Kako NACIONAL doznaje da ministar Tomislav Ćorić sigurno odlazi iz Vlade te da je već u tijeku operacija kojom ga premijer Plenković planira postaviti za viceguvernera HNB-a, kako bi se odužio tom ključnom svjedoku jednog vremena u kojem su se olako prodavali najvažniji državni interesi
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić s najavljenom uskrsnom rekonstrukcijom odlazi iz Vlade, navodno po vlastitoj želji, a premijer Andrej Plenković već mu je osigurao novu, nagradnu sinekuru za sve ono što je u njegovo ime provodio na čelu svog resora, prvenstveno u području energetike i najvažnijeg pitanja u tom kontekstu – odnosa s mađarskim MOL-om, kao i prikrivenih odnosa s ruskim Gazpromom.
Zato je Plenković odlučio Ćorića nagraditi mjestom viceguvernera u Hrvatskoj narodnoj banci, što je funkcija uz bok guvernera Borisa Vujčića.
Nacionalu su tu informaciju tijekom prošloga tjedna potvrdila dva neovisna izvora iz energetskog sektora.
Rukovodstvo HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i šest viceguvernera. Sve se njih imenuje u Hrvatskom saboru na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove i na temelju mišljenja Odbora za financije i državni proračun. Formalno – članovi Savjeta Hrvatske narodne banke imenuju se na šest godina, moraju biti državljani Republike Hrvatske s priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom u monetarnom, financijskom, bankarskom ili pravnom području. U praksi – moraju imati “blagoslov” vrha državne politike, to jest premijera, koji će potom svojoj vladajućoj većini u Saboru narediti da dignu ruke za ili protiv.
Na čelu HNB-a je guverner Boris Vujčić, na funkciji njegove zamjenice je Sandra Švaljek, bivša v.d. gradonačelnica Zagreba u vrijeme dok je Milan Bandić bio u pritvoru. Od šest viceguvernera trenutno je “popunjeno” samo pet mjesta – to jest, jedno je prazno.
Prema nekim izvorima, šesto je mjesto ispražnjeno jer je dugogodišnja viceguvernerka otišla u Europsku središnju banku, pa bi Ćorić trebao doći upravo na njezino mjesto. Gdje bi trebao imati, kako tvrde Nacionalovi izvori, “duplo veću plaću i tri puta manje posla”. Što mu trenutno izuzetno odgovara i zbog ogromnih promjena koje se paralelno događaju u njegovu privatnom životu. Riječ je o izuzetno atraktivnoj i lukrativnoj poziciji koja će Tomislavu Ćoriću, na neki način, predstavljati “kompenzaciju” za sve ovo vrijeme provedeno u Vladi na pozicijama koje zapravo nisu bile ni blizu njegove stvarne interesne zone – jer njegova ljubav i interesi otpočetka su bili usmjereni prema financijama. On je u Vladu i došao s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, sa željom da svoj trag i doprinos ostavi u tom području. Ali mu se za to nije pružila prilika.
Naime, Nacionalovi izvori tvrde da je Ćorić otpočetka želio biti samo jedno – ministar financija, ali je to mjesto zauzeo u javnosti hvaljen i cijenjen ministar Zdravko Marić te je ta pozicija za Ćorića nepovratno bila izgubljena.
U međuvremenu je svu svoju reputaciju iscrpio i sam sebi “spustio rejting” te bi, čak i da se Marić iz nekih neočekivanih razloga povuče sa svog položaja, bilo gotovo nezamislivo da ga Plenković zamijeni kompromitiranim i “potrošenim” Ćorićem.
No Ćorić nije kompromitiran samo zbog, za ovu priču sitne, afere Vjetroelektrane – u kojoj ga je teretio njegov nekadašnji pomoćnik Domagoj Validžić kako bi sebe spasio od odgovornosti za mutne poslovne dealove s bivšom državnom tajnicom Josipom Rimac. Razmjeri “afere” koju je u korist i u ime svog šefa Plenkovića pokrivao Ćorić, nezamislivo su veći od snage vjetroturbina elektrane Krš-Pađene.
Ćorić je enormno zadužio Plenkovića jer je kompletnu Plenkovićevu politiku vezanu uz naftu, plin i struju, najvažnija energetska pitanja svake neovisne države, nominalno provodio Tomislav Ćorić, iako je cijelo vrijeme bilo jasno da je u pozadini državna politika koja nadilazi samoodlučivanje jednog običnog ministra. A ta državna politika nakon šest godina mandata Andreja Plenkovića i pet godina mandata njegova resornog ministra Tomislava Ćorića, izgleda tako da se usred ruske agresije na Ukrajinu i najveće energetske krize u posljednjih nekoliko desetljeća, koja će imati nesagledive posljedice za budućnost Europe i svijeta, Hrvatska u energetskom smislu, posebno u kontekstu nafte, pozicionirala kao sluškinja protagonista mađarsko-ruskih interesa.
Državna naftna kompanija Ina, koju potpuno kontrolira mađarski MOL, uz prešutno zeleno svjetlo Vlade kao ravnopravnog suvlasnika, koja je u Upravu tvrtke stavila isključivo poslušnike i provoditelje te i takve politike, gotovo je u potpunosti umrtvila sve domaće kapacitete proizvodnje nafte i plina. Rafinerija u Sisku u mandatu Plenkovićeve vlade nepovratno je zatvorena – što je bio jedan od glavnih ciljeva MOL-a – a rafinerija u Rijeci nalazi se u vremenski nedefiniranom procesu modernizacije koji podrazumijeva da većina kapaciteta rafinerije preko zime ne radi. Neovisno o tome radila rafinerija ili ne, 500 tisuća tona kvalitetne hrvatske nafte pumpa se, umjesto u Rijeku, u smjeru Mađarske, po cijeni koja se sada već godinama skriva od hrvatske javnosti.
Sve je to nominalno bila odgovornost ministra Tomislava Ćorića, najprije kao ministra zaštite okoliša i energetike, a potom i kao ministra gospodarstva i održivog razvoja u čijoj je nadležnosti i dalje ostao taj ključni sektor energetike. No otpočetka je bilo jasno da Ćorić u toj priči ne provodi nikakvu vlastitu politiku, pa ni državnu politiku, već politiku jednog čovjeka koji se zove Andrej Plenković.
A Plenković je potpuno prepustio odlučivanje o hrvatskoj naftnoj politici mađarskom MOL-u, koji je pod snažnom kontrolom mađarskog premijera Viktora Orbána, najsnažnijeg europskog saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina, dok je u svom mandatu ujedno maksimalno povećao ovisnost Hrvatske o uvozu ruskog plina, srozavši kapacitete domaće plinske proizvodnje s nekadašnjih 70 posto proizvodnje zadovoljavanja domaćeg tržišta na svega 30 posto.
S tim da su taj unosan posao uvoza ruskog plina umjesto HEP-a preuzele privatne kompanije koje su na tim poslovima unosno zarađivale.
A sve su te velike transakcije, dogovori i dealovi prolazili kroz obzor Tomislava Ćorića. Koji je jedan od ključnih svjedoka jednog vremena u kojem su se olako prodali najvažniji državni interesi. Budući da se za Ćorića može tvrditi svašta osim da nije inteligentan, on je zasigurno svjestan svih tih velikih igara i interesnih sfera koje su se odvijale uz njegovu velikodušnu asistenciju. Svjestan je toga očito i Plenković, pa ga sada planira unosno zbrinuti u vrh Hrvatske narodne banke.
