Pomoć koja je potresom pođođenim gradovima, u ogromnim količinama, poslana iz svih krajeva Hrvatske nažalost nije uključivala i odgovarajući broj stambenih kontejnera, kamp kućica i šatora te je velik broj stradalnika, ponajviše onih koji su ostali na svojim seoskim gospodarstvima, proveo prvu i drugu noć nakon potresa u svojim automobilima.
“Prevedeno u financijske vrijednosti Republika Hrvatska ima u državnim zalihama 96,7 milijuna kuna pšenice, 80,6 milijuna kuna višenamjenskih auto cisterni, 32,2 milijuna kuna suhih obroka i mesnih konzervi odnosno šatora, 10,7 milijuna kuna ribljih konzervi te 5,4 milijuna kuna stambenih kontejnera.
Ako neke od tih financijskih vrijednosti pretvorimo u količine te istima pridodamo ono što je nabavljeno u 2019., a nije posebno vrijednosno prikazano u izvješću, državne strateške zalihe raspolažu sa 186 šatora, 54 višenamjenske auto cisterne, 144 stambena kontejnera, te najmanje s 15 agregata za proizvodnju električne energije i 12 000 vreća za spavanje. Sve te količine trebale su biti dopremljene do Petrinje, Gline i okolnih sela i zaseoka najkasnije 24 sata nakon katastrofalnog potresa, piše Goranko Fižulić u kolumni za Telegram.
“Budući da se to nije dogodilo svi oni koji upravljaju ili bi trebali upravljati cijelom operacijom zadovoljenja potreba opskrbe stanovništva nužnim odgovarajućim smještajem odnosno osiguranjem uvjeta za privremeno zbrinjavanje svih pogođenih potresom, morali bi što prije objasniti razloge zbog kojih nisu iskorištene strateške robne zalihe.
Tko je odgovoran?
Ako u zalihama ne postoje stambeni kontejneri u vrijednosti od 5,4 milijuna kuna, višenamjenske cisterne u vrijednosti od 80,6 milijuna kuna, ako u njima nema barem 186 šatora, 12 000 vreća za spavanje i 15 agregata onda bi Savjet za robne zalihe i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić morali objasniti što se sa svim tim zalihama dogodilo.
Ako pak svi ti kontejneri, šatori i agregati stvarno postoje u državnim zalihama onda bi ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut morao javnosti otkriti tajnu zbog čega još uvijek nisu dopremljeni u Petrinju, Glinu okolna sela i zaseoke te kako je moguće da su prije kontejnera iz strateških robnih zaliha stigli kontejneri i kamp kućice iz turističkih tvrtki, a agregati i šatori iz Slovenije i Grčke.
Hrvatski građani svojim su donacijama i osobnim angažmanom i improvizacijama djelomično supstituirali rad državnih službi, ali to ne može biti razlog da te iste službe uskrate odgovore na ključna pitanja o svome (ne)pravovremenom reagiranju na ovu prirodnu katastrofu.”, piše Fižulić.
