Još u proljeće ove godine alarmantno je odjeknuo podatak da Hrvatskoj nedostaje šest tisuća zdravstvenih radnika- dvije tisuće liječnika i četiri tisuće medicinskih sestara. I što su Vlada i ministar Vili Beroš poduzeli da se te brojke okrenu u pozitivnijem smjeru, ili makar da se zaustavi odlazak ključnih ljudi u zdravstvu iz Hrvatske? Ništa! Jer, u protivnom ne bi danas u Hrvatskoj liječničkoj komori bilo evidentirano čak 838 liječnika, kako piše Večernji list, koji su sve pripremili za odlazak na rad u inozemstvo, što sad već zvuči dramatično za održavanje normalnog funkcioniranja sustava. Ako se ovi trendovi nastave, tko će nas liječiti?
Ne odlaze liječnici vani “trbuhom za kruhom”, većina ih je situirana i u Hrvatskoj žive relativno pristojno, solidno. Ali su krajnje nezadovoljni uvjetima rada i atmosferom na poslu, kaosom u hrvatskom zdravstvenom sustavu, prevelikim infiltriranjem politike u zdravstvo, što za posljedicu ima prosperiranje u struci mahom “podobnih” kadrova, bilo da su članovi HDZ-a ( odnosno stranaka članica vladajuće koalicije ) ili da su bliski vodstvu te stranke. Kvaliteta rada i sposobnost nisu ovdje primarni kriteriji, o tome se u hrvatskim bolnicama ne vodi previše računa niti se takve liječnike dodatno motivira na rad i napredovanje. Štoviše, u Hrvatskoj se najboljih, ako nisu po mjeri i volji politike, brzo i lako odriču. Treba se samo sjetiti vrsnih liječnika, vodećih autoriteta u hrvatskom zdravstvu poput Josipa Paladine, ili Ognjena Krausa, Borisa Labara, Ranke Padovan Štern i drugih, koji su potjerani u prisilnu mirovinu, iako su itekako još mogli po svojim psihofizičkim kapacitetima i ogromnom znanju pomoći boljem funkcioniranju sustava i boljoj zdravstvenoj skrbi za građane.
Iz Hrvatske su u devet godina otišla 1032 liječnika, što je po ukupnom broju ravno dvjema generacijama diplomiranih doktora koji izađu s domaćih medicinskih fakulteta. Tijekom pandemije, kako navodi VL, odlasci liječnika su ponešto smanjeni, ali već ove godine broj onih koji su kompletirali dokumentaciju za odlazak i u svakom trenutku su spremni otići, dobiju li odgovarajuću ponudu, dosegnuta je predpandemijska 2019. Posebno je kritično stanje u primaroj zdravstvenoj zaštiti gdje nedostaje bar 400 liječnika, uglavnom obiteljskih.
Za koga Hrvatska obrazuje liječnike čije je školovanje dugotrajno i skupo, ako nam oni kontinuirano odlaze jer ovdje nemaju ni odgovarajuće uvjete za rad ni motivacije?
Medicinske sestre su posebno deficitarne u sustavu zdravstva, a procjenjuje se da ih Hrvatskoj manjka bar četiri tisuće., po čemu nismo iznimka u EU jer su iznimno tražene i u drugim zemljama Unije. Mnoge medicinske sestre, pogotovo u priobalju, radije se orijentiraju na turizam nego da rade za šest do sedam tisuća kuna. Natječaji za medicinske sestre se objavljuju na tjednoj bazi, i vrlo često ih se ne javi više 10 posto od traženog broja. Ali, čak i u takvim okolnostima u nekim sredinama se ne mogu zaposliti neke sestre, pa i kad su prekvalificirane (!?)
Sustav je tako zamišljen da bi primarna medicina trebala najvećim dijelom ( 80 posto ) pružati zdravstvenu pomoć i rješavati zdravstvene potrebe stanovništva, čime bi se smanjio pritisak na bolnice, ali svake godine primarnoj medicini nedostaje sve veći broj liječnika. Prema podacima mreže obiteljske medicine, trenutno je 2327 timova u primarnoj zaštiti, odnosno 2223 liječnika, a 104 ordinacije pokrivaju privremene zamjene i prekovremeni rad. To znači da pacijenti svakodnevno čekaju u ordinacijama ne znajući tko će im tog dana pružiti pomoć po koju su došli. A bit će, kažu , i gore kad u mirovinu ode dio obiteljskih liječnika čije mjesto neće imati tko popuniti. Ovog trenutka manjka oko 300 obiteljskih liječnika, što znači da bez svog osnovnog liječnika ostaje preko pola milijuna osiguranika, kako upozorava KoHom , piše VL.
Kako mnogi nezadovoljni liječnici svjedoče ( a da ne govorimo o medicinskim sestrama ) u Hrvatskoj nikoga nije briga kako i koliko radite, u kakvim uvjetima, jeste li zadovoljni ili demotivirani. Nema prijeko potrebnih zdravstvenih reformi, a one koje aktualna Vlada i resorni ministar pokušavaju nametnuti, poput srećom neuspjelog prijedloga da liječnici oduzimaju vozačke dozvole pacijentima zbog privremenih zdravstvenih problema, u pravilu su promašene. No, unatoč tome, ministar Beroš uživa puno povjerenje premijera Plenkovića, kako se pokazalo i nedavno kod trećeg zahtjeva oporbe da se glasa o opozivu neuspješnog ministra. Beroš je i ovog puta “preživio” oporbeni “udar”, ne zbog argumenata koji bi bili na njegovoj strani, nego samo zato što to tako hoće premijer Plenković, pa makar se zdravstveni sustav potpuno raspao i dodatno multiplicirao enormne dugove s kojima će se tek suočiti novi ministar financija Marko Primorac.
