Iz izjava vodećih ljudi HDZ-a i samog premijera proizlazi kako je njihov najveći problem to što su lijevi birači napravili nešto nedopustivo – iskoristili svoje građansko pravo i izašli na izbore
Nakon početnih izljeva bijesa prema biračima Miroslava Škore u izbornoj noći, HDZ-ovci su pronašli novog krivca za poraz njihove kandidatkinje na predsjedničkim izborima. Prvi je to verbalizirao glavni analitičar stranke Robert Kopal kazavši kako se lijevo biračko tijelo “samoorganiziralo i samomobiliziralo”.
Baš kao i kod “crnog labuda”, priče prema kojoj su sami HDZ-ovci sabotirali vlastitu kampanju na europskim izborima, i ovog je puta Kopal bio taj koji je prvi javno otkrio razloge poraza kako ih vidi trenutačni vrh stranke. Potvrdio je to i premijer Andrej Plenković u kasnovečernjoj izjavi nakon dugometražnog sastanka u središnjici u utorak navečer.
Plenković je stajao sam ispred natpisa “Vjerodostojno”. Odgovarajući na novinarska pitanja djelovao je, doduše, bitno manje nervozno nego proteklih dana. Kao da ga je napokon pronađeni krivac za izbore primirio. Problem je, međutim, što je taj krivac pronađen u polovici Hrvatske i njihovu demokratskom pravu, pa i dužnosti da izađu na izbore. Je li onda rješenje za HDZ-ove probleme neizlazak tih birača? Sasvim sigurno, ali nismo sigurni kako je to rješenje i za probleme Republike Hrvatske.
Umjerena politika – zato što je dobra za Hrvatsku ili zato što HDZ-u donosi pobjede?
Desničarenje zaboravljene Kolinde Grabar Kitarović u izbornoj je noći požurio kritizirati Gordan Jandroković poručivši joj kako je previše skrenula u desno te kako to ne daje rezultate. Imajući u vidu sve izjave vrha HDZ-a, iščitavaju se dvije stvari. Prvo, nije dobro što je ljevica izašla na izbore i zbog toga smo izgubili. Drugo, trebamo voditi umjerenu politiku, ali ne zato što je to dobro i ispravno za Hrvatsku (barem to tako vodeći HDZ-ovci nisu formulirali), nego zato što će nam ona donijeti izborne pobjede, a onda i sve što ide s time – prije svega podjelu lukrativnih sinekura.
Stara je to priča o manjem i većem zlu na čelu najveće stranke hrvatske desnice. Ako će umjerenjaštvo biti tek maska i fasada s ciljem pacifiziranja građanske Hrvatske, a u pozadini će bujati i rasti isti onaj nacionalisitčki i kleptokratski HDZ, je li to bolje od tvrdog desničara na čelu HDZ-a kakvog smo gledali prije Plenkovića (gledat ćemo ga i poslije?) koji će mobilizirati progresivce i natjerati ih na birališta? U slučaju da je HDZ isti, a prema svemu sudeći Plenković ga nije promijenio, nismo sigurni koja je bolja opcija.
“Očito je došlo do velike mobilizacije birača lijevog spektra osobito u zapadnim županijama, naročito u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Razlike koje su se ovdje dogodile u smislu motiva i mobilizacije birača, nismo mogli nadoknaditi u 12 županija u kojima smo mi pobijedili”, kazao je jučer Plenković. I onda poentirao, doduše ne u korist stranke koju vodi. “I demografija tu igra ulogu. U krajnjoj liniji, u nekim dijelovima Hrvatske koji su tradicionalno skloniji HDZ-u danas živi nešto manje ljudi”.
Ljudi masovno iseljavaju iz županija u kojima vlada HDZ
Premijer nije ulazio u meritum stvari – već je tek kao činjenicu koja im ne ide na ruku naveo kako u županijama gdje je HDZ na vlasti danas – pustoš. U analizi objavljenoj na Telegramu Goranko Fižulić je došao do zaključka kako je na području 14 županija u kojima HDZ redovito pobjeđuje na svim izborima, uglavnom slavonskih i dalmatinskih, 2001. živjelo nešto više od 2,3 milijuna ljudi. 17 godina kasnije HDZ-ove županije izgubile su 224 tisuće stanovnika te u njima živi nešto više od dva milijuna ljudi. Prije 20 godina udio HDZ-ovih županija u BDP-u Republike Hrvatske bio je 37,03 posto, dok se prije tri godine taj udio smanjio na 30,55 posto.
S druge strane, u sedam županija i Gradu Zagrebu, gdje HDZ gotovo nikad ne pobjeđuje, prije 20 godina živjelo je dva milijuna ljudi, a takvo je stanje ostalo i do danas.
Podatak koji Plenković spominje tek kao razlog njihova poraza nije se dogodio sam od sebe – ljudi su, jasno pokazuje Fižulićeva analiza, masovno iseljavali iz županija gdje desetljećima vlada stranka kojom danas upravlja Plenković.
Izbori koji su srušili nekoliko mitova
Na ovim je izborima srušeno nekoliko mitova. Prije svega onaj od dijaspori koja odlučuje. Redovi u Mostaru i tridesetak tisuća glasova prednosti u startu za kandidata desnice vrlo se lako anuliraju izlaskom na izbore u Hrvatskoj. Izbore u višestruko većoj mjeri odlučuju apstinenti – oni koji ne glasaju, nego što to radi dijaspora.
Srušen je i mit o Milijanu Brkiću kao svemoćnom operativcu koji ne može izgubiti izbore, a koji je i sam Brkić godinama decentno podgrijavao. Nagrižen je i mit o prosječnom hrvatskom biraču, odnosno političkom klatnu koje je u našoj Republici toliko pomaknuto u desno, da ljevica na izborima nema gotovo nikakve šanse. Gledajući razdoblje od Tuđmanove smrti do kraja Milanovićeva mandata, ljevica je Pantovčak kontrolirala 20 od 25 godina.
Plenkovićeva žalopojka o njihovim županijama gdje fali ljudi pokazuje kako je HDZ dominantan i zahvaljujući frankeštajnskom sustavu izbornih jedinica na parlamentarnim izborima. Koje je, treba reći, novoizabrani predsjednik imao prilike demontirati u svom premijerskom mandatu, ali za to nije imao volje, hrabrosti i znanja.
Progresivnoj i građanskoj Hrvatskoj na izborima koji dolaze tek predstoji srušiti mit o lijenom ljevičaru koji ustaje u podne, prigovara i ne izlazi na izbore, dok desnica izlazi i glasa. Pitanje svih pitanja jest – tko u Hrvatskoj, zapravo, predstavlja tihu većinu?
Izvor: Net.hr
