fbpx

RUSKI AKADEMIK: Živimo u kataklizmičnom dobu koje može završiti svjetskim ratom

Dok ulazimo u drugu polovicu 2020., malo je nade da će naše nesreće završiti s istekom ove godine. Moguće je da ulazimo u jedno od kataklizmičnih i sudbonosnih razdoblja u povijesti čovječanstva.

Raste spoznaja da bi ova teška vremena za čovječanstvo mogla potrajati najmanje deset godina, za Russia Today piše Artjom Lukin, docent međunarodnih odnosa na Dalekoistočnom sveučilištu u ruskom gradu Vladivostoku. Osjećaj neizvjesnosti raste već godinama. Vjerojatno je započeo s globalnom financijskom krizom 2008.-2009. Ipak, sve do 2020. godine postojala je nada da će se svijet nekako vratiti na pravi put i uspostaviti stabilnost. Covid-19 odnio je tu nadu, devastirajući globalnu ekonomiju i pogoršavajući postojeće napetosti između vladajućeg hegemona (Sjedinjene Američke Države) i nove supersile (Kina).

Mnogi su u stanju straha. U mnogim zemljama, uključujući Rusiju, bolest se i dalje širi, ubijajući ljude zastrašujućom nasumičnošću. Čak i ako pobijedimo u borbi protiv novog koronavirusa, megatrendovi u globalnoj politici koji ukazuju na još više problema i nereda neće nestati, nego će se vjerojatno samo pojačati. Pokušavajući racionalizirati svoje osobne strahove, nastavlja Lukin, kao politolog uočavam najmanje četiri takva mega-trenda.

Podijeljena društva

Ruski docent ističe kako se sjeća razgovora s ruskom kolegicom u Vladivostoku prije nekoliko godina. Žalila se da osjeća kao da živi u zemlji u kojoj postoji više paralelnih društava, a ne jedno, a članovi tih društava govore potpuno različitim jezicima i zalažu se za različite vrijednosti. Naravno, uvijek je bilo podjela unutar nacija. Ali u pravilu je dominirao jedan skup vrijednosti i uvjerenja, a suparničke skupine bile su manje ili više marginalizirane.

Danas se socijalni konsenzus sve više čini kao iznimka nego pravilo. Diljem svijeta mogu se vidjeti kvazi građanski ratovi koji često dijele društva na suprotstavljene polovice. Glavna podjela nastaje između tabora socijalnog konzervativizma i nativizma te pristaša progresivno-liberalnih vrijednosti. Posljednja manifestacija antagonizma dogodila se u Poljskoj, gdje je na izborima s vrlo tankom većinom aktualni desno konzervativni predsjednik pobijedio liberalnog suparnika.

Pobuna masa

Dana 25. svibnja 2020. godine Afroamerikanca Georgea Floyda u Minneapolisu je ubio bijeli policajac. Njegova je smrt pokrenula masovne prosvjede koji su se brzo proširili Sjedinjenim Američkim Državama. U ruskom dalekoistočnom gradu Habarovsku, 9. srpnja uhićen je regionalni guverner Sergej Furgal i to pod optužbom da je organizirao ubojstvo poslovnih konkurenata 2004. i 2005. godine. Furgal je odmah prebačen u Moskvu i tamo zatvoren.

Njegovo je uhićenje izazvalo neviđene masovne prosvjede u Habarovsku, uspavanom provincijskom gradu na granici s Kinom koji traju već dva tjedna. Deseci tisuća ljudi koji su se pridružili skupovima za podršku Furgalu vjeruje da je stvarni razlog uhićenja njegova uvjerljiva pobjeda protiv kandidata Kremlja na izborima za guvernera 2018. godine i njegova kasnija odbijanja da se podvrgne diktatu iz Moskve, objašnjava Lukin. Prosvjedi u Habarovsku oko sudbine popularnog lokalnog lidera nisu ni blizu razmjera američkih rasnih prosvjeda. I za razliku od SAD-a, povorke i okupljanja na ruskom Dalekom istoku zasad su potpuno mirni. Oni imaju jednu zajedničku crtu – ljudi u Americi, Rusiji i drugim zemljama prkose velikim rizicima s covidom-19 i izlaze na ulice tražeći dostojanstvo. Većina njih protestira protiv onoga što smatraju strukturalnom nepravdom i arogancijom vlasti. Oni u konačnici prosvjeduju protiv otuđenja između vladajuće klase i običnih ljudi, između institucija vlasti i onima nad kojima se vlada. Ovaj protest je dio globalnog vala narodnih ustanaka koji raste već desetak godina, počevši od Arapskog proljeća i Pokreta Occupy. Trumpova pobjeda 2016. godine, kao i Brexit, također se mogu smatrati dijelom globalne pobune protiv sadašnjih elita.

Kraj hegemonije i svijet bez kormila

Istodobno s potresima u domaćoj politici u mnogim zemljama, međunarodni sustav također prolazi kroz tektonske pomake. Ruši se Pax Americana, odnosno “međunarodni liberalni poredak”. Prije samo nekoliko godina činilo se da bi se pad američke globalne hegemonije mogao izbjeći. Danas nema mnogo ljudi izvan američke vlade koji vjeruju da bi se Pax Americana mogao spasiti. Čak i ako Joe Biden zamijeni nekontroliranog Trumpa u Bijeloj kući, dani američke nadmoći su odbrojani. Postoji klasična “revolucionarna situacija” u današnjem međunarodnom sustavu. Parafrazirajući sovjetskog revolucionarnog vođu Vladimira Lenjina, Lukin za Russia Today piše kako Washington više ne može vladati i upravljati na stari način zato što većina svijeta više ne želi živjeti na stari način.

Pax Americana možda je bio nepošten i pogrešan za mnoge, ali ne može se poreći da nije omogućio značajnu razinu međunarodne stabilnosti. Kad završi američka hegemonija, tko će provoditi međunarodni zakon i red? Na to pitanje zasad nema odgovora. Postojeće kolektivne institucije, poput G20 ili UN P5, nisu ni izbliza sposobne učinkovito vršiti globalni nadzor. A unatoč sumnjičavosti Washingtona, nema vjerodostojnih dokaza da rastuća supersila Kina zapravo želi biti svjetski policajac. Jedno je ipak jasno. Vakuum upravljanja dovest će do još većeg kaosa u globalnoj politici.

Predosjećaji rata

Lukin piše kako je još 2014. u jednom eseju dao nagovijestiti mogućnost Trećeg svjetskog rata oko 2030. godine koji bi se razbuktao iz sukoba SAD-a i Kine. Šest godina kasnije ruski intelektualac ima dvije ispravke tog eseja. Prvo, američko-kineski rat danas ne samo da je moguć, nego i gotovo neizbježan. Drugo, situacija koja prethodi sukobu SAD-a i Kine neće nalikovati svijetu početkom 20. stoljeća, prije Prvog svjetskog rata, s naglim progresom zbog kojeg se to razdoblje naziva prvom erom globalizacije. Umjesto toga, atmosfera u 2020-im godinama više će nalikovati 30-im godinama 20. stoljeća, kad je globalna ekonomija bila u recesiji, a rasli su autoritarni i netotalitarni režimi. Ipak, najvažnije je pitanje hoće li rat Kine i SAD-a biti relativno ograničen.

Ne bude li tako, može li to dovesti do globalnog požara i privući druge igrače kao što su Rusija, Indija, Japan i Europa? U povijesti čovječanstva nikad nije manjkalo sukoba oko vrijednosti i moći, nastavlja Lukin, kako unutar društava, tako i među njima. No sadašnji je trenutak prilično jedinstven zbog konvergencije nekoliko dubokih i eksplozivnih društvenih kontradikcija u jednom trenutku, s prijetnjom pandemije i klimatskih promjena u pozadini. Kina je možda jedini veći otok relativne stabilnost u globalnoj oluji, što uzgred pojačava strahove da će Peking pokušati zgrabiti žezlo globalne moći. S vremenom će se trenutačne suprotnosti i sukobi kretati svojim putem i razriješiti. Uspostavit će se nova ravnoteža. Dok se to ne dogodi, međutim, živjet ćemo u vrlo zanimljivim vremenima. Možda bi uzbuđenje, a ne strah i strepnja, trebalo biti glavno raspoloženje naše ere, zaključuje Artjom Lukin za Russia Today.