Ivica Puljak novi je splitski gradonačelnik. HDZ je nakon četverogodišnje vladavine Andre Krstulovića Opare ponovno ostao bez čelnog čovjeka grada.
Ovo je i prvi put poslije 2005. godine, kada je prestao mandat HSLS-ovca Miroslava Buličića, da je gradonačelnik čovjek koji se deklarira kao liberal i to je dokaz da je u Splitu postojano tek biračko nezadovoljstvo: od 2009. godine, otkako su uvedeni neposredni izbori, Splićani su redovito birali predstavnika druge opcije. Prvo Željka Keruma, potom SDP-ovca Ivu Baldasara te 2017. godine Oparu.
Bit će dobro ako ispara HDZ-ovu mrežu
Za početak krenimo od onoga što je sigurno dobro – to je poraz HDZ-a. Stranka koja desetljećima davi državu svojom klijentelističkom mrežom prekrila je Split i Dalmaciju. Ako je Puljkova pobjeda korak prema njezinu paranju, treba je pozdraviti. HDZ je išao s lošim kandidatom, Vice Mihanović nema politički kapacitet ni za što ozbiljnije od vođenja splitskoga HDZ-a, što nije osobito težak posao. To je radio i Petar Škorić.
Puljak i ljudi koji ga okružuju dosad nisu bili na istaknutim političkim funkcijama. To se može činiti kao mana, no ne mora biti imamo li u vidu posljedice rada takozvane političke elite. Premda mu je na ruku išao slabi Mihanović, pred kraj kampanje pokazao je kako se loše nosi s nekim elementarnim činjenicama o Splitu, što ne mora određivati njegov odnos prema poslu, ali je pomalo neobično za čovjeka koji žarko želi voditi grad. Ipak, to su otklonjivi i ne baš tako bitni nedostaci. Bit će interesantnije pratiti kako će se snaći u pijačnim okvirima lokalne politike. Hoće li u fragmentiranom Gradskom vijeću kreirati stabilnu većinu, koliko je vješt pregovarač, na kakve je kompromise spreman.
Taktički mudro prema trijumfu
Puljak je taktički mudro hodao prema trijumfu. Kada je njegova stranka Centar okrenula leđa svojim dugogodišnjim vijećnicima, koji su bili protiv tijesnog povezivanja s Dalijom Orešković, činilo se da je gotova. Na početku kampanje nitko mu nije davao ozbiljne šanse. Ipak, polako je i strpljivo podizao rejting. Sve do trijumfa.
I prvi Puljkovi suradnici su političke enigme. Antonio Kuzmanić, koji mu je bio vijećnik na Pujankama, politički jedva da i postoji. Bojan Ivošević je, pak, lokalni aktivist najpoznatiji po Facebook stranici Dnevna doza splitskog nereda i nagradi Zlatni kurac. Pred kraj kampanje HDZ je, u očajničkom pokušaju spašavanja svog kandidata, izvukao davno napisan i izbrisan Ivoševićev slaboumni komentar o Židovima. On se, naravno, ispričao, kao što se i Puljak u prvom krugu ispričavao zbog stare snimke s pira na kojem je pjevao ustaške pjesme. Ivoševića je neozbiljno povezivati s antisemitizmom. Da mu je stalo do toga, našao bi načina da ga promovira u dosadašnjim aktivističkim podvizima, no čovjeku se ponekad jezik aktivira bitno brže od mozga.
Bijeg od HDZ-ova kokošarenja
Stoga, vratimo se onome što je nepobitno lijepo i korisno. HDZ-ovci nemaju gradonačelnika, još bolje će biti ostanu li bez utjecaja i u Gradskom vijeću. Preduvjet svakog napretka je udaljavanje HDZ-ovih kokošara od novca i utjecaja.
Teoretski ovo može biti bijeg od prakse zapošljavanja osoba sa stranačkim iskaznicama po gradskim tvrtkama i ustanovama, od odavanja počasti ratnim zločincima, od svođenja gradskih resursa na pojilište klike bezveznjaka okupljene oko Andreja Plenkovića i njegovih lokalnih intimusa. Hoće li pedesetdvogodišnji doktor elementarnih čestica iskoristiti priliku? Ne znamo, pratit ćemo.
