Vlada se zbog koronavirusa našla u situaciji u kojoj će naprosto od nečega morati odustati
Vlada je očito u velikim nedoumicama oko toga što poduzeti da se cijela ekonomija ne uruši pa premijer osniva stožer za gospodarstvo. Dobro. U ovim teškim i neizvjesnim vremenima nije loše imati uza se vanjski savjetnički tim stručnjaka. No, ova situacija zahtijeva brze i hrabre strateške odluke, a to je zadatak za Plenkovića i njegov najuži tim.
Premijer Plenković priopćio je građanima prije četiri dana kako su njegovi ministri dobili izričiti zadatak da u svojim resorima srežu sve troškove koji nisu vitalni kako bi se namaknula dodatna svota novca za spas Hrvatske od gospodarskog kraha. Nestrpljivi smo da čujemo što je od toga bilo i hoće li biti išta.
Jer dok Vlada razmatra razne pakete mjera za pomoć poduzetništvu, uključujući i drastično smanjenje zaposleničkih prava, ključno je, nema sumnje, da se bar sada dokine svako razbacivanje budžetskim novcem kako bi se višak upotrijebio za preživljavanje tvrtki i radnika. Bio bi red da se to učini prije bilo čega drugoga. Čekamo, dakle.
Naša država nije navikla stiskati na sebi
Jer stručni krugovi ne dvoje da će kriza biti strašna. Prognoze su da bi ove godine bez posla moglo ostati 290.000 do 400.000 radnika. Čak 26 posto anketiranih poduzeća i obrta koji su se povezali u inicijativu Glas poduzetnika reklo je da će potpuno zatvoriti posao. Zbog pada turizma i mnogih drugih grana koje su stale, slijedi nam ogromni pad BDP-a. A razbacivanja javnog novca ima koliko hoćeš. Naša država nije navikla stiskati na sebi.
Evo samo jednog malog primjera. Hrvatska vlada i njenih 20 ministarstva imaju čak 4355 službenih automobila, a, recimo, danska vlada, također s 20 ministarstva, raspolaže s ukupno 20 službenih vozila. Ne, niste krivo pročitali. Dancima je dovoljan po jedan jedini službeni auto u svakom ministarstvu. A dok će naše vlasti uvjeravati javnost i porezne obveznike da se bez ”adekvatnog” broja službenih automobila apsolutno ne bi moglo raditi, vlada Švedske uopće nema službenih vozni park. Sigurnosna služba zadužena je za prijevoz ministara za potrebe posla. I to je to.
A što da smo ranije smanjili besmislenu administraciju?
I tako bismo stavke rastrošnosti mogli redati do sutra. Usred epidemije koronavirusa sigurno se neće izvoditi nikakve velike reforme, ali da smo ovog pravog ”crnog labuda” dočekali samo s manje gradova, općina i županija, besmislena administracija gutala bi mnogo manje novca poreznih obveznika pa bi ga bilo više za ove nasušne intervencije. No, sad je ovako kako jest.
Vlada je očito u velikim nedoumicama oko toga što poduzeti da se cijela ekonomija ne uruši pa premijer, kako čujemo, osniva stožer za gospodarstvo. Dobro. U ovim teškim i neizvjesnim vremenima nije loše imati uza se vanjski savjetnički tim stručnjaka koji ministrima može pomoći da domisle najpametnije mjere. No može se odmah kazati da ova situacija zahtijeva brze i hrabre strateške odluke, a to je zadatak za Plenkovića i njegov najuži tim.
Vlada će naprosto od nečega morati odustati
Jasno je da se oni lome na tri fronta. Jedan je sačuvati od propasti privatni sektor koliko god je moguće. Drugi je spasiti što više radnih mjesta. A treći je zadužiti se što manje jer bi novi krediti ponovno vratili državu na put opasnih financijskih dubioza s koga je posljednjih godina nastojala bježati i dosta dobro u tome uspijevala.
Ali gadna je stvar to što sva ta tri cilja nije moguće postići kao ni u onoj pričici o vuku, kozi, kupusu i čamcu za dvoje koji ih sve treba prevesti preko rijeke. Od nečega se, znači, mora odustati da bi se u danim teškim okolnostima postigao najpovoljniji ukupni rezultat. Što je to – pitanje je za milijun dolara.
Čini se da, dok ovo ne prođe, država ne smije ostaviti na cjedilu ni tvrtke, a ni radnike. Kad tvrtke jednom propadnu jer je tržište za mnoge petrificirano, gotovo je. Kad se zaposleni pootpuštaju, od poduzeća ostaju prazne ljuske, a ljudi koji su na cesti više nemaju za kruh i samo čekaju prvu priliku za novi masovni egzodus u inozemstvo.
Hrvatskoj ne ostaje ništa drugo osim zaduživanja
Da bi se premostio sav taj užas, potreban je novac, a ne apeli i dekreti. To su shvatile mnoge države uključujući čak i Veliku Britaniju, pa poslodavcima koji ne rade subvencioniraju do 80 posto za radničke plaće. Negdje će uzeti da bi ovdje dali jer ni najbogatijim državama novac ne pada s Marsa.
Pozivamo zato premijera da održi obećanje i skreše sve rasipničke troškove unutar Vladinih resora te da za 10 do 30 posto privremeno smanji plaće u državnom i javnom sektoru. Ali to, koliko god nužno i racionalno, opet neće biti dovoljno za ovu provaliju koja je pred svima nama čak ni uz sredstva za pomoć koja će stići iz EU blagajne. Ne ostaje, dakle, ništa drugo osim zaduživanja. Spašavaš se na dug kad drugačije ne ide jer su kompanije, obrti i radništvo najvažnije što imamo.
Vlada će morati odabrati što joj je glavna vrijednost
Grozno je biti primoran na nove inozemne kredite kad smo taman fino krenuli sa smanjivanjem deficita. Ali sada se mora izabrati put koji nam znači nadu da ćemo ostati živi. Zajam nam može dati nešto daha dok ne krene oporavak. Nitko ga ne voli, ali nekad nema izbora. A ovo je ili – ili.
Tko zna što će odlučiti Vlada i što će joj savjetovati njeni savjetnici. Ali prvo se mora presjeći i odabrati što nam je glavna vrijednost, a što je ipak sporedno i gdje se onda isplati podnijeti žrtvu. Ako su, kao što se meni čini, za ovo društvo najvažnije tvrtke i njihovi zaposlenici, onda je razumno zaduživanje da bi se njih sačuvalo ipak najmanje zlo.
Izvor: Telegram.hr
