Televizijska debata između predsjednika SDP-a Davora Bernardića i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, dakle potencijalnih premijerskih kandidata, nije mogla proći bez Plenkovićevog spominjanja medija i novinara. Hrvatski premijer u tome sve više počinje podsjećati na srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je totalno opsjednut medijima i kontrolom medija. Europska federacija novinara (EFJ) je, pak, ono što je na račun novinarke HRT-a Maje Sever u debati izgovorio tehnički premijer, nazvala “niskim optužbama”, te Plenkoviću odaslala i podsjetnik: “Novinari ne rade ni za Vladu, ni za opoziciju. Rade za javni interes”

Prozivanje novinarke Maje Sever

Plenković je tako u debati nekoliko puta istaknuo da se Bernardić koristi materijalima s “konkurentske televizije”, a direktno je prozvao i HTV-ovu novinarku Maju Sever, pitajući Bernardića je li ga ona pripremala za debatu. Bilo je tu još nekoliko opaski o medijima, domaćim i stranim, koje su u međuvremenu postale dio standardnog Plenkovićevog repertoara.

Tako je prije samo tjedan dana Plenković ustvrdio da skandal oko Adria Toura u Zadru neće naštetiti hrvatskom turizmu, koji se pokušao reklamirati kao “corona free” destinacija. “Koštat će ga toliko koliko ga sami budemo medijski spinali pa budite malo oko toga i razumni”, upozorio je Plenković novinare, de facto sugerirajući da mediji ne bi trebali izvještavati o zadarskom skandalu, a i ako to čine, onda da to čine tako da ne naštete hrvatskom turizmu, što pak s medijskom etikom i deontologijom nema baš nikakve veze.

Plenkovićevi savjeti medijima o čemu trebaju izvještavati

I prije dva tjedna je Plenković imao naputak za medije, tada u slučaju kandidata SDP-a Domagoja Hajdukovića, koji je bio žrtva obiteljskog nasilja u istospolnoj vezi. “Prošlo je tjedan dana i mene nitko to nije pitao i vidim da tema ima manji interes u medijima i mislim da to nije normalno i korektno i to se treba razjasniti do kraja”, rekao je Plenković.

Aktualni premijer od samog početka svojeg mandata pokazuje tendenciju da docira novinarima, da objašnjava kakva bi trebala biti uređivačka politika medija, koje bi se teme i kako trebale obrađivati itd.

Sve je započelo maturalnim radom

Korijeni Plenkovićeve medijske opsesije mogu se naći već u njegovom maturalnom radu, koji je prvi objavio Index. Rad se zove “Sredstva masovne komunikacije”, ocijenjen je odličnim i objavljen 1989. kao knjižica u izdanju Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije.

U njemu Plenković citira, između ostalih, Umberta Eca, Edvarda Kardelja i Karla Marxa te je danas jasno da Plenkovića od tada do danas nije napustila fiksacija na medije, koja je postala društveno opasna kada je postao premijer, preuzevši politički najmoćniju poziciju u državi.

Srozavanje Hrvatske na svjetskim ljestvicama slobode medija

Plenković se tada predstavljao kao uglađeni europejac koji u HDZ i Hrvatsku donosi nove, više standarde, ali se vrlo brzo pokazalo da je sve to samo šarena laž, napose kada je riječ o medijima. U protekle četiri godine Plenković je tako tvrdio da mediji protiv njega i njegove vlade vodi hibridni rat, da mu namjerno ruše ministre, da u Hrvatskoj nema nikakvih problema sa slobodom medija unatoč prosvjedima novinara, upozorenjima stručnjaka izvana i padu Hrvatske na različitim ljestvicama slobode medija u svijetu.

Maltretiranje novinara u Plenkovićevoj Hrvatskoj

Pod njegovim mandatom se vratilo i zastrašivanje medija kakvog nije bilo još od vlasti Franje Tuđmana, koji je svojim tajnim službama naložio špijuniranje novinara i o njima pravio dosjee.

Primjerice, novinarku Đurđicu Klancir policija je došla legitimirati na radnom mjestu u redakciji Net.hr-a, uz objašnjenje kako provjeravaju njenu adresu kako bi joj HDZ-ov župan Ivo Žinić mogao poslati tužbu za duševne boli. Nikad nije razjašnjeno zašto bi se policija tako angažirala oko ičije privatne tužbe.

Potpisnika ovih redova je policija skinula s leta za Njemačku, poslala u ruke Odjela za terorizam i uhitila, a sve zbog bizarnih prekršajnih prijava zbog dva tvita. Sve to je možda imalo veze s time da je Index prethodno detaljno pisao o Plenkovićevoj protuzakonitoj migrantskoj politici, koju provodi baš njegov intimus, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a možda i ne.

HRT kao državna televizija Sjeverne Koreje

Istaknuti HDZ-ovci poput Josipa Đakića pak po provinciji prijete i napadaju novinare, neki ih neuspješno pokušavaju podmititi, kao u slučaju HDZ-ova saborskog zastupnika Josipa Lucića i novinara Drage Hedla, ali Plenković o svemu tome šuti.

HRT je pak doživio totalnu čistku sposobnih kadrova, koji su većinom pobjegli na konkurentske televizije, a cijeli politički dio programa je koncipiran tako da se svidi jednom jedinom gledatelju – Andreju Plenkoviću. Njemački javni radio Deutschlandfunk je o svemu tome objavio i veliku reportažu, uspoređujući HRT s državnom televizijom Sjeverne Koreje, a ne normalnom europskom javnom televizijom.

Kako stvari funkcioniraju an HTV-u, nedavno se moglo vidjeti kada je Plenković došao u emisiju Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, koji mu je postavio niz neugodnih pitanja te podsjetio na pregršt neispunjenih predizbornih obećanja iz 2016. Stankovića je brzo kritizirao urednik HTV-a Bruno Kovačević, a Plenković je uskoro dobio prostor u Dnevniku HTV-a, u kojem ga je “intervjuirala” Zrinka Grancarić. Pišemo pod navodnicima jer je ona statirala u vlastitom intervjuu, pustivši Plenkovića da govori o čemu želi i kako želi, bez potpitanja, bez prekida. To je bio intervju jedino ako se monolog može smatrati intervjuom.

Janša-Plenković-Vučić su regionalna osovina ugnjetavanja slobodnih medija

Plenkoviću ništa od toga ne smeta, iako je on navodno nekakav veliki europejac i demokrat. On očito voli poslušne medije, a ne podnosi one kritički nastrojene, što se najbolje može vidjeti kada je suočen s novinarskim pitanjima koja mu se ne sviđaju. Tako je nedavno novinara N1 Hrvoja Krešića optužio da “radi za oporbu” jer je Plenkovića pitao u vezi odbijanja da ode u samoizolaciju nakon kontakta sa zaraženim koronavirusom. U svemu tome je Plenković pokazao bahatost koja je poznata ljudima u regiji, bahatost kakva je inače zaštitni znak Aleksandar Vučića.

I tu dolazimo do velikog problema za Hrvatsku jer hrvatski premijer počinje opasno sličiti srpskom predsjedniku kada je riječ o medijima i slobodi medija. Treći dio te nacionalističke desničarske antimedijske osovine svakako je slovenski premijer Janez Janša, koji je nedavno slovenske medije optužio da su – komunisti.

Plenković se predstavlja kao europejac, no ponaša se kao autokrat

No, Janša se ne predstavlja kao nekakav veliki europejac, već političkog uzora nalazi u mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, koji je odavno ozbiljno narušio slobodu medija u Mađarskoj, pa se slovenskom premijeru uz autokratske tendencije ne može zamjeriti i licemjerje. Isto je i s Vučićem, koji je ovladao skoro svim medijima u Srbiji, koji svaki tjedan hoda po televizijama s nacionalnom frekvencijom i drži beskrajne monologe o svemu i svačemu, no od bivšeg Šešeljevog protežea i ministra informiranja iz vremena vladavine Slobodana Miloševića nitko ništa drugo i nije očekivao.

Plenković se pak predstavlja kao desni centar, umjeren i demokratski političar, čovjek kojemu je društvo uz Angelu Merkel, Ursulu von der Leyen i, ne zaboravimo, Charlesa Michela, ali njima nikad ne bi palo na pamet da se prema medijima i novinarima ponašaju kako se ponaša hrvatski premijer. Nezamislivo je, primjerice, da njemačka kancelarka na neugodno novinarsko pitanje replicira s “vi radite za opoziciju”, nezamislivo je da takve invektive izjavljuju predsjednica Europske komisije Von der Leyen, inače bivša njemačka ministrica obrane, a ni predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, inače bivši belgijski premijer.

Frapantne sličnosti s Vučićem

Ali je to zato posve u skladu s ponašanjem Aleksandra Vučića prema medijima, što se moglo vidjeti i kada je Index kritički pisao o stanju u Srbiji na početku pandemije koronavirusa. Uslijedila je suluda reakcija tamošnjeg ministarstva obrane, koje je Index optužilo da je “napao Srbiju i predsjednika Vučića”, a onda se o svemu oglasio i sam Vučić, optužujući potpisnika ovog teksta da je “bedno piskaralo”.

Vučić je toliko opsjednut medijima da nije mogao bez svojih uobičajenih ispada ni u nedavnom govoru koji je održao nakon kontroverzne pobjede njegove stranke SNS na parlamentarnim izborima. Dio svojeg izlaganja je proveo svađajući se s novinarkom N1, optužujući je da širi laži o njemu i njegovoj obitelji, a onda se opet dohvatio Indexa, doduše ne imenujući nas direktno, zbog članka o tome kako izbori u Srbiji nisu bili demokratski.

Razlike u temperamentu, ali slično ponašanje

Umišljeni flegmatik Plenković ima drugačiji temperament od raspojasanog kolerika Vučića pa nije uvijek tako pun žuči kada se istresa na medije, ali svašta je tu zabilježeno otkako je postao premijer. Plenković u razgovoru s novinarima rado sam proglašava da su afere koje štete njemu “završena priča” ili “mala mrlja na procesu”, a na direktna pitanja često odbija odgovarati.

Kada je riječ o samom Indexu, odavno je jasno da o njemu i hrvatski premijer i srpski predsjednik imaju isti stav te ne podnose što na Indexu ne nailaze na pohvale, već na kritike svojih političkih poteza. Na meti su obojici i mnogi drugi mediji.

Plenkovića tako nisu impresionirali, kako voli ponavljati, ni “istraživački pokušaji” novinara koji su razotkrili kako je njegova vlada masakrirala Kurikularnu reformu, a trudio se na razne načine omalovažiti rad kritično nastrojenih novinara, poručujući čak “neka oni dobiju izbore” pa da mu onda postavljaju pitanja.

Kako bi Plenković uređivao medije

Indexova otkrića u Aferi Hotmail opisivao je kao “recikliranje”, a nije se libio ni nacionalističkih ispada, primjerice kada ga je na summitu u Budimpešti novinar N1 Beograd pitao o hibridnom ratu. “Jeste li vi u Hrvatskoj ili u Beogradu?” odbrusio je Plenković. Svojedobno se tako Vučić obrušio na hrvatskog novinara Petra Panjkotu, tretirajući ga kao eksponenta nekakvog imaginarnog ustaškog režima.

Plenković se čak nije se ni ustručavao izjaviti u jeku afere Agrokor da oni koji propituju poteze vlade i tadašnjeg vladina povjerenika Ante Ramljaka zapravo “Hrvatskoj ne žele dobro”, pritom prvenstveno ciljajući na medije, ponajviše na Index i televiziju N1.

Sve to je vučićevsko, a ne europejsko ponašanje, što se najbolje vidjelo kada je trebalo osuditi prijetnje smrću i nasiljem novinarima. Plenković i njegova vlada nikad nisu žustro ustali u obranu slobode medija, nego su se tek nakon medijskog pritiska oglašavali općenito intoniranim, suhoparnim priopćenjima o tome da “osuđuju svaku vrstu nasilja”.

Plenković je najveća prijetnja slobodi medija u Hrvatskoj

Iz svega toga je jasno da je premijer Andrej Plenković trenutno najveća prijetnja slobodi medija u Hrvatskoj, kao što je predsjednik Vučić najveća prijetnja slobodi medija u Srbiji. Plenković, ruku na srce, nije još dosegao razinu manije kakvu izražava Vučić, ali nitko ne treba biti iznenađen ako u svojem mogućem drugom premijerskom mandatu eskalira njegov napad na kritičke medije i slobodu medija uopće.

Mediji su Plenkovićeva opsesija, predsjednik HDZ-a želi da ga mediji samo hvale i pišu mu ode, a kritika ga izluđuje jer smatra da ga svi trebaju voljeti. Nepojmljivo mu je da postoje novinari i mediji koji nisu prepoznali njegovu navodu političku veličinu i uspjehe. On se tu jednostavno ne može dovoljno kontrolirati, kako je i sam dokazao u protekle četiri godine, što znači da bi Vučić u sljedećem Plenkovićevom mandatu mogao dobiti doista ozbiljnu regionalnu konkurenciju kada je riječ o gušenju slobode medija.

Za Hrvatsku i njene građane to je vrlo loša vijest te problem koji treba sasjeći u korijenu.

Izvor: Index.hr