Radi se o potencijalnom stavljanju točke ne samo na građanski referendum kao takav, nego i na sav politički pritisak koji na vlast može staviti prikupljanje potpisa oko neke kontroverzne teme. Onakav pritisak kakav je, recimo, progurao nekoliko sindikalnih zahtjeva iako referendumi nisu nikad raspisani, piše Telegram
Promjena Ustava kako bi se uredilo pitanje referenduma, na način kako ju je zamislio HDZ, nema ozbiljnih šansi za prolazak u Saboru. Svaka politička opcija koja bi podržala ovakve prijedloge promjene Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, naime, svojim glasovima bi praktički podržala ukidanje referenduma koji svojom voljom raspisuje određeni postotak birača Republike Hrvatske.
Politička težina suučesništva u takvoj odluci vjerojatno neće biti problem za članove vladajuće koalicije, ali za oporbene stranke bi mogla imati preveliku cijenu. Jer, suradnja na, faktički, ukidanju mogućnosti za referendume koji nisu po volji vlasti, jedna je od odluka koje mogu kobno obilježiti budućnost cijele političke stranke.
Pitanje nepovjerenja je samo početak
Uglavnom, kako se moglo i očekivati, problem s uređivanjem referendumske materije nije samo u tome što HDZ-u, kad su referendumi u pitanju, nije za vjerovati. Ne nakon što je jedan referendum propao nakon što su potpise za njega prebrojavali današnji USKOK-ovi osumnjičenici Josipa Rimac i Lovro Kuščević, ne nakon što je Ustavni sud nedavno donio jednu od najbizarnijih odluka u svojoj povijesti – da je Mostov Covid-referendum neustavan jer građani nisu shvatili za što daju potpise.
Kad se pogleda prijedlog promjena Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH koji je krajem tjedna upućen saborskim klubovima zastupnika, jasno je da se ne radi samo o pitanju povjerenja. Predložene izmjene, naime, daju Ustavnom sudu gotovo potpuno odriješene ruke u zaustavljanju bilo kakvog referenduma koji nije po volji vladajućoj većini u tom tijelu (a zna se čijoj politici ona konvenira).
Neprobojno sito trećeg članka
Naime, u predloženim promjenama kaže se kako Ustavni sud može proglasiti referendum neustavnim ako predloženo pitanje nije u skladu s 1. i 3. člankom Ustava RH. Ovdje je sporno, jako sporno, pozivanje na treći članak.
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava”, kaže se u tom članku. Ima li iti jedno pitanje koje, uz Ustavni sud koji je upravo “ubio” jedan referendum tvrdeći da građani nisu bili svjesni što traže, može proći kroz ovakvo sito?
Socijalna pravda i “67 je previše”
U Hrvatskoj je održan samo jedan referendum raspisan na temelju potpisa građana; onaj protiv istospolnih obitelji. No, to ne znači da su sve ostale inicijative bile neuspješne. Posljednja koja nije rezultirala referendumom, ali je itekako uspjela, bila je sindikalna, “67 je previše”. Pod pritiskom skoro 750 tisuća prikupljenih potpisa, Vlada je odustala od mirovinske reforme kojom bi se produžio obavezni radni vijek.
Promjenama za koje HDZ sad traži dvotrećinsku većinu u Saboru, taj referendum bi bilo trivijalno lako proglasiti neustavnim, pozivanjem na članak 3. i definiciju o “socijalnoj pravdi”. Argument Plenkovićeve Vlade u vrijeme prikupljanja potpisa za sindikalni referendum bio je da će, ne bude li reforme, mirovinski sustav ući u golemi minus od 45 milijardu kuna, što će ga dovesti na rub održivosti i dodatno smanjiti mirovine.
A ako se trese mirovinski sustav, i ako ionako niske mirovine dalje padaju, imali li socijalne pravde u Hrvatskoj? Socijalne pravde koja je, zar ne, temeljna ustavna vrednota…
Ubojstvo referenduma u pokušaju
Ubojstvo referenduma u pokušaju, kako bi zapravo bilo preciznije nazivati promjene koje predlažu vladajući, mnogo je sveobuhvatnije od samog ukidanja mogućnosti održavanja bilo kakvog vlasti nepoćudnog referenduma. Iz predloženih dokumenata se vidi da je cilj postavljen mnogo šire.
Naime, njima se otvara mogućnost da se od Ustavnog suda zatraži procjena ustavnosti pitanja čim organizacijski odbor za referendum objavi da će krenuti s prikupljanjem potpisa građana. Uz malo dobre volje i brzu reakciju institucija, odluka o neustavnosti pitanja može doći i prije postavljanja štandova.
Ritualno kamenovanje preljubnica
Radi se, dakle, o potencijalnom stavljanju točke ne samo na građanski referendum kao takav, nego i na sav politički pritisak koji na vlast može staviti prikupljanje potpisa oko neke kontroverzne teme. Onakav pritisak kakav je, recimo, progurao nekoliko sindikalnih zahtjeva iako referendumi nisu nikad raspisani i onaj koji je toliko smetao HDZ-u kad su Mostovci ovog prosinca visili na štandovima i u medijskim prilozima.
U teoriji, sama ideja o tome da se donese pravorijek Ustavnog suda o ustavnosti pitanja prije nego što se krene na mobliziranje građana i nije loša. Jer, moglo bi se dogoditi da nekim majstorima padne na pamet skupljati potpise za, recimo, ukidanje poreza, zabranu korištenja srpskih riječi u javnoj komunikaciji ili za ritualno kamenovanje preljubnica na gradskim trgovima.
Vidovnjaci u Ustavnom sudu
U praksi, međutim, predložene promjene su brava kojom se može zaključati svaki referendum koji ne odgovara aktualnoj vlasti. Ključ za tu bravu se, pritom, stavlja u ruke većine u Ustavnom sudu koja je nedavno pokazala dojmljive parapsihološke sposobnosti – precizno su očitali želje Andreja Plenkovića i njegove Vlade, a tvrde i kako su uspjeli dokučiti što su mislili građani dok su, uzalud, potpisivali za Mostov referendum.
Radi se, ukratko, o prijedlogu koji, u ovom obliku, ne bi trebao imati ozbiljnijih šansi za prolazak. Osim ukoliko se ne pojavi netko, zapravo više njih (potreban je dvotrećinska većina) koji će poželjeti “uređivati” referendum onako kao što su Ivan Vrdoljak i HNS 2017. godine “spasili” obrazovanje.
