Piše: Marko Vučetić
Hrvatske branitelje negiraju oni koji im ne dopuštaju odmak od rata ili, riječima Jean Baudrilarda, oni koji su perfidno ‘ukinuli odmak’ kako bi s njima mogli manipulirati. Braniteljima treba odmak od rata, konkretno odmak od Domovinskog rata. Sve dok se to ne dogodi hrvatsko društvo neće živjeti mir i demokraciju, nego će biti zarobljeno u proizvodnji rata i proizvodnji branitelja.
HDZ je stranka koja je razvila patogenu industriju proizvodnje branitelja i rata – na tržište se dnevno pusti 5 komada proizvedenih branitelja. Sada imamo oko 500 000 branitelja, a nema nikakvih naznaka da ova industrija ide prema svome kraju, pa je razvidno da će i dalje rasti broj ovih proizvoda – branitelja bez iskustva rata, odnosno proizvedenih branitelja kojima je, razumije se, proizvedeno i ratno iskustvo. Riječ je, naravno, o fikciji. Takvi ‘branitelji’ ne mogu imati odmak od rata, jer u ratu nisu sudjelovali, nego su nastali u perfidnom stranačkom proizvodnom procesu.
Stvarni i proizvedeni branitelji
Odmak od rata mogu imati samo oni koji su uistinu ratovali, a njih u zemlji od 3,8 milijuna stanovnika nipošto ne može bit pola milijuna. Stranačka perfidija dolazi do izražaja u tome što namjerno ne želi razlikovati branitelje koji imaju realno iskustvo rata od ‘branitelja’ koji su stranački, politički proizvod. Upravo ukidanjem terminološke razlike između onih koji su bili branitelji i onih koji su proizvedeni kao branitelji, ukida se i dostojanstvo onih koji su sudjelovali u ratu i u tom ratu su stradali. Stvarne branitelje ugrožavaju i negiraju proizvedeni ‘branitelji’ i njihovi proizvoditelji, a to su političari.
Istinskim hrvatskim braniteljima potreban je odmak od rata kako bi sačuvali povijesnu istinu i vlastito dostojanstvo. Sve dok se to ne dogodi, istinski hrvatski branitelji će, posve naivno, nastaviti sudjelovati u perfidnoj igri proizvodnje stvarnosti koja negira povijest, pa i njih same. Mi, zapravo, živimo stvarnost viška događaja i nemogućnosti suočavanja s realnošću, a realnost je da u mirnodopskim, poslijeratnim vremenima nema branitelja nego isključivo građana. Građani koji su nekad bili branitelji imaju pravo da država o njima, kao veteranima ili bivšim braniteljima, skrbi. To je zadatak države. Međutim, naša država ne želi skrbiti o građanima, pa ni o građanima koji su bivši branitelji. Ona ih želi posjedovati kao svoje.
Stranci treba stranačka vojska i ‘ukidanje odmaka’ kako bivši branitelji, u što je moguće većem broju, ne bi shvatili da su izigrani, izmanipulirani i instrumentalizirani u stranačke svrhe. Stranačku vojsku je lako smjestiti, primjerice, u Savsku. Oni stranačku zapovijed doživljavaju kao vojni zadatak. Takvima je ‘ukinut odmak’ i takvi nisu u stanju donijeti povijesni sud, jer nisu na distanci. Za donošenje povijesnog suda je, dakle, potrebna distanca ili odmak. ‘Ukidanjem odmaka’, ukida se i povijest. Ukidanjem povijesti, ukida se realnost i sama mogućnost slobode.
Građani
Hrvatskim braniteljima kojima je ‘ukinut odmak’, ukinuta je i sama mogućnost da budu slobodni. Zato se ne smiju pobuniti protiv proizvedenih branitelja jer se ne usude pobuniti protiv njihovih proizvoditelja, zato i dalje spremno slušaju stranačke zapovijedi i vlastiti posluh doživljavaju kao domoljubni čin stvaranja države. Ova država nije stvorena u ratu, ona je obranjena u ratu. Ova država je stvorena slobodnom političkom voljom njezinih građana, a obranjena je u Domovinskom ratu.
HDZ-ova stranačka perfidija, u namjeri da obeslobođuje građane i lišava ih iskustva realne povijesti, proizvodi događaje i laži pretvara u ogorčene, borbene istine. Jedna od takvih ‘istina’ je da je Hrvatska stvorena u ratu. Nije. Kada bi to bila povijesna istina, tada bi značilo da su hrvatski branitelji osvajali teritorij. Oni to, na svu sreću, nisu učinili, jer bi tada bili osvajači. Da nije bilo Domovinskog rata, bi li bilo Hrvatske? Bi. Bi li tada bilo branitelja? Ne bi. Svi bi bili hrvatski građani, bez ratnih trauma i stranačke manipulacije s ratom i braniteljima.
Biti građanin izvor je dostojanstva, slobode i prava u demokratskoj državi. Biti proizvod izvor je poniženosti. Tko želi biti stranački proizvod, neka to bude. Takvi me previše ne zanimaju. Mene zanimaju slobodni hrvatski građani i uvođenje odmaka prema povijesnim događajima. Tada ćemo sadašnjim hrvatskim građanima, nekadašnjim braniteljima, osigurati prava koja im pripadaju i koja su nesporna.
