Pitanje je semantike, a ne suštine, je li HDZ kriv ili odgovoran za nezapamćenu političku korupciju i pljačku državnih poduzeća u slučaju Fimi medije. Kriv je i zbog toga je kažnjen. Jer je utvrđeno da je za račun osobnog bogaćenja bivšeg šefa stranke i bivšeg premijera Ive Sanadera, ali i za potrebe punjenje HDZ-ovih crnih fondova, kontinuirano osiromašivao vlastiti narod koji mu je dao povjerenje da javnim resursima upravlja u općem interesu. A oni su otimali. Krali. Radili su to pri punoj svijesti, grabežno, kriminalno, organizirano i sustavno.
Vrhovni sud ih je zato kaznio s 3,5 milijuna kuna novčane kazne, uz obvezu povrata 14,6 milijuna kuna u državni proračun. Sanaderu je dosudio 7 godina zatvora i povrat 14,9 milijuna kuna. I što sada? Ništa spektakularno, ništa principijelno, ni etički ispravno neće se dogoditi.
Ustavna tužba?
Eventualno se može očekivati ustavna tužba HDZ-a protiv presude VS-a, kako je najavio aktualni šef stranke, premijer Andrej Plenković, jer bi odustajanje od tog pravnog lijeka moglo biti interpretirano i kao priznanje kriminalne rabote HDZ-a, neka vrst Plenkovićeve kapitulacije. Iako, trenutni lider HDZ-a na prvu izjavljuje da su oni u HDZ-u legalisti, poštuju sud, priznaju presudu, novac će uplatiti u proračun, i to stranku neće financijski destabilizirati (kakvo čudo!).
Nikakva isprika narodu za godine organiziranog kriminala koji se provodio pod paskom HDZ-a, kako vidimo, ne dolazi u obzir. Plenković ima klasičan sindrom poricanja, odbijanja da se suoči s činjenicama i da napokon prihvati da je 2011. kad je odlučio postati član stranke, kojoj se sudi za političku korupciju i kriminal, ili gadno pogriješio ili svjesno, vodeći se osobnim političkim ambicijama, te činjenice ignorirao, Vjerujući da HDZ neće biti nikad osuđen. Jer, realno govoreći, Fimi media je samo kulminacija besramnog HDZ-ovskog izvlačenja novca iz države za osobno bogaćenje odabrane HDZ-ovske stranačke ergele. I to na svim razinama.
Kamo sreće da je Ivo Sanader u tome bio sam, jedini koji se usudio, ponesen političkom pozicijom i moći, upustiti u takvu otimačinu javnih dobara, jer bi u tom slučaju HDZ doista mogao reći kako stranka nema ništa s tim i da je to djelo jednog pohlepnog, gramzljivog čovjeka. Nažalost, lidera stranke. Ali, ovdje je Ivo Sanader samo jedan od brojnih koji su do lakata umočili ruke u kriminal. Koji su sudjelovali u koruptivnoj, minuciozno ispletenoj mreži sa znanjem i blagoslovom vodećih ljudi HDZ-a. Ma koliko danas Branko Bačić tvrdio kako nije ništa znao, bio je državni tajnik u to doba, dakle, jedan od Sanaderovih ljudi na poziciji, pa mu je valjda zato šef i povjerio čuvanje stranačkog “crnog novca”. A nije ni Bačić bio jedini pomagač, na tome je radio cijeli tim, i svi su u Predsjedništvu, u vrhu stranke znali koja je priroda novca što u stranku stiže u crnim torbama. Prema tome, na to više ne treba trošiti riječi.
Kontinuitet lopovluka
A što je najvažnije, nije se u HDZ-u počelo od države uzimati šakom i kapom i prisvajati kao privatno s dolaskom Ive Sanadera. Taj je modus ustanovljen s prvim danima stvaranja HDZ-a, kada je vladalo uvjerenje da je HDZ= Hrvatska, i da članovima stranke, napose onima koje je Franjo Tuđman odabrao kao ljude od svog povjerenja, i dao im na raspolaganje državna dobra, zapravo sve to i pripada. Sjetimo se obitelji Tuđman, kao paradigme tog vremena, od nacionalizirane vile u Nazorovoj 59. u kojoj su Tuđmanovi dobili 1961. stanarsko pravo kad se Tuđman vratio iz Beograda kao general JNA, da bi žurnim prepravljanjem zakona 1991. bila “oslobođena” svih mogućih vlasnika, a obitelj Tuđman postaje jedini vlasnik cijele vile, preko “darivanja” sinova i kćeri tvrtkama i nekretninama, štoviše i unuka (koji jedva punoljetan postaje vlasnik banke, da bi je, naravno, odveo u propast). ” Pripadajuće” vile dobili su i tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, najprije stanarsko pravo, a onda za sitan novac i otkup vile na Šalati, Vladimir Šeks po istom modalitetu postaje vlasnik luksuznog stana u neposrednoj blizini Trga bana Jelačića…itd.
Sjetimo se i Miroslava Kutle koji je ničim izazvan, od revizora u Mirovinskom osiguranju i vlasnika kafića preko noći postao Tuđmanov omiljeni tajkun sa stotinjak firmi u svome vlasništvu. I da ne nabrajamo dalje.
Taj se “običaj” bogatog honoriranja HDZ-ovih prvotimaca nastavio do danas. Tko god je od članova ove stranke bio na nekoj lokalnoj ili državnoj funkciji, svoj je privatni račun obilato podebljao. A u politiku su redom ušli s “gaćama na štapu”.
O čemu, prema tome, Andrej Plenković govori kad javnost uvjerava da ovaj, njegov HDZ nema baš ništa sa onim Sanaderovim? To jednostavno nije moguće čak ni teorijski. Plenković je ulaskom u HDZ svjesno prihvatio biti jedan od njih, a kad je preuzeo čelnu poziciju u stranci, morao je znati da je uprtio na leđa golemu, tešku hipoteku koja će ga s vremenom stajati političkog i ljudskog integriteta. Nije morao i sam krasti da bi imao prljave ruke. Jer, kako i sada slušamo u elaboraciji presude Vrhovnog suda, i oni koji su znali za kriminal, a o njemu šutjeli, počinili su kazneno djelo. Pa i Plenković, koji je čak i rehabilitirao neke inkriminirane “Sanaderove ljude”, poput Božidara Kalmete, aktera ne jedne HDZ-ove afere, pa bi bilo, ako ništa drugo, pristojno i mudro da se do pravomoćnosti presude takve ljude ne angažira ni na kakve dužnosti…
Da, sada svi koji su na bilo koji način povezani sa Sanaderom “peru ruke” od njega, tvrde da nisu ništa znali, ništa vidjeli, ništa o kriminalnoj operaciji Fimi media čuli. Čak i Branko Bačić staje pred mikrofone i kamere i tvrdi kako HDZ nije kriminalna organizacija, a ni on sam kriminalnim rabotama uprljan. Iako je nosio novac u crnim torbama za stranku, ali mu, gle čuda, nije palo na pamet nikoga pitati, makar je bio jedan od onih iz prvog ešalona, o porijeklu novca. Pa kog će vraga pitati, zar zbilja nije znao zašto služi Fimi media i odakle novac koji kao kurir prenosi u HDZ?!
Potpuno hadeizirano društvo
Što, dakle,znači ova presuda i kakve su njene reperkusije na ukupno društvo? O tome ima smisla razmišljati, pa i raspravljati, ali poražavajuća je istina da malo tko u ovoj zemlji očekuje neku katarzu, ne daj bože HDZ-ovsku lustraciju. U Hrvatskoj je i 30-ak godina nakon uspostave samostalnosti, jedina lustracija koja se spominje ona komunističkih prvaka. Mada ih je živih tek minoran broj, a u godinama su kada jedva još znaju vlastito ime.
Teško da ćemo svjedočiti nekim ozbiljnijim posljedicama, pogotovo po budućnost i rejting HDZ-a u biračkom tijelu. U ovih tri desetljeća HDZ-ovog zuluma društvo je potpuno hadezeizirano, ponajviše političkim uhljebništvom, klijentelizmom i pogodovanjem stranačkim ljudima, ne samo iz HDZ-a, a politička korupcija postala je uzus, uobičajeni modus operandi na svim razinama društva. Tko u takvim okolnostima može HDZ poslati u povijest ?
Možda je mogao sud, ali ne nakon 12 godina, nego puno prije, jer, stranka koja je kao pravna osoba osuđena za kriminal i korupciju, besramnu pljačku svoga naroda, nema kredibilitet voditi jednu demokratsku, europsku državu vladavine prava. Ali, Andrej Plenković, aktualni šef inkriminiranog i osuđenog HDZ-a tvrdi da to nije onaj fimimedijski HDZ. Pače , ovaj HDZ kojeg on vodi s indignacijom odbacuje preuzeti odgovornost , kamoli etikete Ive Sanadera, jer te besramne koruptivne radnje djelo su pojedinca “i još nekih”), tvrdi Plenković. Kako bi Sanader mogao provesti takvu “kreativnu i sveobuhvatnu” pljačku potpuno sam? Dakle, deplasirano je uopće raspravljati o toj tezi jer je ona potpuno imbecilna. I to znaju čak i oni koji je sada gorljivo zastupaju.
Presuda je samo potvrdila ono što smo svi već znali, što je i prvostupanjski sud potvrdio, što je očigledno dokazano, dokumentirano, nepobitno. No, to u ovom društvu neće ništa bitno promijeniti, pa čak ni svijest onih koji su na sličan način od marginalaca postali skorojevičevski politički kapitalci s debelim bankovnim računima. Jer je lopovluk, shvaćen kao pripadajuća imovinska korist na račun “zasluga za narod i domovinu”, duboko usađen u političku filozofiju HDZ-a. I tu nema pomoći, koliko god to vrijeđalo ili diskreditiralo i samog Andreja Plenkovića koji ima i osobno iskustvo sa serijom smijenjenih članova svoje vlade, ministrima, državnim tajnicima i inima zbog nezakonitosti, a koje je sam izabrao na te pozicije. Pa čiji je to HDZ bio? Tuđmanov, Sanaderov, Kosoričin, Karamarkov, Plenkovićev ? Uvijek HDZ-ov.
Davorka Blažević, TRISportal
