“Ako uskoro ne provedemo prave reforme, moguće je da nećemo preživjeti sljedeću recesiju”, upozorio je Dejan Kovač, postdoktorand prestižnog američkog sveučilišta Princeton te prvi Hrvat zaposlen na Woodrow Wilson školi javnih i međunarodnih odnosa Princetona.
Još u veljači , na što je upozoravao Kovač, naši ključni trgovinski partneri Italija i Njemačka bili su u problemima. Danas, Njemačka središnja banka očekuje kako će najveće europsko gospodarstvo u sljedećem kvartalu ući u recesiju, Italija je nakon rasta od 0,2 posto u drugom kvartalu tehnički iz recesije izašla, ali pitanje je do kada.
Kriza dolazi
“Naši najveći vanjskotrgovinski partneri iz zemalja EU-a u 2018. bile su Njemačka, Italija i Slovenija”, govori Dejan Kovač. S udjelom od gotovo 15 posto ukupnog izvoza, Italija je zemlja partner u koju je izvezeno najviše robe u 2018. S Njemačkom je ta brojka bila i veća od 15 posto”. Vrlo je lako zaključiti kako će se ekonomska situacija u ova dva europska giganta odraziti i kod nas.
“Od posljednje krize 2008. imali smo izgubljeno desetljeće gdje smo tek prošle godine došli na razinu pretkriznog BDP-a. Nismo napravili nijednu ozbiljnu reformu i sada smo u vrlo nezavidnom položaju pred nadolazeću recesiju. Kao što sam napomenuo, ne mogu reći da će kriza doći 1. siječnja ili 30. svibnja, ali s obzirom na to da Sjedinjene Države usporavaju i da je trgovinski rat s Kinom uzeo svoj danak, niti to se ne može zanemariti. SAD drži oko 24 posto svjetskog BDP-a, a Kina 16 posto. Zajedno, dakle, imaju 40 posto i ne morate biti doktor ekonomskih znanosti kako biste shvatili da ako je 40 posto svjetskog BDP-a u ekonomskom ratu tada je nemoguće da to neće imati ujecaj na globalnu ekonomiju, samim time i Hrvatsku.”
Ima li nam spasa?
“Moramo smanjiti porezno opterećenje građana i poduzeća”, odgovara Kovač.
Otpustiti uhljebe
Kovač smatra kako bi trebalo identificirati nepotrebne kadrove u pojedinim sektorima državne uprave. “Trebamo li stvarno sve te silne šaltere i birokrate u 21. stoljeću? U Americi i drugim razvijenim zemljama osobni dokumenti i isprave se vade online. Nema čekanja u redovima.”
Mi, nastavlja, s jedne strane imamo “brdo birokrata koji su nam nepotrebi i imaju plaće veće od 10.000 kuna”, a s druge strane “doktore i medicinske sestre koji nam spašavaju živote i tete u vrtićima i profesore koji skrbe za djecu, a koji su potplaćeni”. Smatra kako treba napraviti razliku između birokratskog i produktivnog dijela državnog sektora. Uz to, objašnjava, trebalo bi identificirati nepotrebne kadrove unutar sektora te onemogućiti napredovanje preko političkih iskaznica.
Nakon toga, Kovač se zalaže i za smanjenje 8500 regionalnih i lokalnih političkih pozicija na 500-injak. “Oko 13 posto BDP-a Republike Hrvatske leži u javnim nabavama i treba maknuti lokalne šerife na način na koji je to napravio gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak – napraviti lokalni proračun transparentnim tako da se svaka potrošena kuna može vidjeti. Tada do izražaja dolazi građansko društvo koje može reagirati i pitati kako to da grad ima novca za novi Audi, a nema za vrtić ili kola hitne pomoći.”
Novi veleposjednici
Problem su i zemljišne knjige koje bi trebalo centralizirati pa da lokalni šerifi ne mogu preuređivati GUP kako žele te da se vidi i podrijetlo imovine. “U posljednje vrijeme se pokazuje kako dosta političara ima više zemljišta nego Frankopani.”
Ove bi mjere smanjenja državne potrošnje i redistribucije, odnosno efikasnije upotrebe resursa dovele do stanja u kojem bi bilo moguće porezno rasteretiti građane i firme, priča Kovač. Hrvatska je, tumači, u samom vrhu po državnoj imovini iza skandinavskih zemalja, a od te imovine uprihoduje značajno manje. “Ta se državna imovina treba privatizirati, ali ne na način kakva je bila dosadašnja praksa privatizacije već transparentno kroz sistem javnih dražbi.