Nadolazeći Svjetski dan oceana 8. lipnja, znanstvenicima Instituta Ruđer Bošković (IRB) bio je povod podsjećanja na rastući problem s kojime se susreću vodeni organizmi s mikroplastikom. Uz to, novi rezultati istraživanja domaćih znanstvenika objavljenih u prestižnom znanstvenom časopisu “Environmental Chemistry Letters“, dodatni su razlog za brigu. Naime, znanstvenici IRB-a, Instituta za fiziku u Zagrebu i Instituta za farmaceutske znanosti Sveučilišta u Grazu, ukazuju kako izloženost mikroplastike otopljenoj organskoj tvari prisutne u vodenim ekosustavima pojačava ugradnju modificirane mikroplastike u kalcijev karbonat, što je problematično jer je riječ o glavnoj anorganskoj komponenti čvrstih tkiva morskih organizama poput školjaka i koralja, fitoplanktona, spužvi te rakova.
“Pretraživanjem znanstvene literature uočili smo da istraživanja provedena prošle godine pokazuju da se mikroplastika ugradila u kalcitnu ljušturicu krednjaka, ali i u aragonitni skelet koralja. Međutim, prethodna istraživanja su pokazala da mikroplastika nije bila ugrađena u mineralizirana tkiva vodenih organizama. Stoga nam se nametnulo pitanje je li moguće da je tijekom vremena došlo do promjene svojstava mikroplastike koja je dospjela u vodeni ekosustav što posljedično može uzrokovati uočenu pojačanu ugradnju mikroplastike u čvrsta tkiva morskih organizama”, pojasnila je vodeća istraživačica na ovom radu, poslijedoktorandica u Laboratoriju za procese taloženja IRB-a, dr. sc. Nives Matijaković Mlinarić. IRB u svome priopćenju dodaje kako je otopljena organska tvar prisutna u slatkim vodama, morima i oceanima, a kao njena aktivna komponenta javlja se huminska kiselina. Budući kako se ona može adsorbirati na površinu čestica mikroplastike, time može uzrokovati promjenu njenih svojstava.
IRB ističe kako su organizmi vodenih ekosustava izloženi ljudskom utjecaju i različitim oblicima onečišćenja, a zagađenje mikroplastikom ima značajnu ulogu, a mikroplastika koju nehotice uzimaju hraneći se svojom redovnom hranom u okolišu, izaziva im cijeli niz problema.
Početak loših vijesti
Kako je objasnila Matijaković Mlinarić, ona i njeni kolege željeli su istražiti razliku između ugradnje svježih, neobrađenih čestica mikroplastike te onih koje su bile izložene djelovanju huminske kiseline.
“Pri tom smo kao modelne čestice mikroplastike koristili polistirenske mikrosfere koje su po potrebi obrađene huminskom kiselinom. Rezultati analize ukupnog organskog ugljika, termogravimetrijske analize i pretražne elektronske mikroskopije pokazali su da je do ugradnje polistirenskih mikrosfera u kristale kalcita došlo tek nakon obrade mikrosfera huminskom kiselinom” objasnila je dr. Matijaković Mlinarić. Dodala je kako je njihov rad temelj za buduća istraživanja ugradnje mikroplastike u kalcijeve kabornate, primarne mineralne komponente, kako egzoskeleta, tako i endoskeleta vodenih organizama. No, važno je naglasiti i kako ovi prvi rezultati već izazivaju zabrinutost jer pokazuju kako se mikroplastika ugrađuje u tkivo kalcificirajućih organizama. IRB upozorava kako se godišnje u vodene ekosustave ispusti osam milijuna tona plastičnog otpada u vodene ekosustave, te kako postoje dvije vrste mikroplastike. Primarna koja nastaje iz potrošačkih proizvoda te sekundarna, koja nastaje uslijed raspadanja plastičnog otpada. Obrazovanje potrošača, radikalne inovacije ali i politička volja, potrebni su faktori kako bi se riješio ovaj veliki okolišni problem, ne samo za organizme s kalcijevim karbonatom, već i druga živa bića koja žive u vodi, ali i za organizme koji se hrane bićima koji žive u vodi.
