Vlada je pod pritiskom referendumske inicijative “67 je previše” odustala od mirovinske reforme, no svi problemi vezani za mirovinski sustav su i dalje ostali, piše Index.hr
Dramatična Lalovčeva prognoza
Bivši ministar financija Boris Lalovac iznio je prilično dramatičnu prognozu prema kojoj će novca za isplatu mirovina biti još tri ili četiri godine, a iza toga situacija je neizvjesna.
“Novca za mirovine sigurno ima za tri ili četiri godine, dok ima tako dio gospodarstva. Govorili smo o tom razdoblju budućih mirovina, 2030., kada dio država uđe u određene cikluse. Koliko će tada biti PDV-a, koliko će se tada puniti proračun, to sigurno treba puno opreznije prognozirati. Ako se dogodi prva sljedeća kriza, morat ćemo dobro zbrojiti sve stavke i vidjeti kakvo je stanje”, rekao je Lalovac jučer za N1 televiziju.
Mirovinski sustav se raspao
Ono što se ne može promijeniti nikakvim zakonom i referendumom je nepovoljan odnos broja umirovljenika i radnika. Na jednog umirovljenika dolazi tek oko 1,3 radnika koji plaćaju mirovinski doprinos. Da se sustav raspao, pokazuje i podatak da skoro polovica iznosa za mirovine ne dolazi iz doprinosa nego iz proračuna.
S obzirom na to da imamo loše demografske trendove, smanjenje i starenje stanovništva, situacija u budućnosti će biti samo gora.
Financijski stručnjak: Radnici ne odvajaju za svoje mirovine, nego financiraju tuđe
Financijski stručnjak Andrej Grubišić iz konzultantske kuće Grubišić i partneri rješenje za buduće umirovljenike vidi u reformi sustava koja bi sadašnjim radnicima, a budućim umirovljenicima omogućila da si formiraju vlastitu štednju za mirovinu. On se ne slaže s Lalovcem da bi sustav mogao puknuti za tri, četiri godine, nego upozorava da će u budućnosti mirovine biti još manje nego sada.
“Više puta sam rekao da ne vjerujem da će bilo koji sustav u Hrvatskoj puknuti, uključujući i mirovinski, nego će se iz njega isplaćivati još manji iznosi. Danas je prosjek mirovine negdje oko 350, 370 eura, a ne isključujem da će taj prosjek biti još i manji jer jednostavno nemate izvore iz kojih bi punili mirovinski fond, a imate sve veći broj primatelja. Rješenje nije ni u 65 godina ni u 67 godina. To je više medijska prepirka dviju strana u kojoj će jedna strana u javnosti odnijeti nekakvu kvazi-pobjedu. Problem je što se postojeće zaposlenike forsira da moraju uplaćivati u prvi stup, a svi znaju da s tim novcima ne izdvajaju za svoju mirovinu, nego djelomično, oko 50 posto, doprinosi isplati nečije tuđe mirovine. S vremenom će sve manje uplate u mirovinski sustav pokrivati isplate”, tumači Grubišić.
Tko će u budućnosti izdvajati za mirovinu današnjih radnika?
“A najbitnija stvar je da radnici ne odvajaju za svoju nego financiraju nečiju tuđu mirovinu, a nije poznato tko će u budućnosti odvajati za njihovu mirovinu. Onaj dio koji izdvajaju za svoju mirovinu (u drugi stup op.a.) je skroman, a ima i ograničeni potencijal da u budućnosti donosi veći dio mirovinskih primanja. Istovremeno mirovinski fondovi na kojima se bazira drugi stup mirovinskog osiguranja imaju vrlo ograničena ulaganja. Od 100 milijardi kuna oko 70 je u državnim obveznicama. Ideja je bila da se maknemo od države, a veći dio mirovine i dalje ovisi o tome hoće li država moći servisirati svoje obveze”, kaže Grubišić.
“Nikakvim obećanjem ili dekretom ne možete promijeniti ekonomsku stvarnost”
Grubišić kaže da je jedino rješenje za mirovine onih koji sada ulaze u svijet rada da im se omogući privatna štednja, da mogu sami odabrati gdje će uplatiti cijeli iznos mirovinskih doprinosa. Svjestan je da bi to stvorilo još veći manjak novca za isplatu mirovina, ali smatra da bi ga se moglo pronaći u drugim stavkama državnog proračuna.
“Jedino rješenje po meni jest da ljudi koji ulaze na tržište rada uopće ne uplaćuju u prvi mirovinski stup, nego da iz svoje bruto2 plaće (ukupni trošak poslodavca, op.a.) imaju pravo odabrati gdje žele uplaćivati za svoju mirovinu. Ne isključujemo to da netko želi ostati u postojećem modelu, ali oni koji ne žele treba im se omogućiti da uplaćuju tamo gdje žele. Dogodit će se da će još više novca nedostajati za isplatu mirovina, ali nema drugog rješenja osim da država počne kresati nepotrebne rashode i tim uštedama kreira izvore iz kojih će onima kojima mora isplaćivati obećane mirovine da ih nastavi isplaćivati”, pojašnjava naš sugovornik.
“Nemam nikakve dvojbe da će buduće mirovine biti izuzetno niske”
“To je jedini način da sadašnji radnici jednog dana kada budu išli u mirovinu sebi stvore preduvjete da imaju razumnu mirovinu. Uz dosadašnji sustav nemam nikakve dvojbe da će buduće mirovine biti izuzetno niske. Ljudi su izdvajali novac, a od toga nemaju ništa, zato što ne izdvajaju za sebe nego za druge, a da im pritom nitko ne garantira da će netko u budućnosti izdvajati za njih. Nikakvim obećanjem ili dekretom ne možete promijeniti ekonomsku stvarnost, stvarnost je da postojeći sustav ne čini dobro za veliki broj ljudi”, kaže Grubišić.
Omjer radnika i umirovljenika govori sve
Hrvatska je 1980. godine imala 1,81 milijun radnika i oko 449 tisuća umirovljenika, što je davalo omjer od otprilike četiri radnika na jednog umirovljenika. Deset godina poslije, 1990., broj radnika porastao je na 1,96 milijuna, ali je značajno porastao i broj umirovljenika – na oko 656 tisuća, pa je omjer pao na oko tri radnika na jednog umirovljenika. Nakon toga, 2000. godine, broj radnika pada na 1,38 milijuna, a broj umirovljenika raste na preko milijun te dolazimo do omjera od 1,36 radnika na jednog umirovljenika. I konačno, 2018. taj je omjer pao na 1,23 radnika na jednog umirovljenika, da bi trenutno iznosio 1,29 radnika na jednog umirovljenika.
Iako se trenutno vidi vrlo blago poboljšanje tog omjera, sve prognoze za Hrvatsku upućuju na daljnji pad stanovništva, starenje, što znači manji broj radnika u odnosu na broj umirovljenika, što neminovno vodi do sve manjih mirovina.
Izvor: Index.hr
