U neviđenoj destabilizaciji međunarodnih odnosa, ne upozoravaju samo domaći ekonomisti hrvatsku Vladu da odustane od sulude ideje uvođenja eura već i ugledni svjetskih ekonomisti i nobelovci.
Otmara Issinga zovu ‘ocem uvođenja eura’. Taj dugogodišnji glavni ekonomist Europske središnje banke i jedan od najuglednijih njemačkih ekonomista presudno je utjecao na proces uvođenja eura i izgradnju eurozone.
On je ovih dana uputio Europskoj središnjoj banci (ESB) tešku kritiku rekavši da “oni žive u svijetu fantazije” jer su podcijenili opasnost od inflacije i izložili eurozonu velikom riziku. On smatra da je ESB morala prije rusko-ukrajinskog rata podići kamatne stope i na taj način spriječiti daljnji rast inflacije.
Issing je rekao da je ESB krivo procijenio čimbenike koji su uzrokovali porast inflacije.
“ESB je uvelike pridonio ovoj zamci u koju je sada uhvaćen jer idemo prema riziku stagflatornog okruženja”, rekao je Issing. Stagflacija je situacija kada imamo istovremeno i rast inflacije i pad gospodarske aktivnosti, a to je najgora bolest koja može snaći neko gospodarstvo.
Zanimljivo je kako je Issing krajem prošle godine vrlo jasno poručio:
“Ja trenutno ne vidim niti jednu zemlju koja je dovoljno spremna za ulazak u eurozonu”.
To se odnosi i na Hrvatsku koja je potpuno nespremna.
Inače, financijski analitičar Neven Vidaković upozorio je kako ‘nije problem da mi idemo u euro, problem je što taj projekt vode ljudi koji su jasno deklarirali da će žrtvovati standard građana radi političara‘.
“Guvernerka ECB-a je rekla – najbolji način da se smanji inflacija je pad standarda građana. To se osjeti i u Hrvatskoj”, rekao je financijski analitičar.
A u kakvom se stanju nalazi eurozona, najbolje govori podatak kako obveznice velikih i zaduženih europskih država – Italije, Njemačke i Francuske – više nitko ne želi kupiti. “Te obveznice tonu i trošak njihovog zaduživanja raste sve više”, upozorio je Vidaković.
Prof. ekonomije Ivan Lovrinović pak tvrdi da je eurozona postala besperspektivna. Kao dokaz prilaže graf:
“Na grafikonu vidimo nevjerojatan uspon kineskog gospodarstva, koje je po BDP-u prošle godine preteklo EU. Vidimo i brži rast BDP-a u SAD, dok EU stagnira. EU je nažalost postao tigar od papira.
Dakle, Kina je najveća tvornica na svijetu, SAD najveći šoping centar a EU najveći muzej. Šaljivo, ali blizu istine.”
Zanimljivo je kako BDP europske unije još donekle drže samo članice koje su zadržale svoje valute.
“Članice EU (plavi stupovi) imaju u prosjeku više tope rasta BDP-a u odnosu na zemlje koje su prihvatile euro i nalaze se u eurozoni (crni stupovi). U 2020.g. članice eurozone su također imale i veći pad BDP-a.
Dakle, prosjek rasta BDP-a dižu članice koje su zadržale svoje valute!”, upozorava Lovrinović.
Nažalost, sve ovo izgleda nije dovoljno da nas Plenković i Vujčić uguraju u eurozonu, kako bi bili nagrađeni lukrativnim pozicijama u Bruxellesu.