Banija je ovoj Vladi zadnja rupa na svirali! Kad ne bi bilo tako, sada bi sva građevinska operativa, bar šire zagrebačke i sisačko-moslavačke regije, bila angažirana na obnovi potresom uništenih i devastiranih kuća u Zagrebu i na Baniji. A novi ministar graditeljstva imao bi dislocirani ured u Petrinji ili Glini i obilazio gradilišta, požurivao radove, nadzirao izvođače. Umjesto toga, kako to veli na N1 televiziji Branka Bakšić Mitić, glinska dogradonačelnica koja doslovce bdije nad ljudima koji su u potresu ostali bez svega, država već tri mjeseca gradi jednu kuću! Tom dinamikom, sva starčad Banije će pomrijeti, a iz kontejnera u svoje domove ući neće…
Tragično je i za državu poražavajuće da je stanje u ovom, i inače zapuštenom i zaboravljenom glinskom kraju, isto kao lani. Nijedne jedine kuće država još nije izgradila, a preko 1500 je neupotrebljivih objekata! Koliko će još godina proći prije negoli se bude moglo reći da je bar na desetke kuća obnovljeno, kamoli na stotine?
Po kojim su to kriterijima birani izvođači radova? Po političkim, rodijačkim, ortačkim ili stručnim? Godina i pol je prošla, a nijedna kuća nije izgrađena?! To je posljedica doista nevjerojatne nesposobnosti i indolencije državnih i vladinih institucija i dužnosnika koji su angažirani na provedbi obnove.
Što radi ministar Paladina? Zbog čega je uopće zasjeo u tu zahtjevnu fotelju ako nije bio spreman baš za ništa mimo birokratskog kompliciranja i zamagljivanja problema, ili je možda došao baš zato? Da ljude besramno obmanjuje traktatima o proceduri , elaboratima, projektima, nekonstrukcijskim i konstrukcijskim zahvatima koji se događaju samo na papiru? I da odgovornost lukavo prebacuje na institucije prekrcane istim kadrovima kao što je on sam, spretnim mešetarima i birokratima koji trguju utjecajem i informacijama za osobni probitak, koji besramno mistificiraju svoj posao i rastežu ga kao žvakače gume, ne mareći pritom za one koji se prže u metalnim kutijama ( kontejnerima ) na 40-ak stupnjeva, i u 21. stoljeću žive bez kupatila, bez toaleta?
-Ne znam što se događa- zdvajala je na rubu strpljenja i živaca glinska dogradonačelnica na N1 televiziji. A ne događa se ništa i to je najveći problem.
-Čekamo godinu i pol da bismo počeli obnovu. Ljudi su već drugo ljeto u kontejnerima kojih je preko tisuću. Još imamo obitelji koje žive u uredskim kontejnerima, 17 mjeseci se nemaju gdje okupati- gotovo će očajno Branka Bakšić Mitić, sve uvjerenija da njezine riječi već godinu i pol dana odlaze tek u vjetar.
Kuće na Baniji niti se grade, niti se ruše.
– Novi ministar graditeljstva posjetio je Baniju, obavili smo razgovor, dvije kuće su srušene. Sad se čeka rušenje još dvije. Ljudi nemaju otkud platiti rušenje. Ako smo našli privatne donatore, zar nije državi u interesu da se to obavi i ljudi usele u nove kuće- čudi se Branka Bakšić Mitić, kao da ne shvaća da je već sama ova država – čudo. Pa gdje toga ima da ljudi ni nakon godinu i pol od potresa ne mogu pokazati ama baš nijednu kuću koju je država nakon potresa izgradila, a u Zagrebu, tamo su već minule i dvije godine i nije ništa bolje?!
Tko je mogao, latio se posla sam, jer čekati državu u hrvatskim uvjetima je kao čekati Godota.
-Barem da im platimo materijal. Sve novce smo potrošili za plaćanje elaborata i inženjera- jadala se dogradonačelnica na N1.
Da, oni su prioritetni u isplati novca. Nisu prioritet ljudi koji sami grade, a imaju pravo na materijal od države, ne , tu se državi ne žuri, ali ne dao bog da koji inženjer čeka svoj honorar! Mali čovjek je državi uvijek zadnji. Neka čeka. Nije žurba.
Sad je donesena nova ingeniozna odluka da se treba osnovati komisija koja će određivati listu prioriteta za gradnju kuća. Jao Baniji! Tko su to oni koji će određivati je li Janku žurnije negoli Marku da se vrati pod svoj krov? Na temelju kojih kriterija, ako su oba u kontejnerima, oba u poznim godinama, oba na rubu očaja?
-Ne možemo se igrati Boga- reći će Branka. – Tisuće ljudi čeka u kontejnerima, imamo staraca, djece, onkoloških bolesnika, tko je tu prioritet, to je nemoguće odrediti. Svi se trebamo ujediniti i izvršiti pritisak na državu da krene obnova- smatra dogradonačelnica Gline, dokazujući da je njezina energija i upornost neiscrpna.
A da baš ne bi bilo kako se nije napravilo ništa, spomenut će početak obnove dvije geodetske zgrade, doma za starije i nemoćne i stare zgrade doma zdravlja. Je li to sva bilanca državne obnove u Glini?
Žalosno. Ni srednja škola nije još u obnovi, a posljedice toga su da je ove godine u prvi razred, kako je kazala, upisano najmanje djece, najesen će ih biti i manje, iduće godine još manje… i tako godinu za godinu, dok sva ne odu drugdje a nesretni Banijci čekajući Godota ( obnovu ) ne pomru ili isele iz svog zavičaja do zadnjega.
Plenkovićeva vlada, ma koliko se besramno hvastala svojim postignućima, ovdje je pala i izgubila pravo na popravni. Nigdje takav eklatantni nemar i neodgovornost , pače prvorazredna nesposobnost, i takav teški grijeh nečinjenja ne bi prošli nekažnjeno. Osim u Hrvatskoj. Ovdje vladajućoj stranci, potresnom debaklu unatoč, rejting raste, a premijeru se aplaudira jer je dobio prolongirani rok od godinu dana za angažiranje europskih sredstava solidarnosti, kao da će to nešto značajnije promijeniti…
