Tri predsjednika, dva muškarca i jedna žena, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, ulaze zajedno u prostorije predsjedničke palače u Ankari. No samo su dvije stolice pripremljene. Na njih sjednu dvojica muških predsjednika, a Ursula von der Leyen ostaje zbunjena, promumlja nešto, gleda gdje bi sjela pa sjedne postrani, na kauč. Nasuprot joj je turski ministar vanjskih poslova.
Svakako neugodna situacija, koja je postala glavna tema u Bruxellesu tijekom cijelog današnjeg dana, znatno više od problema s cjepivima. Mnogi su postavljali pitanja je li to Erdoğan namjerno “ponizio” predsjednicu Europske komisije ili je to samo mali “protokolarni gaf”, a u što rijetko tko tko poznaje tursku opsjednutost detaljima u protokolu vjeruje. Ili je jednostavno problem u odnosima između Europske komisije i Europskog vijeća.
Nije problem samo u tome što turski domaćini nisu osigurali ravnopravni tretman i za predsjednicu Europske komisije, već i u tome što je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na to pristao, sjeo i ostavio Von der Leyen da se smjesti postrani.
#Sofagate! Von der Leyen chair snub in #Ankara causes social media stir#VonDerLeyen #Michel #Erdogan #Turkey pic.twitter.com/nXyGOUzZkc
— Ruptly (@Ruptly) April 7, 2021
U sjedištu Europske komisije, gdje su na presici novinari gotovo sat vremena postavljali pitanja o tom događaju, pokušali su ostaviti dojam da “ne rade nikakvu priču od svega toga”. Ali bilo je očito da su uvrijeđeni i da takvo ponašanje smatraju nedopustivim.
Glasnogovornik Europske komisije Eric Mamer rekao je da je prema protokolu predsjednica Europske komisije i članica Europskog vijeća te da uživa isti rang. No je li ona kao “članica” Europskog vijeća u istom rangu s predsjednikom Vijeća, o tome nije bilo pojašnjenja., Svakako je dosad bila praksa da su predsjednici Europskog vijeća i Europske komisije nastupali zajedno, imali isti tretman kada su zajedno išli nekome u posjet.
Neugodni prizor s ovim “gafom” ostavio je u drugom planu sadržaj razgovora u Ankari koji je trebao biti znatno važniji, od problema s ilegalnom migracijom, preko napetosti između Turske i Cipra te Turske i Grčke, do nedavne turske odluke o napuštanju Istanbulske konvencije. Upravo je Von der Leyen oštro kritizirala takvu odluku Turske i pozvala na poštivanje te konvencije koja štiti prava žena. Je li to možda razlog takvog tretmana Von der Leyen tijekom posjeta Turske ili nije, također je stvar nagađanja.
