Nakon objave slika orezanih stabala na potezu od Foše prema staroj Tehničkoj školi došao je i red na video. Tema je ubrzo postala javna, a povukla su se i neka bitna pitanja oko odgovornosti za održavanje stabala i zelenih javnih površina u našem gradu.
Rasprava koja se u međuvremenu otvorila te između ostaloga i prepiska s direktorom Gradskog poduzeća Nasadi, Josipom Krnčevićem, ponukala me da ovaj vikend iskoristim za detaljnije istraživanje te teme. Stoga sam zatražio i savjete i mišljenja najstručnijih ljudi u Hrvatskoj po pitanju arborikulture i održavanja stabala u urbanim sredinama.
Nakon razgovora s više stručnjaka s profesionalnim zvanjima i titulama magistara arborikulture, te certifikatima upravo iz ovog područja, sada sa sigurnošću mogu reći kako se ovdje ipak radi o devastaciji. Da ova teška riječ nije samo dojam, već i činjenica, govore i svima nama dostupni stručni članci i znanstvena literatura na tu temu koja se vrlo jednostavno može pronaći i na internetu. Pa krenimo redom!
Naime, tzv. Topping metoda primjer je zastarjele prakse orezivanja stabala koja se više nigdje na svijetu ne koristi. U nekim državama je čak i zabranjena zakonom, a u Americi se za takve zahvate naplaćuju i kazne. Tako je Američki institut za standarde koji se odnosi na održavanje drveća i gradskih drvoreda, industrijskim standardom A300, zabranio “topping metodu” orezivanja.
Kada je u pitanju ova zastarjela metoda postoji puno znanstvene i stručne literature od strane svih arborikulturalnih i ekoloških organizacija poput International Society of Arboriculture, European Arboriculture Council, Tree Care Industry Association koje u svojoj literaturi navode detaljan opis štetnih posljedica po drveće.
Jedna od možda i najpreciznijih i najtočnijih brošura o stajalištu struke na ovu temu postoji i u web izdanju koju izdaje Svjetski savez za Arborikulturu koji je dostupan na sljedećem linku: https://wwv.isa-arbor.com/store/product/271/CID/41
Između ostalog, navode nekoliko bitnih činjenica:
1) uklanjanje kompletne krošnje, to jest lišća, pokreće različite mehanizme preživljavanja drveta koji dovode do ubrzanog rasta izdanaka, što iscrpljuje drvo,
2) ako drvo nema zalihe uskladištene energije, drvo slabi i ne može se obraniti od bolesti i insekata i postupno truli,
3) preveliki rezovi otežavaju zarastanje i lako postaju zaraženi, a izložena drvna tkiva počinju propadati,
4) bez krošnje drvo je izloženo suncu, što dovodi do sušenja i pucanja kore i teških opekotina tkiva,
5) uništavanje cjelokupne krošnje drveta narušava osjetljiv odnos između lišća i korijenja, što dovodi do postepenog odumiranja, te drvo postaje opasno i sklonu padu,
6) ubrzani rast više malih izdanaka ispod svakog reza formira tanke grane koje imaju višestruko slabiji spoj sa stablom. Zato su ove grane daleko podložnije lomljenju i padu pri udarima vjetra.
Nakon svega navedenoga, i nakon svih konzultacija sa stručnjacima i upoznavanjem sa znanstvenom i stručnom literaturom, jedino što mogu reći je da sam, nažalost, bio u pravu kada sam njihov “rad” i “brigu” nazvao devastacijom.
Iz istog razloga odlučio sam napraviti i jedan video, za koji osobno želim da dopre do što većeg broja ljudi i da ostane uspomena na ovaj događaj, za koji se nadam, da se neće tako brzo zaboraviti i da im Vi, Zadranke i Zadrani ovu nebrigu i nestručnost nećete tek tako lako oprostiti.
Predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zadar,
Daniel Radeta