Pitamo se zašto nam odlaze mladi. Možda je odgovor i u sljedećem: Dokažete da je netko UDBAŠ. Da je lagao o stručnoj spremi. Da je plagijator. Da je ušao skoro pa u sve i jedan gradski i županijski odbor za kulturu, i namiće sredstva za „svoja“ sabrana djela. Da sam sebi tiska i sabire sabrana djela, nepoznato u povijesti književnosti. Da je od grada i županije na taj način ubrao stotine tisuća kuna. Ubire i dalje. Zlorabi te položaje na koje se sam predložio za osobne obračune. Zaustavlja, kleveče i podmeče kolegama, do te mjere da im izmišlja i bolesti. Mrzi sve one koji su od nekud došli – Svi smo od nekuda došli. Kontaminira kulturni prostor. Dežurni pjesnik Doma JNA onda – Dežurni pjesnik županije danas. Otvarao svaki kulturni kokošinjac onda, otvara i danas. Do zadnjega trena išao: Titovim stazama revolucije. Pisao pjesme „Drugu Titu“, Goranu Babiću… Pa i namjestio se za tajnika Ogranka DHK sa sedamdeset i godina, da mu što ne promakne u Ogranku. Predlagao sam sebe za nagrade i što sve ne. Mislim da je ovo jedina sredina koja ulaže u takve sedamdeset i… godišnjake, srednjoškolce, a mladi, visokoobrazovani ljudi odlaze. Odlaze da se ne vrate, jer na ova i ovakva pitanje nema odgovora.

Ovako što nije nepoznato našoj sredini. I prije rata u istoj ovoj sredini bio je jedan visokopozicionirani „Drug“ bez kojeg nije moglo početi niti jedno jedino događanje u gradu i šire. Tako da je od grada, od komiteta SK bio određen jedan mladić da pazi da se „viđeni drug“ ne upiša dok u prvom redu sjedi. Ako se ipak upiša, jer godine čine svoje, a on se s funkcija neda, da odvede „Druga“. Pitam se jesu li vladajuće strukture danas vodile računa o tome i odredili, uposlili jednoga mladića da vodi računa o tome i „Drugu“ na pozicijama? Godine čine svoje, a odgovora na postavljena pitanja nema, a mladi u kolonama odlaze…

Nikola Šimić Tonin