Vlada je danas objavila da će 1. veljače krenuti u popuštanje nekih mjera. Popuštanje mjera odnosit će se samo na škole i na sportove na otvorenom, iako su ugostitelji i poduzetnici očekivali da će im biti dopušteno barem otvaranje terasa ili prodaja kave za van. To se nije dogodilo, piše Index.hr
Treba podsjetiti da prodaja kave za van nije zabranjena svima. Pekarnice i benzinske pumpe, primjera radi, imaju aparate za kavu uz pomoć kojih svakodnevno prodaju kavu za van, a ugostiteljski objekti poput kafića i barova također ispunjavaju tzv. MTU – minimalne tehničke uvjete za rad i imaju potrebne dozvole, a njima je prodaja kave za van – zabranjena.
Mnogi ugostitelji danas su ukazali na taj problem te su najavili tužbe, ali i mogućnost građanskog naposluha.
“Čekali smo i dočekali odluku vlade o popuštanju mjera, tresla se brda, a rodilo se jedno veliko nista!
Sama odluka je katastrofalna i diskriminatorna, pa tako jedni mogu prodavati kavu (pekare npr.), a drugi koji imaju MTU, i potrebne dozvole – ne mogu!
UGP ce se konzultirati sa svim neovisnim Udrugama koje podržavaju naš rad, neovisnim Inicijativama, kao i sa svima vama, našim članovima, gledamo se danas u liveu u 17h, takoder imamo dosta opcija djelovanja od tužbi do građanskog neposluha, i sve su opcije otvorene”, napisao je Hrvoje Bujas na Facebooku.
Index je razgovarao s ugostiteljima iz Dubrovnika, Osijeka, Bjelovara i Čakovca, koji su nam ispričali kako proživljavaju ove mjesece u kojima ne rade, a neki su nam otkrili i da su bili prisiljeni zatvoriti lokale, odnosno potpuno ugasiti njihovo poslovanje.
Ugostitelj iz Čakovca: Mjesečno imam trošak hladnog pogona 40.000 kuna
Branko Blešć ugostitelj je iz Čakovca. Odmah na početku nam kaže da su svi ugostitelji na koljenima.
“Osobno krećem od sebe, igrom slučaja smo uspjeli dobiti covid kredit, to je jedina svijetla točka, da toga nije bilo, morao bi zatvoriti restoran koji je praktično za svadbe jer ima 500 mjesta. Iako zadovoljavamo sve kriterije za razmak, ne možemo raditi. Postojala je mogućnost da ljude pošaljemo na burzu, no svi ozbiljni ugostitelji svoje zaposlenike čuvaju kao oko u glavi da bi ih imali kad jednom krenemo raditi. A za njihove plaće dobijemo 4 tisuće kuna po osobi, iako svi oni imaju veće plaće pa mi plaćamo još tu razliku. Mi smo u Čakovcu jedva čekali da popuste mjere, ne vjerujem da ćemo ovako zatvoreni opstati. Baš sam jučer razgovarao s Poreznom, teško možemo očekivati pomoć i odgode, nitko nas ne razumije u državi, ne vidimo kraj ovome. Čak očekujem da ćemo morati na ulicu i tražiti svoja prava za rad koji je ustavom zagarantiran”, rekao je Blešć za Index.
Navodi kako će velik broj ugostitelja definitivno morati zauvijek zatvoriti svoje objekte.
“Ne znam shvaća li itko da će više od polovice ljudi zatvoriti, to je neminovno. Mjesečno trošak hladnog pogona mi je 40.000 kuna, tu su režije i troškovi za 10 zaposlenika. Da nismo digli kredit, ne bismo imali od čega plaćati sve te troškove jer nemamo ni kune prihoda. S tim da smo mi jedni od sretnika koji smo uspjeli dobiti kredit, mogu na prste jedne ruke nabrojiti koliko ih je dobilo kredite”, rekao nam je Blešć, koji je inače predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja u Međimurskoj županiji.
Ugostitelj iz Osijeka jedan lokal zatvorio
Teško je stanje i u Slavoniji gdje smo razgovarali s Berislavom Mlinarevićem, vlasnikom nekoliko lokala i hotela Waldinger u Osijeku.
“Kako se čujem s kolegama, mnogi izdržavaju zadnje trenutke. Ima onih koji su bili samozaposleni, kojima je država davala poticaje za samozapošljavanje, oni nisu uspjeli opstati u ovoj krizi i zatvorili su lokale jer nisu imali sredstava za dalje. Jako je teško i zaposlenicima objekata koji od države sad primaju 4 tisuće kuna, a imaju kredite za stanove, aute, puno je mladih obitelji s djecom, oni ovo ne mogu izdržati. Neka proba neki saborski zastupnik živjeti s tom plaćom”, rekao je Mlinarević za Index.
I njega je kriza itekako pogodila. Zatvorio je, kaže nam, jedan svoj lokal, dok mu hotel radi, ali nema gostiju. Nema domjenaka, skupova, svadbi, putovanja, gostiju, svega onog što mu je osiguravalo najviše prihode.
“Još stoički podnosim to, ali je sve teže. Zapošljavamo 60-ak djelatnika, a s obzirom na to da djelomično radimo i imamo dostavu, kod nas su plaće iste kao i prije lockdowna, pa još moramo plaćati razliku za plaće od onog što država sudjeluje s mjerama. Uz to moramo plaćati i sve režije. Ako imamo 5 soba popunjenih, mi moramo platiti sve režije kao da smo puni, to je dodatni trošak koji si teško priuštimo. Uspjeli smo dobiti covid kredit u prošlom lockdownu, to se već davnih dana istrošilo, već smo iscrpili i dobavljače”, rekao nam je Mlinarević.
Navodi kako pokušavaju održavati standard kvalitete kroz osoblje. Nije mu, kaže, svejedno da nakon otvaranja opet mora tražiti nove zaposlenike.
“Ne mogu sad pred mirovinu otići ni u Irsku ni u Njemačku i da ostavim sve ovdje, moje kompletno životno djelo”
“Svi želimo sačuvati radnike. Najgore u svemu je što ne vidimo perspektivu, danas je ugostiteljstvo jedna od najomraženijih djelatnosti. Ne mogu sad ja pred mirovinu otići ni u Irsku ni u Njemačku i da ostavim sve ovdje, moje kompletno životno djelo. Ima ljudi poput mene koji ne mogu zatvoriti, ne mogu si priuštiti odlazak u drugu branšu, ugostiteljstvo je moj život. Mi zasigurno nakon ovog iscrpljivanja tvrtke jedno 3 godine nećemo doći sebi, morat ćemo teško raditi i štedjeti da bismo namirili ovo razdoblje. Ovo je kao da smo počeli ponovno raditi. Još smo i s cijenama išli dolje. Stvarno smo se svi nadali da će sad bar otvoriti terase”, kazao nam je Mlinarević.
Srećko Koljić, ugostitelj iz Bjelovara, odmah nam je na početku razgovora rekao da je kontinentu daleko teže jer su oni za razliku od mora kompletnu sezonu ponovno izgubili.
Ugostitelj iz Bjelovara: Mi smo sezonu izgubili
“Nama je znatno gore jer nemamo sezonu kao na moru, ako se i otvore objekti, dolazi ljeto i ljudi odlaze na more, nama prometi ljeti dosta pada tako da smo mi sezonu već izgubili. Uz to nam je prosječan račun 55 kuna. Najam se i dalje mora platiti u punoj cijeni, jer nam iznajmljivači nisu izašli u susret. Navode da nama ionako plaća država. A problem je što mi moramo sve platiti i onda tek možemo dobiti novac od države. Još nam nisu isplatili ni za 12. mjesec fiksne troškove. Imamo i problem s kreditima, ne možemo ih dobiti ni mi vlasnici lokala ni naši djelatnici jer smo rizična skupina”, ispričao je za Index Koljić.
Postoji, kaže, bojazan da će i konobari otići jer su sad na minimalcu.
“Oni sad dobivaju 4 tisuće kuna, a treba napomenuti kako su plaće konobara i kuhara rapidno rasle kako su isti počeli odlaziti van, tu je sad prosječna plaća konobara iznad 5 tisuća kuna i sad ti mladi ljudi ne mogu servisirati svoje kredite, najmove stanova s minimalcem koji primaju. Nadamo se da će ministar Marić uvidjeti kako nam je i dati nam financijsku injekciju da postanemo likvidni kako bismo mogli nastaviti svoje poslove. A nadamo se i da će korona napokon proći”, kazao nam je na kraju Koljić, dodajući kako ih samo spašava to što im je Grad otpočetka krize izašao u susret i do 31. 6. im oprostio najam za terase i ukinuo porez na potrošnju.
Ugostitelj iz Dubrovnika morao zatvoriti
Ante Vlašić, ugostitelj iz Dubrovnika, je pod teretom krize bio primoran zatvoriti jedan svoj restoran i to nakon punih 10 godina rada.
“Prije dva tjedna smo imali ukupno 12 trajno zatvorenih kafića i restorana u Dubrovniku. Kod nas je prosjek mjesečnog najma od 2000 do 5000 eura, bez obzira radimo li ili ne radimo. Neki kolege su uspjeli dobiti poštedu da ne plaćaju najam, ili su pak dobili popust, dok neki nisu uspjeli dobiti ništa jer i ti neki ljudi koji iznajmljuju prostor žive samo od toga. Mi 20 godina plaćamo najveće poreze u Europi i druge najveće na svijetu, što sad dobivamo, država nas neće zaštititi”, rekao je Vlašić za Index.
Puno ugostitelja je u kreditima, minusima, ne mogu pokrivati troškove.
“Neki dan je kolega iz Istre preminuo, imao je 39 godina, umro je od moždanog udara. Bio je u kreditima i bilo mu je jako loše zbog silnog stresa. I voditelj restorana u Zagrebu je naglo preminuo prije mjesec dana. Imamo jako puno problema, ljudi su u velikim dugovima, založili su vlastite nekretnine, a odluke koje su sad donesene nemaju veze sa zdravim razumom. Pa nama gotovo svaka ugostiteljska djelatnost, osim kafića, kojima je to osnovna djelatnost, smije prodavati kavu za van. To je diskriminatorna odluka. Nema nikakvog znanstvenog rada da je ugostiteljstvo rizična djelatnost. Jedino istraživanje napravili su Britanci i po tome se vidjelo da su kafići tek na petom ili šestom mjestu izvora zaraze, dok su prije njih vjerski objekti, obiteljska druženja, trgovački centri”, rekao nam je Vlašić.
Zanimalo nas je koliki su troškovi hladnog pogona ugostiteljskih objekata.
“Da biste bili isplativi, najam vam je otprilike osam posto vaših neto prihoda bez PDV-a. Imate plaće koje su otprilike 30 posto neto prometa, s tim da je prosječna plaća u ugostiteljstvu 2019. bila preko 6500 kuna, a sad imate minimalne plaće od 4000 kuna koje vam država plati, no mi vlasnici lokala moramo platiti razliku u plaći i doprinose na plaće. Doprinose dobijemo kasnije od države, ali je poanta u tome da ih mi prvo moramo platiti. Uz sve imamo troškove za struju, vodu, plin, pretplate za telefone, internet, aplikacije za blagajne. Mjesečno je to oko 30 i 100 eura po jednoj kasi, uz to su tu i bankarski troškovi, mjesečne članarine za POS uređaje, leasing za eventualna vozila. To morate podmiriti bez obzira na sve. Tvrtke trebaju platiti sve te troškove i onda trebaju aplicirati da im država vrati. To je odobreno za 500 do 600 ugostitelja od ukupno 30.000. Ostatak još nije dobio ni za studeni”, kazao nam je Vlašić.
