fbpx

MARJANA BOTIĆ O GAŽENICI Kakve bajke Zadru trebaju pokraj zadnjih 27 godina

Priopćenje Marjane Botić i Akcije mladih vezano uz luku Gaženica prenosimo u cijelosti.


U ovom trenutku jedan visoki dužnosnik Republike Hrvatske ujedno i predsjednik sedmeročlanog, gotovo anonimnog Upravnog vijeća Lučke uprave Zadar možemo zamisliti samozatajno pripremaju jedan Ugovor o koncesiji za međunarodni promet u Gaženici i korištenje novoizgrađenog terminala, te SVIH popratnih komercijalno-gospodarskih djelatnosti koje se mogu zamisliti u luci isključivo za jednog Koncesionara.

Dok pišu taj Ugovor, to teško dostupno Vijeće i njihov poglavica, te lokalni vrač koji može učiniti da s vidika nestane 300 brodova, teško mogu izmisliti relevantne poslovne reference odabranog Koncesionara. Jer reference, to novoosnovano društvo zapravo i nema, a one koje prenosi iz nekih drugih, filtrira kroz prizmu „gdje je sve fino to je naše, gdje je sve krivo – to nije naše“. Barcelona može, Bar stoj!

Nadopunjava ta skupina taj Ugovor raznim lukavim i epohalnim rješenjima i riječima kao „home port“ koja svijet izgleda još nije vidio. Posebno onima koja protivno svjetskoj poslovnoj praksi i domaćim pomorskim uzancama, sve (prihodovne) poslove jedne strateške luke predaju u ruke isključivo jednom Koncesionaru. Koji po njima ima jedinstvene sposobnosti i neiscrpnu dobru volju zapravo jedino spasiti uništeno zadarsko gospodarstvo.

Zato mi iz Kluba Akcija mladih i Mosta želeći spriječiti praznu priču odgovornih i odsijecanje luke Gaženica od gospodarskog tijela Zadra idućih 20 godina, pozivamo gore nabrojane odgovorne članove Vijeća i ravnateljstva LUZa, te lokalne najviše dužnosnike (često u istoj osobi), da svoje najave bar uvrste u samozatajni „sve po Zakonu“ Ugovor. Koji vjerojatno u nekoj možemo zamisliti živahnoj, mail prepisci vrijedno pripremaju međusobno se sokoleći.

Evo predlažemo neka se uvrsti recimo u DIO III. Posjed obuhvata koncesije i/ili DIO IV: Prava i obveze Koncesionara dostupnog prijedloga Ugovora, recimo glava 5. i predlažemo da se nazove OPSKRBA.

Neka tamo crno na bijelo pišu vaša obećanja i najave o kilogramima i kilogramima domaćih proizvoda koji će se ukrcavati u brodove i koji će opskrbljivati uslužne prostore 30 milijuna eura vrijednog Terminala koji se iznajmljuje za 10/kn m2 + troškovi održavanja. Detaljno nabrojani vjerujemo. Kao što ste detaljno nabrajali količine namirnica koje će ti brodovi koje samo taj Koncesionar navodno može dovesti (?!) prema vašim detaljiziranim saznanjima trebati. (Šteta što niste tako detaljni u podacima na kojima se temelje pokazatelji Studija opravdanosti… )

Kad ste si već dali truda da svugdje i svagdje umjesto konkretnih pokazatelja na kojima bi se trebali temeljiti Natječaj i Ugovor servirate količine mesa, mlijeka, sira, ribe, jaja, voća, povrća i ostalih živežnih namirnica kojima će se puniti brodovi i obećavate prosperitet domaćim proizvođačima i otočnim načelnicima od toga: dajte tražimo vas: ne zaboravite uvrstiti obvezu Koncesionara da se koristi uslugama domaćih proizvođača i trgovaca koju toliko naglašavate kao mjerodavni argument.

Inače ispada da pričate u prazno. A kad odgovorni pričaju u prazno, to kod nas nažalost nužno ne znači da će pozvani DORH o tome ubrzo mjerodavno istražiti, ali obično znači da će mediji imati što pisati u skoroj budućnosti. Pa onda možda dođe i DORH. Ali to je druga priča.

Uvrstite vi crno na bijelo bar te najave korištenja sira, riba, jaja, povrća…u taj Ugovor. To ste obećali. Ili zapravo niste nego ste nabrajali kilograme junetine, govedine, teletine… da zabavite narod i trošite naše vrijeme? Ali kome to može zapravo biti zabavno, ako ste pričali bajke? One se u stvarnom svijetu zovu neistine. A za takve se jednom autori baš i ne nagrađuju.