Prva godina drugog mandata Plenkovićeve vlade bila je, unatoč brojnim problemima i golemim izazovima, dakako, uspješna. Jer, drugačije ne može biti. Na odlikaša Andreja Plenkovića se neuspjeh ne prima. No, way. Tu ambiciju očekivano je demonstrirao i u Saboru podnoseći godišnje izvješće o radu, kao zbornik minimalističkih poteza s maksimalističkom samohvalom. Nije ni čudo da su mu neki iz oporbe ironično dobacili kako im se čini, kad ga slušaju u naletu njegove nerealne slatkorječivosti i samohvale, da govori o Švicarskoj, a ne Hrvatskoj, piše TRIS portal
Jer, realno, slika Hrvatske bitno je drugačija od one koju je zastupnicima predočio predsjednik Vlade, zanemarujući da smo jedna od najsiromašnijih, najnerazvijenijih članica EU, s gotovo milijun stanovnika u riziku od siromaštva. Plenkovićevi “bomboni” kojima se rasipao u sabornici njima neće pomoći…
Obnova, pandemija, cijene energenata…
Iako u tri ključna izazova s kojima se njegova Vlada suočila u protekloj godini- eskalirajuća pandemija koronavirusa, razorni potresi u Zagrebu i na Baniji, najveći pad BDP-a i povijesno najveći rast cijena energenata- i nije pokazala ni djelotvornost ni sposobnost donošenja brzih i funkcionalnih rješenja, premijer će se pohvaliti redom sve učinkovitim mjerama i minuse pokušati pretvoriti u pluseve. Osim što uspjesima predstavlja i evidentne neuspjehe ( covid i obnova nakon potresa ), pohvalit će se i očuvanjem radnih mjesta, snažnim gospodarskim oporavkom( iako on počiva na EU-milijardama), spajanjem Pelješkog mosta, dovršenjem Istarskog ipsilona, odlukom o nabavci novih borbenih aviona tipa Rafale, i mega-uspjehom ukidanja viza za SAD bez čega hrvatski građani ne bi preživjeli…
Najavio je u skori ulazak u Schengenski prostor i uvođenje eura, obećao “kormilariti i dalje predano, angažirano i u interesu građana”. U smjeru izgradnje solidarne i pravedne države modernog suverenizma, ma što to značilo.
Ti su ciljevi dio Nacionalne razvojne strategije do 2030. , a oporavak će se temeljiti na 25 milijardi eura europskog novca iz Višegodišnjeg financijskog okvira i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Što bi bilo da nije EU milijardi koje demoliranoj Hrvatskoj, koja drži samo dno Unije, stižu u ime solidarnosti i ravnomjernijeg razvoja europske zajednice?
Nažalost, pokazuje se da čak i s europskim novcem, koji siromašna Hrvatska obilato dobiva kako bi uhvatila korak s bogatijim i razvijenijim članicama, Vlada ne zna učinkovito upravljati, pa novac koji je dobila na račun potresne katastrofe leži neiskorišten zbog potpunog nesnalaženja državnih institucija u obnovi, opterećenoj hipertrofiranim administriranjem i birokratskim zaprekama.
Godinu i sedam mjeseci nakon potresa u Zagrebu (22. ožujka 2020.) na prste jedne ruke broje se tek uklonjene zgrade stradale u potresu, a o obnovi još nema ni govora. Gotovo godinu dana nakon razornog potresa koji je pogodio Baniju, država nije započela konstrukcijsku obnovu, a dio tamošnjeg stanovništva ni danas nema osiguran primjeren, privremeni smještaj. Trebalo je proći više od godinu dana otkako je uzdrman Zagreb da se prihvati kako je Zakon o obnovi najveća, gotovo nepremostiva prepreka za početak operativne obnove. Dakle, da se ne zavaravamo, Vlada je u poslijepotresnoj obnovi potpuno podbacila, i de facto je nakon 19 mjeseci od zagrebačkog i 11 mjeseci od banijskog potresa, na početku. Novac osiguran od europske solidarnosti nije se imao gdje potrošiti jer se do faze konstrukcijske obnove nije ni došlo…
Pandemija se nastavila, nažalost, od rujna ove godine i intenzivirala. Nacionalni stožer civilne zaštite koji je u prvoj fazi koronakrize uživao povjerenje i simpatije građana, danas je često predmet sprdnje, viceva, u najboljem slučaju potpunog ignoriranja. Hrvatska je po procijepljenosti na samom dnu EU, tek je Bugarska gora, a po smrtnosti od covida čvrsto drži crnu četvrtu poziciju, s dosad preko 9 tisuća preminulih od posljedica korona virusa.. Cijepljeno je tek 55 posto odraslog stanovništva, a interes onih koji dosad nisu primili nijednu dozu i dalje izostaje. Ogroman je pritisak građana za testiranje, ali ne i za cijepljenje. Već se nudi treća doza, tzv. booster, a 45 posto populacije nije primilo ni prvu dozu. Rast novozaraženih eskalira, škole se ponovo zatvaraju, nastava će nakon Svih svetih ponovo biti online, možda ne samo dva dana na kraju idućeg tjedna… Preko 4.700 djece školske dobi je zaraženo, više od 10 tisuća ih je u samoizolaciji. U čemu je, dakle, Vlada u pandemiji uspjela?
HDZ će iskorijeniti korupciju! Je li to vic?!
Jest, Vlada je, kako to kaže i premijer, platila visoku cijenu pandemije koja ju je stajala nevjerojatnih 35 milijardi kuna (20 posto proračuna). Kako kaže Plenković, Vlada je s preko 17 milijardi kuna spasila 700 tisuća radnih mjesta i stabilizirala poslovanje 120 tisuća poslodavaca plaćajući zaposlenima svakog mjeseca 4.000 kuna umjesto plaće. Broj zaposlenih je dosegao 1,6 milijuna i drugi je najveći od hrvatske neovisnosti, kako veli Plenković. Rasla je i prosječna plaća, pa je u kolovozu dosegla 7.118 kuna, a najavljeno je i povećanje minimalne plaće s 3400 na 3.750 kuna od siječnja iduće godine. Vlada je omogućila isplatu covid- dodatka za 710 tisuća umirovljenika s manje od 4000 kuna mirovine i za to je osigurala 460 milijuna kuna. Uvela je nacionalne naknade za starije osobe u iznosu od 800 kuna ( milostinje )… I kao krunu svega, premijer najavljuje podizanje roditeljskih naknada kako bi se zaustavili negativni demografski trendovi, točnije rečeno drastična depopulacija Hrvatske. Tako će roditeljske naknade koje su od Plenkovićevog dolaska na poziciju premijera, da se zna, udvostručene, s 5.654 kune porasti na 7.500 kuna. A mladi ljudi će i dalje odlaziti iz Hrvatske jer im ona pruža puno manje od drugih članica EU…
Ni na treći veliki izazov za ovu Vladu, nije bilo ni lako ni jednostavno odgovoriti. Na rekordni rast cijena energenata, kažu, povijesno najveći ikad, Vlada je nakon dugog premišljanja, pod pritiskom intervenirala ograničavanjem cijene naftnih derivata na 30 dana, a što će biti nakon toga, vidjet ćemo. Bilo bi preoptimistično očekivati da će se cijene u tako kratkom vremenu stabilizirati i normalizirati. No, iako se očekivalo, pa i predlagalo Vladi iz poduzetničkih i oporbenih krugova, da problem riješi kroz trošarine i PDV, Plenković nije bio sklon odreći se toga proračunskog prihoda. Tako je sada Vlada u situaciji da je kupila vrijeme, svega mjesec dana, kroz koje bi trebala pokušati biti kreativnija i poštenija prema svojim građanima, ali i distributerima goriva…
Premijer se pohvalio i kako je politika njegove Vlade da nema nedodirljivih, per fin, da je spremna iskorijeniti korupciju kao glavnu prepreku pravednijem i razvijenijem društvu. No, nakon pravomoćne presude kojom je HDZ, stranka koju vodi Andrej Plenković, osuđena za političku korupciju, ta se tvrdnja doima kao loš vic. Ma koliko se Plenković upinjao dokazati da “njegov HDZ” nema nikakve veze sa “Sanaderovim HDZ-om”, to je tek obranaška tlapnja, jer sa strankom koju je preuzeo prije šest godina preuzeo je i kontaminirano članstvo, prije svih reprezentativce i sanaderove i karamarkove nomenklature umočene u brojne koruptivne afere, ali i mentalitet prosječnog HDZ– ovca koji vjeruje da je HDZ stvorio Hrvatsku pa je ima pravo i rastakati -za osobne potrebe.
