Republika Hrvatska je neposredno uoči obilježavanja Međunarodnog praznika rada dobila novog ministra zaduženog, između ostalog, za rad i radništvo – Marina Piletića. Dosadašnji ministar, Josip Aladrović, napustio je Vladu zbog istražnog postupka kojega protiv njega vodi DORH. Aladrović napušta Vladu pod teretom sumnje da je počinio neko kazneno djelo, a novi ministar u Vladu ulazi zazivajući pomoć sv. Josipa. Naime, kod polaganja prisege za ministra samoinicijativno je zazvao zagovor sv. Josipa. Zanimljivo je da se ovog puta odrekao Boga …
…kojega je, uz sv. Josipa, zazvao prilikom polaganja prisege za zastupnika u Hrvatskom saboru. Sada je Bog nestao, ostao je samo sv. Josip, i to ne slučajno. U Hrvatskom saboru Boga nema, te ga se može zazvati, dok u Vladi boga ima, njegovo ime je Andrej Plenković.
Bogobojazni Piletić i njegov politički bog
Piletić je, očito, marljivo i sustavno usvojio sve lekcije iz hrvatske političke teologije pa mu je jasno da u ovoj zemlji u kojoj je kršćanstvo stupilo na ispražnjeno mjesto marksističke ideologije, nije pametno, uz postojećeg političkog boga koji ga je svojom voljom stvorio kao ministra, unositi nered zazivajući tamo nekog kršćanskog Boga koji ne stvara moćne političke figure nego suosjeća s onima koje politički moćnici odbacuju, a to su ljudi koji žive u siromaštvu zato što su im politički bogovi namijenili to siromaštvo, pohlepno prisvajajući za sebe materijalna dobra proizašla iz rada otuđenoga od radnika.
Novopečeni ministar, dakle, nije napravio slučajni propust kada je izvršio metafizičku redukciju u kojoj je stradao Bog na nebesima, a opstao je samo sv. Josip. To je bilo skrušeno i iskreno priznanje onoga što je u Hrvatskoj na snazi već tri desetljeća – metafizička redukcija Boga na nebesima, kako bi se ustanovio, potvrdio i svoju snagu demonstrirao neki politički bog. Politički bog u Hrvatskoj je sada, zna to dobro Marin Piletić, Andrej Plenković.
Milostivost
Kada dobijete ovakvo bogobojaznog i pravovjernog ministra rada, odmah je jasno o kakvoj zaštiti radnika će tu biti riječ – vodit će se, baš kao i do sada, računa o svetosti rada, odnosno o radu koji nije vezan za radnike nego za političke bogove, odnosno za konkretnog političkog boga – Andreja Plenkovića. On je taj koji radnicima nešto milostivo daje. On im je, otkad se utjelovio, povećao plaću za čak 32 posto i tu ne namjerava stati. Povišicu nisu dobili zato što su je vlastitim radom zaslužili, nego zato što je to htio ovaj politički bog kako mu ne bi zahrđala milostivost. Radnici u Hrvatskoj ne postoje da bi izgrađivali svijet i svoj život činili dostojanstvenim, oni postoje kako bi prigibali koljena pred političkim bogovima i kako bi uživali u njihovoj kreaciji – državi. Radnici su, zapravo, siromašni politički vjernici kojima je namijenjena uloga promotora domoljublja, a ne vrijednosti rada.
Sadašnji ministar Piletić je samo anđeo u funkciji promoviranja savršene dobrote i plemenitosti hrvatskog političkog boga, dok je bivši ministar Aladrović krenuo putem palog anđela. On nije napustio Vladu zbog onoga što je činio društvu, a DORH sumnja da je kaznenim djelima društvu činio štetu. Ne, on nije otišao zbog toga, nego zbog mogućnosti da svojim ostankom u Vladi naruši političku svetost Andreja Plenkovića. Puca prsluk političkom bogu za to tko i koliko uzima narodu, nabitnije je da njemu nitko ne uzima političku svetost, jer ako mu je netko uzme, sva je prilika da će se u Vladi utjeloviti neki novi politički bog.
Ponižena država
Iako je politički bog jedan, on nije i jedini. Takvih bogova je bilo mnogo, ali nikada nisu istovremeno bili bogovi. Naši politički bogovi su bogovi na određeno vrijeme. Poznato je, iz literature, da đavoli nisu ništa drugo doli nekadašnjih bogova. Ako netko u ovo sumnja, neka pogleda sadašnju otužnu metafizičko-političku snagu Tomislava Karamarka ili Ive Sanadera. Zar i ova dvojica jednom, na određeno vrijeme, nisu bili politički bogovi? Jesu, sada su đavoli. Đavola istovremeno može biti više, politički bog je samo jedan, ali nije jedini. Uvijek mu prijeti opasnost da dođe neki novi politički bog koji će njega učiniti đavolom.
U predstojećem mandatu – neovisno o tome hoće li se ili, pak, neće sv. Josip odazvati na Piletićev zaziv – novog ministra rada, radnici ne trebaju očekivati da će im se vratiti rad. Ne, i dalje će im se vraćati mješavina siromaštva i poniženja, ali i snažni zaziv da budu poniženi domoljubi u poniženoj državi. Država u kojoj se od rada ne može živjeti, ponižena je država.
Država u kojoj građani nisu ravnopravni, nego postoje politički ili vojni bogovi kojima građani trebaju biti zahvalni, duboko je ponižena država. Država u kojoj ministar rada zaziva sv. Josipa, a koljena prigiba pred političkim bogom koji ga je učinio ministrom, nesretna je i izigrana država. Ponižena, nesretna i izigrana država nema ministra rada. Pravi ministar rada u radu i radnicima vidi vrijednost, odnosno, teološkim rječnikom rečeno, rad i radnici su mu ‘bogovi uz koje ne postoje nikakvi drugi bogovi’.
Marko Vučetić
