nezadovoljnih građana na društvenim mrežama. Glasne kritike oporbenim zastupnicima upućene su i na skupu komičara protiv cenzure pod nazivom “Za satiru spremni!”.
Oporba se protekla tri mjeseca većinski bavila unutarstranačkim izborima i nije previše pozornosti pridavala radu Vlade, osim s vremena na vrijeme pokojom pressicom. Neformalno se iz redova oporbe može čuti kako „nemaju što kritizirati kada se ništa ne radi“- ta neslužbena izjava sama po sebi pokazuje nedostatak oporbene strategije i vizije te volje za proaktivnošću. Jedan od boljih primjera je i nedavni tekst Indexa koji je otkrio dijametralno suprotne stavove Karamarka o porezu na nekretnine u opoziciji i na vlasti koji nitko iz oporbe nije ni detektirao, a kamoli komentirao.
Ni bivšemu premijeru Zoranu Milanoviću nigdje nema traga u čitavoj priči. Osim interpelacije, koja nije dovoljno dobro komunikacijski odrađena, Milanović je najavljivao žestoku oporbu, koju dosad nismo vidjeli i koja trenutno ne postoji, usprkos činjenici što je prošlo više tjedana od unutarstranačkih izbora u SDP-u. Također, osim iznimno lošeg i nepripremljenog intervjua za RTL kojeg su čak i neki simpatizeri lijevih opcija ismijavali na društvenim mrežama, o teškim optužbama predsjednice Grabar Kitarović u slučaju smjene bivšeg šefa SOA-e očitovao se tek večeras, i to kratkim i mlakim statusom.
Dosadašnju oporbenu strategiju SDP-a najbolje opisuje jedan od mnogobrojnih ogorčenih tviteraša:
“EKSKLUZIVNI insajderski izvještaj iz vrha @SDPHrvatske: “Facebook statusima preuzet ćemo vlast i riješiti novonastali kaos!”, piše jedan komentator.
HNS, na čelu s Vrdoljakom, krenuo je u ponovno okupljanje ljevice i približavanje centru, ali od kritike izvršne vlasti, što mu je u opisu posla, više gleda prema pripremi za lokalne izbore, na kojima se, posebice od kandidatkinje za buduću gradonačelnicu Zagreba Anke Mrak Taritaš, očekuje mnogo.
Pljuvačkim tonom i nesadržajnim kritikama putem Facebook statusa, na temelju kojih primjerice Ivan Vilibor Sinčić i dalje okuplja veliki broj pratitelja i ogorčenih birača posebice u mlađem djelu populacije (iako Sinčić u Saboru ne radi gotovo ništa), političari iz svih stranaka na jednostavan način ulaze u medijski prostor, pritom izbjegavajući stati uživo pred novinare.
To je začetak vrlo lošeg trenda za prostor javne komunikacije u Hrvatskoj.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
*Maro Alavanja, sukreator istraživanja javne i političke komunikacije u Hrvatskoj pod nazivom “Press insights”, je Cinestarov stipendist na posljednjoj godini diplomskog studija odnosa s javnostima Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment. Među stečenim iskustvima u području strateške i digitalne komunikacije, public affairsa i odnosa s medijima broji suradnju s neprofitnim i civilnim sektorom, interesnim udruženjima, studentskim tijelima te suradnju u provedbi političkih kampanja.
Izvor: Index.hr
