Profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na sveučilištu Libertas, Luka Brkić, upozorio je za Poslovni dnevnik da Europska unija srlja u propast.
Europa namjerava uvesti embargo na uvoz nafte i plina iz Rusije. Procjene govore da bi u slučaju prekida dotoka plina u Njemačku 40 posto tamošnje industrije stalo. To bi dovelo do recesije u Njemačkoj, a time i u eurozoni, odnosno EU.
– Na fiskalnom planu EU će ipak nešto učiniti, ali bitno drugačije nego u pandemiji. Tu su dva segmenta: jedan će biti pomoć kućanstvima s obzirom na energetsku krizu i inflaciju uvjetovanu tom krizom, a drugi će biti poticaj vojnoj industriji. Pitanje je koji su dosezi takve politike u uvjetima kada imate krizu izazvanu šokom ponude. To je kontraproduktivno i šalje potpuno pogrešnu poruku jer plasirate takve poticaje u uvjetima inflacije koja u eurozoni nikada nije bila tako visoka.
S druge strane, monetarna politika u eurozoni što god učini ili ne učini, neće biti dobro jer sada postoji problem inflacije. Ortodoksni ekonomski pristup kaže da se problem inflacije rješava restriktivnom monetarnom politikom, odnosno podizanjem referentnih kamatnih stopa. Ako se problem inflacije krene rješavati ortodoksnim pristupom, postavlja se pitanje što će se dogoditi sa ekonomskim rastom, odnosno kolika je opasnost od recesije i porasta nezaposlenosti. To znači da bi monetarna politika trebala vrlo oprezno postupati”, upozorava prof. Brkić.
Sukob ‘nacionalnog’ i ‘europskog’
– Kada tome dodate da još uvijek postoji problem sa pandemijom, i taj rizik mora biti ugrađen u „algoritam“ odgovora monetarne politike. Treća stvar, krajnje nepredvidljiva i izrazito opasna, jest rat u Ukrajini i sve što on znači, ne samo u smislu ekonomije, već i političkih procesa. Europa je dodatno ranjiva zbog toga što nije država i to je dodatni problem. Moguće je razmišljati i u smjeru da je ruski odgovor na sankcije u stilu izreke „zavadi, pa vladaj“. Niz divergentnih tonova u samoj konstrukciji Europske unije sada ponovno dolazi do izražaja jer „europski konstrukcijski deficit“, kako ga ja zovem, puno je dublji i s puno većim tektonskim potencijalom nego što su Orban u Mađarskoj ili politika aktualne poljske vlade. Taj sukob nacionalnog i europskog najveći je problem EU-a, a on se zrcali na različite načine. Što duže traje rat, a time i sankcije Rusiji, to je veća opasnost od pucanja savezničkog bloka Zapada.
Europi ne prijeti samo recesija, već i „majka svih kriza“, a to je stagflacijska recesija, što znači visoka i dugotrajna inflacija, rast nezaposlenosti i pad BDP-a. To će biti veliki problem, a onda imate dodatne upitnike koji se tiču fiskalne i monetarne politike.
Neki mali obrisi tog crnog scenarija vide se već sada, ali već koncem ove godine ili početkom 2023. – pod pretpostavkom da se situacija razvija kako je sada projicirano – to je izgledan scenarij. Čini mi se da su rizici za takav scenarij jasni i prilično snažni. Pokazuje se da inflacija baš i nije privremena, kako su ranije ocjenjivali ekonomski analitičari. Kao što sam već spomenuo, tu su još i pandemija te rat u srcu Europe. K tome, još uvijek osjećamo ekonomske posljedice pandemije, poput poremećaja u lancima opskrbe.
No, oporavak neće biti brz. Čak i da rat sutra stane i krene obnova kroz neki novi Marshallov plan, bit će potrebno vrijeme, svakako nekoliko godina, da se vrati povjerenje investitora, bankara, potrošača”, zaključuje prof. Brkić.
