Hrvatsko pravosuđe doživljava se kao duboko korumpirano. Kada Krunislav Olujić, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda i glavni državni odvjetnik, javno kaže da je „hrvatskoj sudbenoj vlasti slomljena kralježnica“ te da na djelu imamo „partijsko, HDZ-ovo pravosuđe“, ovu izjavu ne smijemo promatrati kao jednu od mnogih kritičkih izjava, nego kao priznanje čovjeka koji je bio bitni element takve strukture. Ovo, dakle, nije kritika, nego priznanje ili, ako ćemo religijskim rječnikom reći, riječ je o ispovijedi, i to javnoj. Krunislav Olujić govori o duši hrvatskog pravosuđa, a Mamić o financijskoj cijeni „slomljene kralježnice“.
Ako nam do Olujića i Mamića nije bilo jasno, onda bi nam sada to trebalo biti savršeno jasno – mi nikada nismo imali pravosuđe s kralježnicom, jer da jesmo, takvo pravosuđe bi lomilo kralježnicu kriminalu i korupciji. Budući da je, po riječima svjedoka pokajnika Krunislava Olujića, hrvatskom pravosuđu slomljena kralježnica, sasvim je razvidno da mi nikada nešta takvo nismo ni imali.
Partijsko pravosuđe
Razumijem da je onima koji se s ovime ne mogu suočiti potreban mit, kao svojevrsna utjeha, da je, na početcima ove države, pravosuđe navodno postojalo. Ljudima je potrebna nostalgija, pa i lažna nostalgija, tako se lakše nose s vlastitom odgovornošću i vlastitim slabostima.
Ponavljam, uistinu razumijem sve antropološke uvjetovanosti koje opunomoćuju Krunislava Olujića da, s pozicije pravednika, progovara o nepravednom pravosudnom sustavu u Republici Hrvatskoj. Dobro je da je tome tako jer bi inače šutio, a šutjeti ne smije. Potreban nam je njegov govor. No, za razliku od njega, ja znam da pravosuđe kojemu je navodno slomljena kralježnica, nikada nije bilo pravosuđe s kralježnicom. Ono je uvijek bilo stranačko pravosuđe, ono je uvijek služilo za stranačke obračune, ali i za svojevrsno moralno čišćenje prvaka stranačke korupcije, koje je valjalo za nešto optužiti, kako bi ih se potom oslobodilo optužbe. To čini stranačko, partijsko pravosuđe. Pravosuđe s kralježnicom štiti građane, dok partijsko pravosuđe štiti partijski kriminal i partijsku korupciju.
Čovjek je, evolucijski promatrano, slabo biće, a hrvatski čovjek je posebno slabo biće. Slabom ljudskom biću treba pravosuđe da ga zaštiti, dok posebno slabom biću treba lažno sjećanje da je nekad, na mitskom početku, bio zaštićen. Prava istina je da je ova država stvorena kako bi desetljećima štitila Mamića i njemu slične. To što se Mamić sada želi promovirati u borca protiv korupcije, precizno navodeći, ako ćemo mu vjerovati, kako je korumpirao predstavnike sudbene vlasti, dovoljno nam govori o moralnom, pravnom i političkom dnu na kojemu se nalazi ova nesretna i, gotovo od svih, izigrana država. Smatraju li hrvatski branitelji da je ova država uistinu obranjena ako imamo partijsko pravosuđe slomljene kralježnice i borca protiv korupcije koji tu borbu zamišlja tako da navodi načine na koje je korumpirao protagoniste privida sudbene vlasti bez kralježnice?
Sudbena vlast slomljene kralježnice
Ne želim prozivati branitelje, samo imam namjeru istaknuti kako se država ne brani na bojištu, iako se i tamo brani, ali samo kada je napadnuta neprijateljskim vojnim trupama. Država se prvenstveno brani izgradnjom institucija s kralježnicom, a da bi takve institucije nastale, da bi se takve institucije obranile, potrebna je posebna vrsta branitelja koji nikada ne postaju veterani. Ti branitelji se zovu građani. Građani ne nose oružje, oni nose svijest o tome da unutarnji suverenitet države proizlazi iz svakog građanina. Građanin koji nije zaštićen od države, građanin je bez države. Konkretno, ja sam građanin Republike Hrvatske koja još uvijek ne postoji. Nikada neću pristati na to da je moja država ona u kojoj postoji partijsko pravosuđe, a to, bez ikakve zadrške, kaže nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda i glavni državni odvjetnik. Nema razloga da mu ne vjerujem.
Ovo nije moja država. Ja još uvijek sanjam Republiku Hrvatsku i ne mirim se s time da me ova kopija od države uvjeri da je moja država stvorena. Država bez institucija nije stvorena, ona je izigrana, opustošena i napadnuta. Na nju su se okomili istinski neprijatelji – kriminalci koji nastupaju kao zli blizanci istinske države, pretvarajući je u kopiju od države. Samo u kopiji od države moguće je da predsjednik države kaže kako je pravosuđe premreženo patogenim, kumovskim elementom i da, nakon ove izjave, raspravljamo o tome tko će biti na čelu Vrhovnog suda, a ne kako iskorijeniti patologiju.
U mojoj državi, u državi s kralježnicom, kada bismo se obračunavali s patologijom, ne bismo razmišljali o kadroviranju u partijskom, kumovskom sustavu, jer niti jedna osoba ne može uništiti patogeni sustav tako da mu bude na čelu. Postaviti nekoga na čelo partijskog sustava, znači inicirati ga u takav sustav. Mi se, zapravo, žestimo i raspravljamo o tome koga ćemo pripustiti inicijaciji u partijski sustav slomljene kralježnice. Tragedija! Riječ je prvorazrednoj tragediji!
Nakon izjave Krunislava Olujića i Zorana Milanovića, koje su u potpunom suglasju, ne postoji neka druga, neka bitnija tema od „partijskog pravosuđa“ i „sudbene vlasti slomljene kralježnice“. A ako postoje neke druge teme, onda Zoran Mamić slobodno može biti predvodnik borbe protiv korupcije. U kopiji od države sve je moguće osim originalne države.
Marko Vučetić
