Prije točno godinu dana, 29. prosinca 2020 u 12 sati i 19 minuta, područje Banije je potresao razoran potres. Godinu dana kasnije, što se tiče obnove porušenih domova koje je trebala provesti država i njezine službe, nije se desilo gotovo – ništa, uglas govore svi koji su upitani. Takva, upravo potresna nesposobnost i aljkavost vladajuće nakupine, teško i duboko razočarava žitelje Banije, posebno one koji i danas žive u neuvjetnim kontejnerima. I više od života u kontejnerima koje je teško zagrijati, u kojima se zamrzava voda, nema sanitarnog čvora itd., preostale na Baniji deprimira slika ruševina posvuda uokolo njih. Državne službe, ističe se, nisu bile u stanju u 365 dana niti raščistiti ruševine, a kamoli započeti obnovu o kojoj pompozno pričaju po medijima već mjesecima, piše Goran Šimac – TRIS
Zapravo je od prirodne katastrofe puno gora ona koja je uslijedila, a to je društvena katastrofa, katastrofa koju donose nesposobni i hvastavi političari koji, ili ne žele, ili ne znaju (ili oboje) ustrojiti državne službe koje zato stradalnicima čitavu godinu dana nisu omogućili najosnovnije uvjete za život. Prirodna katastrofa prođe, no ova druga je, čini se, u Hrvatskoj trajna, a to postane posve jasno u slučajevima poput potresa, u kojima se jasno vidi da su političke strukture u Hrvatskoj jedino sposobne baviti se izvlačenjem koristi za sebe i svoju stranku, a opće dobro i boljitak naroda i države su im posve strani pojmovi.
No to ih nije spriječilo da su na današnju godišnjicu potresa pompozno krenuli obilaziti mjesto nevolje. Nevolje koja još traje.
-Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovat će na obilježavanju godišnjice potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, u Petrinji i Sisku, u srijedu, 29. prosinca 2021. godine –najavili su iz Vlade RH.
Prvo je u toj turneji priređena sjednica Stožera civilne zaštite za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom, nešto što bi se tamo trebalo događati baš svaki dan. Potom je krenuo niz ceremonijalnih potpisivanja nekih ugovora i sporazuma: za izgradnju nove sportske dvorane, pristupne ceste i rekonstrukciju Srednje škole u Petrinji, za izgradnju zgrade Ekonomske škole u Sisku , sporazum za otvaranje izvanrednog studija građevinarstva u Sisku itd.
Kažu da gledaju unaprijed
Nakon tih ceremonijalnih potpisivanja slijedilo je obilaženja škola i vrtića, posjet poduzetničkom centru ”Centar novog života” u Petrinji, Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić u Sisku pa onda, dakako, i sveta misa za sve žrtve razornog potresa.
I na kraju obilazak izložbe zanimljivog naziva “Budućnost nakon potresa”.
-Nastojali smo ići najprije onim putem obnove koji omogućava rješavanje onih zgrada koje su imale lakša oštećenja. Više od 6000 ljudi vratilo se sigurno, sa certifikatima, u svoje kuće. Pred nama je sad obnova onih zgrada koje su doživjele veća oštećenja, to podrazumijeva i konstrukcijsku obnovu. Uz fizičku obnovu, koja je prioritet u 2022. godini, Vlada gleda i dalje, unaprijed – rekao je A. Plenković u tom obilasku.
No prije nego pogledaju unaprijed bilo bi dobro da pogledaju i unatrag, smatraju oni koji žive na Baniji, budući da u tom razdoblju, da nije bilo dobrotvora, volontera i brojnih inicijativa humanitarnih organizacija, od obnove ne bi bilo baš ništa.
-Čuli smo danas cjelovito izvješće potpredsjednika Medveda, župana, gradonačelnice, ministara i državnih tajnika, svih koji su maksimalno angažirani, i mogli smo primijetiti da nema segmenta u kojem nisu poduzete aktivnosti koje bi pomogle funkcioniranju života na Baniji – ustvrdio je pak Plenković.
On ima drukčije viđenje i činjenice kako je s Banije odselio veliki broj ljudi, od kojih se vjerojatno neki neće više nikada tamo vratiti, jer su shvatili da dulje vrijeme neće biti u mogućnosti ostvariti život dostojan čovjeka niti zadovoljiti elementarne potrebe svojih obitelji.
-Činjenica je da je ovdje na Banovini živi gotovo isti broj ljudi kao i prije godinu dana. Možda je 1000 ljudi koji su napustili područje Banovine – ustvrdio je Plenković (HDZ).
Upitan koliko je zadovoljan onime što je dosad učinjeno, Plenković je ponovio da je u potresu oštećeno 40.000 objekata i da je šteta ogromna. “Sada se ide u sustavne natječaje”, rekao je Plenković, podsjetivši na proceduru.
“Naš je motiv i želja da pomognemo jednak kao i prije godinu dana i to ćemo nastaviti činiti”, dodao je.
Upitan zašto neće obilaziti kontejnerska naselja, Plenković je rekao da su oni stalno na terenu i da će i danas posjetiti dio građana.
“Ja mislim da ne moramo dokazivati da smo uz ljude ovdje stalno, obilazeći sva naselja u jednom danu”, rekao je Plenković.
‘Ja tu obnovu ne vidim’
No oni koji na Baniji žive imaju posve drukčije vođenje tamošnjih okolnosti. Među njima je i Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, široj javnosti poznata kao požrtvovna humanitarka čijim je zalaganjem mnogo učinjeno za brojne stradalnike, te koja je hrabro progovarala o propustima državnih vlasti i investicija u vremenu nakon potresa do danas.
-Ja tu obnovu ne vidim. Za mene izgradnja dimnjaka ili zabatnih zidova nije obnova. Obnova je ako se kuća izgradi ispočetka. Znači ono što rade mali ljudi koji ni trebali biti potpora sustavu i državi. Obnovu rade donatori. Privatne osobe i građani. Tužno. Ljudi su očajni. Vidite da ljudi ni dan danas nakon godinu dana nisu spojeni ni na vodu ni na kanalizaciju. Spojeni su na vodu tako da se voda mrzne. Znači neki imaju prazne uredske kontejnere koji nemaju izolaciju. Pa što vi mislite kako je biti godinu dana u praznom kontejneru s jednim krevetom i ormarom? Bez sanitarnog čvora, da se nemaš gdje okupati… Voda se mrzne. Ne znam gdje je tu obnova… – kaže Branka Bakšić Mitić za N1.
Kao se čini, i ona je izgubila nadu kako će uskoro okolnosti biti bolje…
-Da vam iskrenom kažem izgubila sam vjetru u tu obnovu. Milošević je rekao da obnova kreće 1. 11. Kao što vidite ona nije krenula. Onda su rekli da je zima. Pa da će krenuti 1.3. A vi prođite svuda po Hrvatskoj. Građevinske firme rade. Zida se. Znači nisu minusi tko zna kakvi. Na koncu ovo je 21. stoljeće. Ima toliko aditiva kojekakvih s kojima se može raditi i na minus 10. Pa kako se radi u Rusiji? Gradi se cijele godine. Da bi se uklonio objekt treba imati elaborat koji košta 20, 50, 60 tisuća kuna… Mi još, godinu dana nakon potresa nismo ni ruševine uklonili. Pa trebali smo bar to napraviti bez elaborata, bez ičega. Da se sve ubrza i obavi pa da ljudi ne gledaju svaki dan tugu u svom dvorištu. Mi nismo ni to napravili. Pa kako će onda krenuti obnova? Pa onda ako neki privatni donatori hoće graditi tipske kuće, kako će oni to učiniti? Imamo toliko problema u papirologiji. Imamo Rotary club, Zakladu Solidarna, Ljudi za ljude.. hoće da grade 11 kuća. Papiri su predani u sedmom mjesecu. Još nisu gotovi. Ne može se započeti gradnja kuća. Da su papiri riješeni odmah ljudi bi već danas bili u svojim kućama. Pazite: jedanaest kučica je jedanaest obitelji. Pa nije to malo. – veli dogradonačelnica Gline.
Upitana je za mišljenje o tome zašto se to tako događa.
-Ne znam. Nemam za to objašnjenje. Nemam te riječi. Sad će skoro dvije godine od potresa u Zagrebu. Pa što se napravilo? Hoćemo li morati vratiti novce Europskoj uniji? Nas ovdje na Baniji više neće nitko ni gledati. Pa ljudi nam umiru u kontejnerima. Ljude obilaze uglavnom privatni donatori. Obilazim ih ja na svom području. Sve je manje političara. Ja bi htjela da se stavi jedno tri kontejnera na Markov trg. Jedan neka bide bez sanitarnog čvora. Jedan neka bude priključen na vodu i struju, a jedan neka bude priključen da se voda smrzava. Pa neka se vidi kako se živi u tom kontejnerima godinu dana. Mislim da nakon 24 sata više nitko unutra ne bi htio biti. – veli Branka Bakšić Mitić.
‘Idemo raditi. Idemo početi.’
Ona se ne suspreže upozoriti kako će najvjerojatnije, na žalost, veliki broj ljudi umrijeti u stambenim kontejnerima i nikad neće dočekati obnovu svoje kuće ili neki smještaj primjeren dostojnom življenju.
-Možemo reći da će veliki broj ljudi svoj život okončati u tim kontejnerima. Gledajte, u tom kontejneru grijalica mora cijeli dan i cijelu noć, po zimi. Klima je morala raditi po ljeti. Pa sami taj zvuk grijalice… da ti cijelu noć zuji. Onaj čas kada se isključi grijalica hladno je. Onda ako se kuha tu je kondenzacija. Curi voda. Sve im je dolje mokro. Mislim… uvjeti su katastrofa. Pa pazite: ti kontejneri i te kućice… to je za godišnji odmor. To je za mjesec dana, na boravak od dva tjedna… A oni su tu već godinu dana. Mislim da su blizu istine oni koji kažu kako će neki i sljedeće blagdane dočekati u istim kontejnerima, na žalost. Ne znam. Gubim nadu. Ako je nama trebalo godinu dana da smislimo kakve ćemo tri vrste kuće graditi. Hoće li to biti drvene, montažne ili klasična gradnja? Ljudi moji pa kuće se grade već hiljadama godina. Imamo montažne kuće… Zna se tko radi.. Marles. Idemo uzeti od njih. Garancija 100 godina. Drvene kuće? Krivaja Zavidovići. Znači imamo ljude koji se s tim bave niz godina, nije to od jučer. Pa idemo uzeti od njih projekt. Idemo raditi. Idemo početi. Idemo napraviti jednu kuću. – predlaže Bakšić Mitić.
No država nije napravila niti jednu kuću.
-Na području Grada Gline, obilazeći sela, preko 50 privatnih donatora, preko nas i inicijative Ljudi za ljude, je negdje oko 40 kuća izgrađeno… Izgradili smo te drvene kuće i kupili montažne kuće… Pomogli su i Grad Knin, Baptistička crkva iz Varaždina. Neki su ljudi i sami uložili koliko su imali. Sve je to teško. I kad kažu da je obnova u punom jeku. Nije ništa u punom jeku. Ljudi se osjećaju užasno. A najgore oni koji su izgubili članove svoje obitelji. Tu me je zatekao potres. Tri sata sam bila sa majkom s kojom smo čekali da se iz ruševine izvadi tijelo njenog sina. Takvo što se ne zaboravlja cijeli život. U Majskim poljanama je bilo pet žrtava. Inače, stradali su i drugi krajevi, no najviše, nitko kao Glina, a ona se najmanje spominje kao stradalnik. I ne znam zašto se samo Petrinja spominje jer je epicentar bio između Gline i Petrinje. Znači ne u Petrinji. A vidite kakvo je stanje: sva ta sela na ovom potezu su uništena. Nemate cijele kuće. – s tugom ističe Branka Bakšić Mitić.
Unatoč dojmu javnosti kako netko stalno obilazi stradalo područje, na terenu je sasvim drugačije stanje. Izuzev volontera i ljudi dobre volje, i povremeno Crvenog križa, ne obilazi nas nitko niti pita za njih, a na televiziji se čuje kako nas stalno posjećuju, kažu na Baniji novinarima.
-Poslije potresa je bilo jako puno donacija i ljudi su su me stalno zvali. Ja sam im govorila: nemojte sada dolaziti. Dođite za šest mjeseci. Za osam, za deset… Sad je previše donacija. Poslije ćete nas svi zaboraviti. Ali evo: sad su ovi božićni i novogodišnji praznici potaknuli u ljudima dobro i puno je dobrih ljudi. U sjedištu organizacije Ljudi za ljude dijele se pokloni za djecu. Lijepe geste. No puno je stradalih. Mora se uključiti država. Mora se sistem uključiti u obnovu kuća. To ne mogu pojedinci. Pojedinci su za razliku od države jako puno napravili. Mali ljudi. Kad će početi ta obnova? Rekli su 1. 3. Ja vas pozivam da tada dođete u Majske poljane pa da vidimo što je krenulo. Bit ćemo svjedoci živi. – veli Branka Bakšić Mitić.
Obljetnica godine dana od potresa je trebala izgledati drukčije, smatra.
-Znate šta, za ovu obljetnicu bi bilo dobro da su ovako donijeli ključeve ljudima i rekli im: evo, ovo su ključevi od vašeg novog doma i to je država napravila za ovu godinu dana. To bi bila neka gesta. Tako bi se svi trebali pojaviti s ključevima. A ne sa praznim obećanjima. Ja na primjer ne bi danas tu došla. Mislim da bi trebali početi izvršavati svoja obećanja. Pazite… mi smo jedna država, jedan narod. I moramo se boriti za taj narod, da ostane tu. Da se svi ne isele. Jer mislim da za godinu dana nećemo imati kome obnavljati – ističe.
Dogradonačelnica Gline ima i konkretne prijedloge.
-Prvi korak je da se napravi brza cesta Lekenik-Glina. Ja sam često puta rekla da bi te prazne kuće trebalo dati mladim parovima iz Zagreba. Ako imate brzu cestu ti si u Zagrebu za 35 minuta. Znači možeš ići na posao. Ovdje imaš nekakav mirniji život. Možda i jeftiniji nego u Zagrebu. Treba ljudima dati priliku. Ali vi bez brze ceste, bez nekakve infrastrukture, ne možete ništa. Ovdje do prije potresa u nekim selima nije bilo signala. Da bi neka djeca mogla pohađati online nastavu roditelji su ih vozili na brdo. Znači mi nemamo osnovnu infrastrukturu da bi itko ovdje htio živjeti. A da ne govorimo o otvaranju nekih novih radnih mjesta. Mi ovdje imamo samo drvnu industriju. Mi drugo nemamo ništa. I HIPP šta imamo, pakiranje dječje hrane. Prije rata se ovdje još i proizvodilo to zdravo povrće, bilo je kooperanata. Prije je Gavrilović otkupljivao od svih ovih ljudi stoku. Sad nema toga. Tu su nakupci koji ih ucjenjuju s niskim cijenama, hoćeš ili nećeš. Oni nemaju drugog izbora. Nemamo ni nekih otkupnih stanica u kojima bi mali proizvođači i OPG-ovci mogli prodati svoje proizvode. Pa ne mogu ići u Zagreb. Pa nećeš za pet sirova ići u Zagreb. Znači moramo nešto napraviti da ljudi odluče ostati ovdje. – zaključuje Branka Bakšić Mitić.
Tko će to učiniti?
Na žalost, oni koji nisu imali organizacijskih sposobnosti i volje da u 365 dana makar uklone ruševine i sagrade barem jednu kuću – to nikad neće učiniti.
Čini se da su toga svjesni i prosvjednici koji su Plenkovića i njegovu svitu na ulazu u crkvu u Petrinji danas dočekali zvižducima i uzvikivanjem ‘Hoćemo obnovu!’.
