Međunarodni energetski konzultant Ivo Peroš objasnio je za Nacional zašto je uvjeren da Hrvatsku može spasiti samo ostavka premijera Andreja Plenkovića i osnivanje vlade nacionalnog spasa nakon sramotnog skandala mogućeg gubitka novca EU-a za saniranje šteta od potresa u Zagrebu i na Banovini.
– Jedino što ovog trenutka može spasiti Hrvatsku, potonulu u niz katastrofalnih poteza i pogrešnih odluka Vlade, jest ostavka premijera Andreja Plenkovića i formiranje vlade nacionalnog spasa u koju će ući stručnjaci sposobni za provođenje nužnih reformskih zahvata.“ Riječi su to Ive Peroša, iskusnog energetskog konzultanta koji je tijekom 40-godišnjeg profesionalnog rada surađivao s brojnim domaćim i inozemnim tvrtkama i čiji je zadatak većinom bio pronalaziti aktivna rješenja za probleme u poslovanju.
– U ovom momentu situacija je, u najmanju ruku, alarmantna. Za rješenje bilo kojeg problema potrebno je najprije ustanoviti glavni uzrok. Po meni, u ovom slučaju to je, bez sumnje, predsjednik Vlade Andrej Plenković. On je opasan za ovu zemlju te će joj trajno i nepovratno naškoditi ako se njegov mandat održi do kraja. Prosječno inteligentan i educiran, ali elokventan i uglavnom uljuđen, ima niz mana. Jedna od njih je apsolutno odsustvo liderstva, a posebno me brine njegov izraženi narcizam. Upravo je to jedini način da se razumiju i objasne njegove mnoge slabosti. Narcizam je vrlo česta pojava i u većini slučajeva je bezopasan, no postaje opasan ako je pojedinac u poziciji političke moći i na položaju s kojeg donosi važne odluke. Kod premijera Plenkovića intenzitet je blizu maksimalnog, a on je nesporno u poziciji odlučivati o stvarima koje pogađaju ama baš svakog građanina ove zemlje.
Narcisoidne osobe imaju silnu potrebu za vlastitom glorifikacijom i okružuju se osobama koje će takve potrebe bespogovorno zadovoljiti. To se najčešće manifestira iritantnom arogancijom, ali i preuzimanjem vođenja svake iole značajnije akcije Vlade, bez obzira na to što o predmetu nema baš nikakva znanja ili iskustva. Tu on gubi osjećaj realnosti i tako dolazi do deformacija njegove percepcije. Karakteristični su javni istupi kada na nezgodna pitanja odgovor počinje višeminutnim gaskonjadama i nabrajanjima uspjeha koje samo on vidi. Dugo sam se mučio s pokušajima razumijevanja njegova “antitalenta” za odabir najužih suradnika ministara, jer vjerujem da je dovoljno inteligentan da od dvoje ili više kandidata odabere najboljeg. A kako učenje škole INSEAD veliku snagu utjecaja na ponašanje pojedinaca nalazi u ljudskoj podsvijesti, koje je značajnije nego što to mislimo, zahvaljujući tim specifičnim znanjima zaključio sam da taj problem ima i Plenković. Taj kroki narcisa na vrhu vlasti objašnjava neshvatljivi niz odabira potpuno krivih i neodgovarajućih ministara u njegova dvama mandatima. Njemu podsvijest odabire pojedince koji će oko njega puzati i diviti mu se – što više, to bolje. Zato je većina ministara beskorisna i štetna. S druge strane, bilo kakva kritika ili oponiranje bit će riješeni po kratkom postupku. Posljedica takvog kadroviranja jest Vlada koja nije u stanju riješiti ni najjednostavniji problem. Sve to vodi logičnom prijedlogu rješenja: premijer mora odstupiti – i to odmah!
Kap koja je prelila čašu upravo je posljednji sramotni skandal mogućeg gubitka korištenja sredstava Fonda solidarnosti namijenjenog saniranju šteta od potresa u Zagrebu i na Banovini. S oblaka samozadovoljstva i ružičastih naočala tresnuo je u blato nakon primitka pisma EK-a kojim je glatko odbijena i sama pomisao o odgodi postavljenih rokova za povlačenje 5,1 milijardu kuna pomoći na ime obnove. A sve to nakon njegova arogantno ležernog istupa na kojem je obavijestio hrvatsku javnost da će on pitanje odgode riješiti jednim telefonskim pozivom. Nakon tog gafa vjerujem da će mu se i u Bruxellesu mnoga vrata zatvoriti, pa će novu karijeru morati potražiti doma.
Peroš daje recept kako ipak popraviti propušteno.
– Budući da je vrijeme sada kritični faktor, najbrži je način ustanoviti vladu nacionalnog spasa i v.d. sposobnog izabrati tim ministara koji će znati i moći izaći na kraj s ekstremno zahtjevnim izazovima. To bi bila zadnja slamka spasa za bolju budućnost Hrvatske. Naravno, poznajući karakter i psihu premijera, od njega se očekuje glatko odbacivanje bilo koje varijante na bazi svojevoljnosti. Hrvatskoj treba pomoć EU vezana uz provođenje Nacionalne razvojne strategije i povjerenik EU koji bi imao izvršnu vlast u ovom segmentu. To je vjerojatno posljednja mogućnost da se silna sredstva na raspolaganju ne upropaste, smatra Peroš.
