fbpx

MARKO VUČETIĆ: Hrvatska je država bez društva. Ovo što sada imamo je jedan provizorij koji nas ubija i rastače

Bivši saborski zastupnik, filozof i sveučilišni profesor Marko Vučetić na predstojećim lokalnim izborima kao nezavisni kandidat ulazi u utrku za gradonačelnika Zadra uz podršku inače nepomirljivih, ali sada ujedinjenih rivala SDP-a i Akcije mladih, a podržavaju ga i ostale oporbene stranke – HSS, Centar i Glas. Određena istraživanja Vučetiću su već početkom godine predvidjeli da ima podršku oko 20 posto Zadrana te ima nikad veću šansu srušiti HDZ-ovu vladavinu koja u Zadru traje već punih 30 godina. Intervju donosi portal Objektivno.hr

Na koji način ćete voditi kampanju? Koje su glavne smjernice Vašeg programa?

Kampanju ne doživljavam kao priliku da građanima Zadra ponudim lažnu projekciju, u agencijama kreiranim, nekad autentične, a sada, za potrebe nekakvog političkog uspjeha, od sebe otuđene osobnosti. Dakle, u kampanji neću sebe žrtvovati, niti ću se pretvoriti u dopadljivi proizvod, jer je bi to bio egzistencijalni poraz, a poražen čovjek ne nudi ništa dobro. Građane Zadra, moje sugrađane, vidim kao ljude koji ne pristaju na poraz, a Zadar je, već trideset godina, potpuno poražen grad. Zadar nije utvrda HDZ-a, on je od HDZ-a poražen, zaustavljen i uništen grad. Treba priznati da se u Zadru mnogo toga izgradilo, ali, isto ako, treba uzeti u obzir da je, izgradnjom Zadra, mnogo toga stradalo, od zelenila do onog najbitnijeg – nestao je mediteranski, dalmatinski, tipično zadarski, sretni, energični, uzvišeni, slobodni, topli i toliko ljudski način života. Grad je sada ili prazan ili bezdušan, gotovo robotiziran. Tako izgledaju poraženi gradovi. Ja želim živjeti u zadarskom Zadru. Politički programi su, u našim prilikama nezrele demokracije, više mamac za porobljavanje, nego iskaz iskrenih namjera. Zato, da bi se u Zadru realizirao neki projekt, taj projekt prethodno pojavljuje u minimalno tri kampanje. Ništa se ovdje nije realiziralo, a da se prije toga nije prevarilo. Tako se birače HDZ-a sili da odustanu od razuma i sjećanja. Moj program je program upravljanja gradom sukladno spoznajama upravne znanosti.

Koji su gorući problemi u Zadru i što s ciljem rješavanja istih prvo planirate poduzeti ukoliko postanete gradonačelnik?

Zadar ima toliko gorućih problema, da ponekad pomislim da su se na Zadar okomili politički piromani. Prostorno planiranje je eklatantan primjer političke piromanije. Zadar se izgrađuje po načelu da se izgradi što je više moguće toga, kako bi se što više na gradnji zaradilo, a da se potom ono što je ostalo, jer se naprosto više nije moglo graditi, proglasi cestom, trgom ili nekakvim igralištem. Brigom o prostoru očitujemo što osjećamo prema gradu i koje emocije gajimo prema građanima. Prostorno planiranje je ili ljubavno pismo gradu i građanima ili poruka izdaje i smrtna presuda. U Zadru je prostorno planiranje, nesumnjivo u funkciji izricanja smrtne presude javnim sadržajima. Sada se, primjerice, vode rasprave o urbanističkom planu uređenja uvale Bregdetti koja se nalazi u Kalmetinim Arbanasima. Ako Kalmeta upravlja Zadrom, a takav ga glas bije, onda je to urbanistički plan koji on želi, pa neka to stanovnici Arbanasa uzmu u obzir, a ako Kalmeta ne upravlja Zadrom, onda bi se trebao pobuniti protiv urbanističkog plana kojim Arbanasi ne dobivaju javne sadržaje, ali će zato svi oni koji sada iz svojih kuća gledaju more, ubrzo gledati u betonska zdanja od kojih neće vidjeti ni Sunce ni Mjesec. Arbanasi su ovim urbanističkim planom konačno izdani. Izdaja Arbanasa je počela onda kada je ovo naselje ostalo bez nogometnog igrališta, a urbanistički plan uređenja uvale Bregdetti je samo konačni atest izdaje.

Osim prostornog planiranja, u Zadru imamo problem gospodarenja otpadom, nije adekvatno riješeno pitanje školstva i zdravstva, lokalna socijalna politika je u potpunom rasulu, prometna rješenja su zastarjela, a problem parkiranja u svim kvartovima je potpuno eskalirao, ne surađuje se ni sa sektorom civilnog života, a o brizi za poduzetnike i obrtnike ne treba trošiti riječi. Zadar je, u upravljačkom smislu potpuno zapušten i devastiran grad. Graditi zgrade nije isto što i graditi grad. Prvo se može činiti iz čiste pohlepe, dok je za drugo potrebna ljubav prema gradu. Samo srcem je moguće voditi grad.

Koje netransparentnosti u načinu vođenju Grada ste uočili te što ćete poduzeti kako bi se ta situacija promjenila?

Zadar se ne vodi na transparentan način. Osnova transparentnosti je da se objavi svaki ugovor, račun, narudžbenica…To ću učiniti, ali ne samo za ono što ćemo mi raditi, nego i za ono što je HDZ radio. Napravit ću reviziju učinjenog i javnost ću upoznati s rezultatom revizije. Svaka odluka, svaki postupak će biti javni postupak, jer je riječ o javnom poslu. Upravljanje je javni posao u koji se ulaže javni novac i javnost treba biti uključena i informirana o svemu. Zadar će biti otvoreni grad, i to u svakom smislu.

Planirate li ukoliko će to biti nužno surađivati i s HDZ-om u Gradskom vijeću te kako mislite da će ta suradnja funkcionirati?

Suradnja je nužna, HDZ-ovci će biti moji sugrađani, a prestat će biti čuvari mrtve utvrde. U slučaju da namjeravaju raditi smicalice, rado ću se s njima poigrati. Kada govorim o transparentnosti i pravu javnosti da sudjeluje u procesu donošenja odluka, to primjerice znači da će, kada se budem dogovarao s vijećnicima, pa i vijećnicima HDZ-a, taj dogovor biti ispred kamera i mikrofona. Neka građani Zadra prate i znaju što tko traži i za što se zauzima. Ako bude potrebno pregovarati o većini u gradskom vijeću, ti pregovori će biti pred očima javnosti. Nema trgovine i nema skrivanja. Ne podržavam dualizam u smislu da se netko u javnosti predstavlja u ruhu poštenja, a da je u osnovi sitni prevarant i lopov. Tko ne može javno izreći što želi, neka šuti.

Po dobrom starom običaju ministri u predizborno vrijeme obilaze jedinice lokalne samouprave obećavajući realizaciju brojnih projekata i ulaganja. Tako je i ministar Butković u Zadru prije nekoliko dana podijelio 15 milijuna kuna s ciljem ulaganja u lučku infrastrukturu. Koje je sve projekte iz mega resora kojim upravlja mogao realizirati, a isto je propustio učiniti?

Ministar Butković nas pohodi i za ove izbore te navodno nešto donosi, nekakve ugovore i nekakve novce. Takvu aktivnost nazivam dementnim obećanjima. Svi ti ministri koji sada dolaze s pustim obećanjima u ovaj ubijeni grad, zaboravljaju da su ta ista obećanja davali i prije četiri godini. Ako su oni dementni, nismo mi. Politička demencija ubija i omalovažava grad.

Butković zaboravlja, jer pluta u političkoj demenciji, da nam se riva raspada, da već godinama nije sanirano pristanište za brod kojim se u zadarsku bolnicu dovoze pacijenti s naših otoka koji su životno ugroženi, Butković pluta u političkoj demenciji i ne sjeća se da je luka Gaženica predana u koncesiju za neznatne novce. U Gaženici nema novih radnih mjesta, a obećano je da će stotine, pa čak i preko tisuću novih radnih mjesta biti otvoreno u ovoj luci. Butković je umislio da je ministar mora zato što pluta u moru političke demencije pa ne stigne voditi računa o razvoju otoka i života na otoku koji je ugrožen i koncesijama koje je dalo upravo njegovo ministarstvo za uzgoj riba u kavezima i svime što uz to ide.

Kako komentirate ponovna unutarstranačka previranja te poveći broj izlazaka HDZ-ovih dužnosnika i članova iz stranke? Kakvu sudbinu na čelu HDZ-a i Vlade predviđate Andreju Plenkoviću?

Plenković će doživjeti istu sudbinu kao i njegovi prethodnici – bit će potjeran. Na njemu je da izabere hoće li biti potjeran kao I. Sanader, J. Kosor , T. Karamarko ili će on biti potjeran na neki drugačiji način. On je potpuno prolazna figura. Istina je da je sada, zbog urođenog poltronstva u HDZ-u, umislio da je dugotrajan, bitan i vječan. Nije se obračunao s korupcijom, pa je ili zaštitnik korupcije ili je, naprotiv, potpuno nemoćan pred korupcijom. Ne znam što je gore, ali znam da onaj tko štiti korupciju, baš kao i onaj tko je nemoćan pred korupcijom ne može biti premijer. Andrej Plenković nije premijer jer građani nisu zaštićeni. To kaže SOA. Ne postoji pravna država sve dok se godinama nitko ne uzrujava zbog toga što imamo 20 sudaca koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost. Andrej Plenković nije premijer jer zbog ovog podatka nije uzrujan. Da je bio uzrujan, ti suci bi se sada, u zatvorskim okovima, zato što imamo pravnu državu, prisjećali dana kada su ugrožavali nacionalnu sigurnost.

Istina je da mnogi HDZ-ovci sada izlaze iz HDZ-a, ali ne da bi odjenuli pokorničke haljine zbog toga što su sudjelovali u destrukciji ove države od strane HDZ-a, oni izlaze iz ove stranke da bi politički djelovali u opcijama koje su ili polusvjesno HDZ, kao što je Domovinski pokret, ili nesvjesno HDZ, kao što su to Most ili Hrvatski suverenisti. Dakle, svi ti koji napuštaju svjesni ili autentični HDZ, da bi otišli u HDZ smanjene razine svijesti, nisu napravili neki iskorak. HDZ je, dakle, samosvjesni HDZ, a Domovinski pokret, Most i Hrvatski suverenosti su HDZ omamljene svijesti. Da skratim, nigdje ti nisu zapravo otišli, iako misle da jesu, baš kao što stranke desnice misle da se bore protiv HDZ-a tako da zavode HDZ. Sve je to besmislena parodija.

Ugled HRT-a je radi često upitnih odluka vodstva i brojnih skandala ozbiljno doveden u pitanje. Kako komentirate tu problematičnu situaciju?

Hrvatska radiotelevizija nije samo naša najveća medijska kuća, ona je puno više od toga, ona je susret s epistemološkim ili spoznajnom razinom našeg javnog života. To što postoji veza između Hrvatske radiotelevizije i Hrvatskog sabora, u smislu da se izbor glavnog ravnatelja bira u Saboru, nije po sebi loše, ali samo ako se ta veza shvati kao pojačavanje svijesti da je glavni ravnatelj HRT-a svojevrsni pravobranitelj ili opunomoćenik Hrvatskog sabora koji skrbi o korpusu javnih istina, odnosno o tome da nam javni život počiva na istinitim informacijama. No sadašnji HRT je sve osim toga. Veza s politikom je patologizirala potrebu da se prenose istinite informacije, ma kakve one bile, i otvorila sramotni prostor za prodor propagande i onoga što se naziva sensura ili, najkraće rečeno, iznošenje besmislenih sadržaja kako bi se stvorili fluidni sadržaji obrane glavnog stanovnika Banskih dvora. Kada HRT zabrani Maji Sever da gostuje u emisiji Aleksandra Stankovića, riječ je o pobjedi sensurie temeljene na propagandi. Kada Hrvoje Zovko dobije otkaz nedugo nakon što je, sudskim putem, vraćen na posao jer je prethodni otkaz koji je dobio proglašen protuzakonitim, riječ je o ustrajnoj demonstraciji moći propagande i sensure. Kada HRT razvija mistični odnos prema optuženima za nasilje, riječ je o propagandi i sensuri. Nemojmo smetnuti s uma da je propaganda nasilje nad istinom, baš kao što je sensura nasilje nad smislom. One koji skrbe o sensuri i propagandi, zasigurno neće previše uzrujati ni nasilje nad zaposlenicima. Nasilje je nasilje.

U kojim segmentima društva detektirate njene najveće anomalije?

Hrvatska je država bez društva. Ovo što sada imamo je jedan provizorij koji nas ubija i rastače. Mi ne živimo suvremenost građanskog društva, nego prokletstvo zlim duhovima opsjednute plemenske zajednice. Društvo je moguće samo ako promoviramo i štitimo ljudska prva. Društvo počiva na različitosti, a ne na diktatu istosti. Religija traži istost, ona svaku različitost odbacuje i demonizira. Konflikti našeg društva u pokušaju su konflikti koji imaju namjeru stvaranja nečeg monolitnog. To je glupo, pogrešno i opasno. Takvi ne shvaćaju da uništavanjem različitosti, uništavaju društvo, a uništavanjem društva, ujedno uništavaju i državu. Unutarnji suverenitet proizlazi iz svakog građanina, a budući da odbijamo različitost, budući da smo, u smislu građanstva, potpuno neuki i ništa bitno po tom pitanju ne činimo, mi zapravo uništavamo ovu državu. Na ovu državu su se okomili monolitni nacionalisti i monolitni religijski fanatici koji žele da ovdje žive isključivo oni, dok za druge nema mjesta. Diktat istosti i preziranje različitosti ubija društvo i državu. To je naša stvarnost. Ja javno djelujem s ciljem da tako ne bude i sve dok budem javno djelovao, zalagat ću se za jednakost, ravnopravnost i različitost.

Izvor: Objektivno.hr