fbpx

TALIJANSKA MAFIJA PREUZELA OSTREU ZA NULA KUNA?

Grupa radnika stankovačke tvornice Ostrea još prošle godine obratila se medijima gdje su iznjeli kronologiju nezakonitosti koje su se dogodile i koje su dovele do stečaja tvrtke. Nesretna sudbina djelatnika tvrtke Ostrea Stankovci zaslužuje da široka javnost bude upoznata sa kriminalom i pljačkom koji se tamo odvija, izjavili su oštećeni radnici. Radnici su tom prilikom naveli kako se tvrtka Ostrea gura u stečaj, te kako će radnici bez isplaćenih plaća završiti na Zavodu za zapošljavanje. Također, navode kako vlasnici preko svoje druge tvrtke otimaju imovinu Ostree, prebacuju ju na drugu tvrtku i nastavljaju proizvodnju, te se prave kako je sve legalno i po zakonu.

Sve je krenulo nizbrdo kad Podravka više nije htjela produžiti Ugovor o poslovnoj suradnji za proizvodnju poznate sardine Eva, koju je inače Ostrea proizvodila za Podravku još od 2013. godine, točnije od propasti tvrtke Adria. Tada su radnici zbog kašnjenja u isplati plaća obustavili proizvodnju te nakon višemjesečnih pregovora između Podravke, Ostree i Parme fish Split, postignut je sporazum o preseljenju proizvodnje Eve u Parmu fish d.o.o. Split. Bitno je spomenuti da su isti talijani preko svojih talijanskih tvrtki vlasnici Ostree i Parme fish d.o.o. Split. Jednu su zajedno sa direktorom Badurinom uništili, a u drugoj nastavili proizvodnju kao da se ništa nije dogodilo.

Zajedno s i Podravkom  užurbano su došli do realizacije zajedničkog plana, pa tako na žiro račun Ostree, koji je bio prethodno blokiran nekoliko mjeseci, talijani odnosno njihova tvrtka Parma fish uplaćuju određena sredstva, a Hrvatska poštanska banka kratkotrajno povlači svoju blokadu, sve s ciljem kako bi se odblokirao žiro račun tvrtke.

Odmah potom, u tom kratkom periodu deblokade računa, sklapa se kupoprodajni ugovor kojim svu Ostreinu imovinu u vrijednosti od oko 54 milijuna kuna prodaju Parmi fish Split dok u je u međuvremenu Ostrea ostala dužna vjerovnicima 68 milijuna kuna.

Iako Parma fish nije imala ni jednog zaposlenog, u 09.mj. 2018. službeno je započela proizvodnju konzervi “Eva” za Podravku. U tom periodu proizvelo se 260.000 komada konzervi, a za proizvodnju su angažirali Ostreine radnike Njih 30 i plaćali su ih dnevno po 200 kuna, a sve se odvijalo na crno i bez ikakve prijave. Prema iskazima radnika, Parma fish nije imala ni dozvolu za početak proizvodnje kao ni službeno zaposlene radnike.

Početkom 10. mjeseca iste radnike zapošljavaju na rok od tri mjeseca, ali sada uz ucjenu da se odreknu svih zarađenih, a neisplaćenih plaća u Ostrei. Radnici stjerani u kut prihvaćaju i potpisuju takve ugovore vodeći se logikom bolje išta nego ništa u cilju da bar zadrže posao.

Radnici su u svojim iskazima teretili i direktora Parma fisha da je navodno uplaćivao novce putem lažnih faktura na račun hladnjača u Benkovcu, odakle se ilegalno izvlačio novac za plaćanje radnika i dobavljača, tvrde radnici.

Osim radnicima, najveća šteta nanesena je Poreznoj upravi odnosno državi Hrvatskoj. Država je i ovaj put ostala kratkih rukava i to za višemilijunske iznose, naročito kad se tom iznosu doda višemilijunski dug koji Porezna uprava prethodno nije uspjela naplatiti od povezanih tvrtki istih vlasnika kao što su Engraulis, Pape&Sons, Adria Zadar 1 i druge.

Parma preuzima tvornicu te nastavlja proizvodnju konzervi dok Ostrein dug ostaje neplaćen

Cijeli period blokade žiro računa Ostree, vršila su se plaćanja cesijama na račun povezane tvrtke Ostrea mare. Iz te tvrtke se kasnije podizala gotovina sa računa za potrebe direktora Badurine i ostalih.

Hrvatska poštanska banka blokirala je Ostreu za kredite koje je tvrtka Luna hotel Pag davno podignula i potrošila za svoje potrebe.

U Ostrei se plaće posljednjih pet godina nisu isplaćivale kao plaće, već kao naknade, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza i doprinosa, a sve uz dogovor i pomoć Hrvatske poštanske banke. Tako je jedina hrvatska banka je pomogla hrvatskim i talijanskim “gospodarstvenicima” da pokradu hrvatsku državu i narod.

Tvrtka nije dobila dozvolu za rad ni zbog nedostatka kolektora koji je potreban za izdvajanje masnoća i ostalih tvari i otpadnih voda koje se nesmiju ispuštati u kanalizaciju. Do današnjeg dana, prema tvrdnjama zaposlenih, kolektor nije napravljen, a tvrtka neometano proizvodi. Prema iskazima svjedoka u zemljištu tvornice ispuštaju se otpadne vode na način da se ulijevaju ilegalno kroz bušotine u dubinu.

Pojedini vlasnici bunara udaljeni i po nekoliko kilometara od tvornice, žale se da voda iz bunara zaudara na pokvarenu ribu, da ne nečista i masna, što samo potvrđuje navode svjedoka.

Iz svega na što upozoravaju radnici, lako je zaključiti kako je novi vlasnik tvornice namjerno i planski uništio tvrtku Ostrea kako bi izbjegao plaćanje obveza i dugova koji su se kroz godine nagomilali te kako bi se besplatno domogao imovine tvrtke potrebne za nastavak proizvodnje. Samim time, novi vlasnik je preuzeo i posao ondosno sigurnog kupca za svoje proizvode a to je Podravka. Novi vlasnik, također, ne mari za ekološke standarde kao ni za očuvanje podzemnih voda i tokova, već ih nesmetano onečišćuje u interesu većeg profita.

Na kraju uvijek ostaje vječno pitanje; Tko će štititi interese građana, okoliša, radnika te na kraju same države od nemilosrdne pljačke pojedinaca predvođenih stranim kapitalom?