fbpx

Kako je “naš prijatelj Vili” postao klasični HDZ-ov aferaš, o kojem Plenković znakovito šuti…

Ministar zdravstva Vili Beroš ovih je dana top-tema u hrvatskom političkom prostoru. Sve više se doima poput igrača s klupe na kojeg izbornik zapravo i ne računa, osim zbog forme. Odnos prema Berošu je već dostigao takav stupanj odbacivanja da su šanse za preživljavanje gotovo minimalne. Od najpopularnijeg ministra u Plenkovićevoj vladi prometnuo se, u vrlo kratkom roku, u najomraženijeg, ili je točnije reći- u ministra kojega se najmanje uvažava, jedva tolerira. “Naš prijatelj Vili” brzo je posrnuo. Pokazuje se da je sve sličniji društvu u kojem igra. No, teško da će mu to biti na korist. Svoje je, vjerojatno odigrao…

U svom resoru- u sustavu zdravstva, nije napravio ništa, kamoli očekivane reforme. Nacionalnom stožeru, čiji je nezaobilazni dio, više nitko ne vjeruje, a pokazalo se da do njega ne drži ni premijer Andrej Plenković, pa zašto bi i ministar financija Zdravko Marić. I kad se na sve to složi još i afera Cijepi.se, Beroš se već čini kao da je bivši, samo to još ne zna…

Incident s ministrom Marićem

Za boravka u Rijeci gdje je obišao prekrcane covid-odjele, obratio se novinarima i ponovo apostrofirao imperativ reforme zdravstva koja je, kazao je, nasušna potreba koja nadilazi boju stranačkih iskaznica, a svjestan je, tvrdi, da je samo jedan kotačić u mehanizmu koji mora generirati promjene sustava.

Ali, ne preko noći, kao da je htio reći, komentirajući izjavu svoga šefa Plenkovića da ministar već na idućoj sjednici može iznijeti prijedloge za reformu sustava. Okej, ne baš tako, prestravljeno će Beroš, premijer je to samo figurativno rekao, htijući kazati koliko je Vlada fokusirana na reforme u zdravstvu, a zapravo je na stolu radna verzija s nacrtom reformi, Ministarstvo je pred osnivanjem međuresorne skupine za suradnju, radi se, dakle, ali daleko je to od prezentacije zrelog i ozbiljnog reformskog dokumenta, branio se Beroš od vlastite neefikanosti i reformskog deficita. To je nadstranačko pitanje, ponavljao je, kao da bi htio delegirati odgovornost za izostanak i najmanjih promjena i na kolege u opoziciji.

-Ministar samo daje pravac kretanja, ali stručne službe bez intereferencije politike moraju odigrati svoje- kazao je, sve svjesniji da ga zapuhuju snažni vjetrovi ministarske prolaznosti. Pogotovo otkako je u javnost dospjela i afera s javnom nabavom za platformu Cijepi.se, a USKOK krenuo u pregledavanje ugovora ministarstva, što Beroša proskribira kao dužnosnika koji je možebitno s pozicije ministra pogodovao dobrom znancu da dođe do unosnog posla s državom.

USKOK u Ministarstvu

U svojoj standardnoj maniri ( “baš vam hvala na tom pitanju” ), ministar je, vjerovali ili ne, izjavio kako je zadovoljan što “institucije rade svoj posao” i što se Uskok dohvatio ugovora za rečenu platformu njegova ministarstva. Hm. Baš i ne bi trebao biti zadovoljan što Uskok kopa po njegovom resoru…Ali, optimistični, ljubazni Vili Beroš, pokušava se održati na nogama, makar i tako da samog sebe uvjeri kako ima podršku premijera, u što još malo tko vjeruje. Doduše, sam se Plenković potrudio svojim ponašanjem prema “dobrom Viliju” pokazati da ga ministar zdravstva prije živcira, negoli mu imponira.

U istom danu kad je Beroš bio tako zadovoljan “radom Uskoka“, predsjednik Republike Zoran Milanović dao je sve od sebe da mu to “zadovoljstvo” i dodatno pojača. Iz Marčane, s obilježavanja 100-te obljetnice Proštinske bune, Milanović se s nešto empatije očešao o Beroša opažanjem da “ministar očito nema podršku svog šefa, on je tu da ga se potroši i baci kao ručnik sa strane. Žao mi je, jer je ušao u to sve možda i s previše emocija, ali nije znao s kime ima posla- rekao je Milanović .

Ministra kojeg su još jučer svi voljeli, danas, čini se, ne voli baš nitko. Pa ni kolege. Zaredalo ga s optužbama sa svih strana. I KOHOM ( Koordinacija hrvatske obiteljske medicine ) se iskalio na njemu. Nije istina, kažu, da obiteljski liječnici nekontrolirano upućuju nehitne pacijente u hitnu službu, da se ne odazivaju u mobilne timove za cijepljenje, nepokretnih i teško bolesnih ljudi.Ukratko, ministar laže i podcjenjuje liječnike u primarnoj zaštiti, poručili su mu.
Ministar laže i ogromne propuste u funkcioniranju zdravstvenog sustava pokušava svaliti na leđa obiteljskih liječnika, ošinuli su iz KOHOM-a ministra koji je umalo već na koljenima. A istina je, tvrde, da pacijenti samoinicijativno odlaze u hitnu službu jer na neke dijagnostičke pretrage čekaju mjesecima, ili čak godinu dana. A tko je za to odgovoran? Pa, valjda ministar koji vodi sustav javnog zdravstva, zaključuju.

KOHOM optužuje

Ministrove prozivke samo su još jedno sramotno podcjenjivanje kolega, ističu iz KOHOM-a i ministru poručuju:

-Liječnicima obiteljske medicine ujedinjenima u KoHOM dosta je toga da za svoje propuste ministar okrivljuje druge. Hoćete li ministre Beroš i nakon ovog priopćenja opet krenuti na osobne napade na vodstvo KoHOM-a? Moguće, jer i to smo već doživjeli.

Koji dan ranije Beroš je doživio i iznimno neugodan ispad od ministra financija Zdravka Marića na saborskom Odboru za zdravstvo, s kojeg se lavina i zakotrljala.
Tema Odbora su bili golemi dugovi u zdravstvu, zbog čega je Beroš popio “jezikovu juhu” od “čuvara državnih financija”, ministra Marića. A Vili Beroš se pokušao nespretno obraniti tvrdnjom da je premijer kočničar reformi u zdravstvu. Jer, oklijeva, smatra da uoči lokalnih izbora nije oportuno ići u reformske zahvate.
Te će mu riječi, po svoj prilici doći glave…

No, Beroš ne misli da s Marićem ima bilo kakve nesuglasice ili nesporazume, demantira da ga je ministar financija prozvao ili kritizirao zbog bilo čega, vrlo dobro se, kaže, razumiju, i može mu ( kao i inače, svima ) samo zahvaliti ( na čemu? ). Nema govora o tome da bi premijer bio kriv ako se ne provede reforma u zdravstvu, jedini krivac za to može biti samo ministar zdravstva, posipao se pepelom nakon Odbora Vili Beroš.

Afera Cijepi.se

I naravno, reinterpretirao “povijest sukoba”, tvrdeći da je samo još jedna konstrukcija kako je on optužio premijera da koči reforme zbog izbora. Rekao sam, izjavio je, da se reforme planiraju u za to prikladno vrijeme, a to je vrijeme nakon izbora, reforme se rade u mirnije vrijeme, a ne kada je politika okrenuta demokratskom izbornom procesu- redefinirao je samog sebe sve nesigurniji ministar zdravstva, prestravljen očekivanim gnjevom “bogova s Olimpa”.

A onda, još i afera Cijepi.se. Izradu portala Cijepi.se Ministarstvo je ugovorilo s tvrtkom Cuspis, čiji je vlasnik Vinko Kojundžić, dobar poznanik ministra Beroša, a za taj je posao tvrtka dobila 200 tisuća kuna. No, to je tek kap u moru od čak 4,6 milijuna kuna koliko je Cuspis dobio za informatizaciju Beroševa resora.

Ministar je demantirao da je bilo ma kakvog pogodovanja njegovom dobrom poznaniku s kojim se, nota bene, fotografirao na ljetovanju, a s kojim njegovo ministarstvo vrlo plodno surađuje. Ali, začuđujuće je neznanje i neinformiranost ministra o ključnim točkama ugovora za platformu Cijepi.se. Beroš ne zna koliko je to koštalo, tjednima izbjegava otkriti da je tvrtka Cuspis odradila platformu za ministarstvo, ponajmanje da bi rekao kako vlasnika dobro poznaje. Pritom tvrdi da je cijeli posao bio transparentan, svi procesi javni, i “mislim da u čitavom procesu nije bilo pogodovanja, po mom mišljenju”, nemušto će Beroš, očito dopuštajući i da po nekom drugom mišljenju ovo bude eklatantan primjer pogodovanja.

Nekritični vojnik partije

Oporba zahtijeva istinu o milijardama dugova u sustavu zdravstva, ministri se loptaju s odgvornošću, premijer traži preispitivanje troškova u bolnicama i u cijelom sustavu, a na Vladi je mlinski kamen neodgodive reforme koju su svi dosadašnji ministri izbjegavali što iz neznanja i nesposobnosti, što zbog nedostatka hrabrosti i vizije. Nikad nije bilo lako biti ministar zdravstva. Viliju Berošu još je i teže negoli njegovim prethodnicima. Jer, bio je iznimno popularan kad je počela koronakriza. Doimao se kompetentnim, odmjerenim, politički neostrašćenim, na struku fokusiranim ministrom koji ne politizira. A onda se ispostavilo da je “naš prijatelj Vili” obični apologet vlasti, nekritični vojnik partije koji bi sve dao za ljubav i povjerenje svoga šefa iako ga ovaj bespoštedno troši dok mu treba i s lakoćom odbacuje kad od njega više nema što uzeti.

Vili Beroš je živi dokaz da u politici treba biti lisac a ne kokoš, da je bolje biti fakin negoli uglađeni, slatkorječivi gospodin, da kompetentnost i stručnost ne pomažu ako nema i političkog talenta, pogotovo drskosti i debelog obraza. Tako je bar kod nas, na Balkanu, gdje, hvala na pitanju, isprike nisu na cijeni…

Davorka Blažević/Tris portal