Lako stečeni veliki novac, ako nije pao s neba, dakle, ako nije lutrijski zgoditak ili nenadano nasljeđe dalekog, zaboravljenog rođaka, implicira da je zarađen, eufemistički rečeno- nekim prečacem. Nekom sumnjivom transakcijom, financijskom akrobacijom. Prema onome što je novi ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ivan Paladina, deklarirao kao svoju imovinu, stečenu sa samo 38 godina života, a koliko se zna, nije bogati nasljednik, niti je dobio eurojackpot, sugerira da je njegovo ( prijavljeno ) bogatstvo od impresivnih 60 milijuna kuna, rezultat vještog mešetarenja dionicama, udjelima i obveznicama nekoć vrijedne državne imovine, piše Davorka Blažević (TRIS portal)
Je li to činio zakonito ili nezakonito, teško je reći bez temeljite istrage, što je, pak, stvar DORH-a i USKOK-a. A završi li Paladina pod istragom, trebao bi završiti i Plenkovićev premijerski mandat…
Mešetarski (ne)moral u vladi…
Velika je enigma zbog čega se Paladina javnom funkcijom ( ministra u Vladi ) odlučio izložiti sustavnom propitivanju i seciranju javnosti koja će mu izvaditi i utrobu na stol, nekmoli imovinu. No, pitanje je i zašto se premijer Plenković odlučio za čovjeka koji je trgujući uništenom državnom imovinom multiplicirao vlastitu, ne mareći za radnike koji su ostali pritom bez posla, a još manje za državni, javni interes. Biti javni dužnosnik s takvim pedigreom svojevrsna je hereza.
Premijer je morao znati da će, dočim Paladina popuni svoju imovinsku karticu, izazvati zanimanje javnosti, ali naravno i sumnje u legalnost njegovih stečevina. Tu sumnjičavost dodatno je potencirao kad je suočen s javnim propitkivanjem “porijekla novca” odgovarao nejasno, neartikulirano, vulgarno rečeno – muljatorski.
Kako reče informatički stručnjak Marko Rakar na N1 televiziji, Paladina ne daje jasan odgovor ni na jednu od otvorenih tema koje ga čine javno suspektnim.
-Nije odgovorio ni na što. Deklarirao je imovinu, ali porijeklo imovine izbjegava u odgovorima. Fascinantno je da je nekolicina novinara u par tjedana o njemu saznala više nego što je znao premijer, vlada, cijeli sigurnosni aparat HDZ-a- konstatirao je Rakar, otvarajući time još jednu temu u slučaju Paladina. Naime, kako je moguće bez ikakve sigurnosne provjere imenovati u Vladu osobu o kojoj čak ni premijer gotovo ništa ne zna? Ili mu je sasvim dovoljna riječ Ivana Paladine da je njegova imovina potpuno – čista?
Ministar “pod zaštitom”
Zdrava logika tome se protivi, jer, Paladina ima premalo godina za tako obilatu imovinu. Radio je u državnim tvrtkama koje su redom propale, i to nakon prelaska u privatne ruke ( ruskih poduzetnika i partnera novog ministra ) u čemu je nerijetko upravo sam Paladina sudjelovao. Od IGH, preko Hidroelektre niskogradnje, do Kupara, sve je to bila državna imovina, državne tvrtke ili projekti, koji su potpuno devastirani, a na njihovom pokapanju Paladina generira gotovo svoju ukupnu milijunsku imovinu. Povlaštenim informacijama koristi se za jeftino kupovanje dionica, udjela, obveznica tih tvrki, a onda preprodajom ili potraživanjem višestruko vrijednije kompenzacije zarađuje milijune. Što u tome može biti pošteno, moralno i časno, čak i u ovoj nakaradnoj državi konstruiranoj za legalno pljačkanje općedruštvene, državne imovine i javnih dobara?
Dobro veli Rakar, kako je uopće takva osoba, s imovinom čije je porijeklo u najboljem slučaju nejasno, mogla uopće biti kandidat za ministra, kamoli i izabrani ministar. Da ima, kaže Rakar, imalo srama i morala, dao bi ostavku i sam otišao iz Vlade. Hm, to se zbilja kod nas ne događa, osim pod prijetnjom istražnih tijela ( ministar Tomislav Ćorić ), a Paladina vjerojatno sada računa i na zaštitu premijera ( možda ga je to i motiviralo da uđe u Vladu ), jer bi Plenkovićevo odricanje od netom postavljenog ministra koji je upravo njegov osobni izbor, u dobroj mjeri kompromitiralo i premijera samog. Bilo bi to dosad nezabilježeno brzo priznanje katastrofalne kadrovske pogreške, a poznato je da je Plenković na greške imun, to u njegovom vokabularu, pače i u njegovoj svijesti o sebi, ne postoji.
Stoga, nije realno, kako vjeruje Rakar, da će premijer, štiteći sebe i svoj kredibilitet, brzo raskrstiti s Paladinom. Ako se dogodi da novi ministar obnove u relativno kratkom vremenu odluči otići, bit će to prezentirano kao njegova samostalna odluka, koja bi se eventuano mogla alibirati nemogućnošću dosljedne provedbe njegovog Plana ubrzanja procesa obnove. Plenković zasigurno neće javno čistiti za samim sobom, naprotiv, “oprat će ruke” od ministra kojega je sam doveo. A tada, bit će otvoren i put institucijama progona da krenu u lov na nezaštićenog ex-ministra. Jer, za “lov” ima puno razloga, ali dok je u Vladi to naprosto Plenković, uz sve njegove fraze o neovisnosnti pravosuđa, neće dozvoliti . Tri aktivna ministra u Vladi pod istragom, čak i za njegovu stopu tolerancije su previše…
Paladina je doslovce “ogulio” do zadnje cigle IGH, preuzimajući imovinu Instituta i pretvarajući je u svoju, veli Rakar, dvojeći je li to činio sam ili u kombinaciji s nekim. Svejedno, to je klasičan primjer zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanju, i tu Porezna uprava treba provesti nadzor, a USKOK provesti istragu. Paladina je obveznice IGH prikazivao potpuno bezvrijednim što stručnjaci apsolutno demantiraju, a čak je i pred preuzimanjem glavne poslovne zgrade IGH, nakon što je doslovce oglodao Institut do gole kosti. Gdje se to može činiti nekažnjeno, pogotovo ako to čini netko tko je tri godine bio na poziciji direktora Instituta netom prije njegovog besramnog rastakanja!?
Paladina kao Horvat ?
Samo u neuređenim državama gdje je politička moć iznad pravne ( pravosudne) moguće je na tako beskrupulozan način izvlačiti novac iz jedne javne tvrtke, i za to ne snositi baš nikakve posljedice.
Ako se ostvari Rakarova prognoza da Paladinu čeka sudbina njegovog prethodnika ( Darka Horvata ), dakle, istraga i možebitno zatvor, bit će to dosad nezabilježena sramota Vlade i njezinog šefa Andreja Plenkovića koji je državu i njezine resurse povjerio krimogenim osobama, dovodeći tako u pitanje i vlastiti obraz i poštenje, a bogme i državne interese.
U tom slučaju bi oporba mogla neizravno doći na svoje i dočekati prijevremene izbore, ne zbog kompromitiranih ministara pod istragama, nego ponajprije zbog potpuno diskreditiranog predsjednika Vlade koji je šest godina plesao u tom kolu, iz kojeg su ispadali jedan po jedan korumpirani ministar, sve dok naposljetku nije došao red i na njega samog…
Čak i da nije izravno “umočen” u moguće nezakonite rabote svojih najbližih suradnika, Plenković bi odlaskom, uz sve ostale, i Paladine, nađe li se pod istragom, izgubio svaki kredibilitet za rekonstrukciju vlade. Pokazao je i dosad da previše ne analizira sposobnosti svojih ministara, pogotovo njihov “poslovni” bacground, nego uzima što ima ( u inkriminiranom HDZ-ovom sustavu i oko njega ) , vjerujući “na riječ” kandidatima, i to mu se puno puta obilo o glavu. Toliko, da tko god je pošten, kvalitetan i stručan, tko drži do svoga ugleda i kredibilnosti, u Plenkovićev tim neće “ni mrtav”. Kadrovska ljetvica spuštat će se sve niže, kompetencije će postajati i irelevantnije nego sada, i bit će dovoljan voluntarizam HDZ-ovih jurišnika koji vjeruju da mogu sve i da im baš sve i pripada.
I što je onda premijeru preostalo , do li dići sidro i napustiti brod koji pušta na sve strane, s velikim izgledima da potone. Čovjek Plenkovićeva ega sebi neće dopustiti da potone s havariranim brodom. Zato, ode li Paladina iz vlade zbog istrage, nadaj Bože uhićenja, Plenkoviću je poći s njim i najaviti nove izbore…
