Nakon ministra graditeljstva Darka Horvata protiv kojega je pokrenuta istraga zbog sumnje na zloupotrebu položaja, zbog čega je podnio ostavku, USKOK je pokrenuo istragu i protiv ministra rada, mirovinskog osiguranja i socijalne skrbi Josipa Aladrovića kojeg tereti za nezakonitosti i pogodovanje pri zapošljavanju dok je bio ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. No, Aladrović je i dalje, voljom premijera Plenkovića, na ministarskoj dužnosti. Skandalozno je premijerovo obrazloženje takve benevolentnosti prema inkriminiranom ministru. Plenković, naime, pokazuje otvorenu ambiciju diktirati prioritete u radu DORH-a i USKOK-a, “Aladrovića uvjetuje istinom o Bezuku”, a istodobno se kune u neovisnost pravosuđa!?
Na pitanje novinara ostaje li Aladrović i dalje ministar, Plenković hladno odgovara: “Zasad, da.”
A govori li to o njegovom (ne)povjerenju prema USKOK-u, odnosno tijelima kaznenog progona?
-Zašto bi to bilo međusobno povezano?- tobože se čudi premijer i dodaje: “Da smo htjeli da se istraga ne pokrene ne bismo skinuli imunitet ministru.”
No, neće biti da je tomu baš tako. Jer, i ovako je eklatantan i nedopustiv Plenkovićev pritisak na DORH i USKOK kojima je gotovo priprijetio kad je policija privela njegova ministra Horvata u rano subotnje jutro, da će s njima morati porazgovarati o čemu se tu radi. Skidanje imuniteta Aladroviću nije mogao izbjeći, jer bi to bio prvorazredni skandal. Ali sada potpuno ignorira činjenicu da ima ministra pod istragom i ne želi ga razriješiti, dovodeći time otvoreno u sumnju utemeljenost postupka koji je USKOK pokrenuo protiv još jednog njegovog izabranika.
A da stvar bude i gora, istragom protiv Aladrovića ponovo su “isplivali” novi krimeni ex-ministra Horvata, ali i bivšeg HDZ-ovca Damira Juzbašića, danas gradonačelnika Županje ( kojeg podupire DP ). O tome, tvrdi Plenković, ništa ne zna, nije čitao.
-Imao sam puno drugih stvari… Ta jedna praksa puštanja informacija u javnost je nešto što je politički neprihvatljivo i sramotno. Puno poštovanje neovisnosti Uskoka i policije i sudstva, vidjet ćemo sutra hoće li biti u medijima nekih poruka…- kazao je i potom “poentirao”:
-Dok se ne otkrije kako je ( Danijel ) Bezuk došao ovdje, na Markov trg, atentat na predsjednika Vlade je vjerojatno došao napraviti. To je za mene važnije, saznati tko mu je tako isprao mozak. A ne ovakva kaznena djela. Kad bude progres u tom slučaju, onda neka im cure podaci. Dakle, ima i drugih kaznenih djela koja nisu razotkrivena- poručio je, evidentno ljutiti, ali i uznemireni predsjednik Vlade koji gotovo da i nema u svom timu osobe koja nije s pravosudnog stajališta suspektna.
No, što to pokazuje? Osim izrazito autoritarne naravi našeg premijera s europejskim make-upom, vidimo i ambiciju šefa Vlade da Državnom odvjetništvu i USKOK-u određuje prioritete u radu, štoviše da prkosi držanjem u Vladi inkriminiranog ministra dok god tijela progona ne otkriju istinu o destruktivnom mladiću Danijelu Bezuku koji je i sam skončao u svom pohodu na Markov trg ( ubio se ). Dakle, premijer “Aladrovića uvjetuje istinom o Bezuku“, što je nečuveno. K tome, relativizira kaznena djela svojih ministara, jer “ima i drugih kaznenih djela koja nisu razotkrivena”, kaže. Čime se to bavi premijer?
Bezuka više nema da bi sam mogao kazivati o motivima svoga (ne)djela, a je li uopće imao pomagača i suflera u svome naumu, nije utvrđeno. Ali, Plenković inzistira na tome, hoće znati tko je mladiću isprao mozak da se odlučio upustiti u tu tragičnu i opasnu avanturu u kojoj je izgubio glavu, a dok se to ne otkrije, premijer bi zaustavio i DORH i USKOK u svim ostalim istražnim radnjama ( !? )
Zar je to posao premijera? Je li to njegov osobni doprinos jačanju neovisnosti pravosuđa? Ili je premijer svojim ponašanjem prilikom uhićenja i otvaranja istraga protiv njegovih raspojasanih ministara koji su koristili svoju poziciju i utjecaj da bi pogodovali određenim ljudima i tvrtkama, najveći saboter neovisnog pravosuđa?
Kako se može osjećati glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek kad joj predsjednik Vlade, od koga je još nedavno dobila povjerenje za nastavak mandata, javno poručuje da će s njom morati razgovarati, naravno, a propos istražnih postupaka protiv njegovih izabranih ljudi? To svakako ne jača njezinu samosvijest i spremnost da se još odlučnije upusti u obračun s korupcijom i kriminalom na najvišoj razini.
Plenković je borac protiv korupcije samo retorički ili kad se radi o “tuđoj korupciji”, ali ne i onoj koja najčešće dolazi iz kruga njegovih stranačkih kolega, a kako vidimo i njegovih prvih suradnika. To učestalo otvaranje istraga protiv “njegovih” jednostavno više ne može podnijeti, toliko da je otklizao u otvoreni pritisak na pravosuđe čiju bi neovisnost morao respektirati više od svih drugih. Jer, on je premijer. Demokratske države, s vladavinom prava i trodiobom vlasti. Pravosuđe ne smije biti produžena ruka vlasti. A Plenković ostavlja dojam onoga koji bi rado njime upravljao, definirao im plan i raspored rada, određivao slučajeve koji mogu čekati i one koji trebaju biti prioritetno rješavani.
Andrej Plenković okružio se lošim društvom. Nije ga uspio popraviti, ali se sam uspio pokvariti. I izgubiti kontrolu, što se političarima od formata ne događa…
