fbpx

Onaj tko pobjeđuje HDZ, pa makar da i ništa drugo ne čini, učinio je puno – pobijedio je one koji su ovu državu i njezine građane pretvorili u povijesne, političke i egzistencijalne gubitnike

Piše: Marko Vučetić

Iako sam protivnik izvanrednih izbora, zato što smatram da u našoj tranzicijskoj i, samim time, primitivnoj demokraciji, građane treba odgajati da shvaćaju koje su posljedice njihovih izbora, a to se najbolje postiže da se oni koji su na izborima dobili politički legitimitet znaju s time nositi jer ih se prisiljava da obnašaju političku funkciju na koju su izabrani, da oni koji su izašli na birališta četiri godine gledaju one koje su izabrali i da vide jesu li u stanju dobro izabrati te, konačno, da svi oni koji nisu izašli na birališta, budu prisiljeni živjeti u svijetu koji su im drugi odredili, pobjeda Ivice Puljka ipak je višeznačna. Ovi izbori su više poraz HDZ-a i Plenkovića, a manje pobjeda Ivice Puljka i Centra, i zato je dobro da su se dogodili. Ovo je, zapravo, najznačajnije postignuće splitskih izbora, sve ostalo je sporedno.

Ako Ivica Puljak ne bude u stanju u Splitu ništa značajno napraviti, predlažem mu da i sljedeće godine dade ostavku i izađe na izvanredne izbore i da na njima pobjedi HDZ. Onaj tko pobjeđuje HDZ, pa makar da i ništa drugo ne čini, učinio je puno – pobijedio je one koji su ovu državu i njezine građane pretvorili u povijesne, političke i egzistencijalne gubitnike.

Renesansa i duh HDZ-a

Uopće ne gajim iluzije da je u ovakvim političkim odnosima, građanskoj i institucionalnoj zapuštenosti, najavljeni početak ‘renesanse Splita’, nešto što uistinu pripada realnoj mogućnosti, to je više religijski govor nade, i tako ga treba poimati, jer tko ga drugačije poima, razočarat će se. Renesansa ovdje nije moguća, ponajprije zbog toga što političku renesansu mi, kao građani, nismo zaslužili. Ne mislim to samo zbog niske izlaznosti na izbore, osobito lokalne.

Ne izaći na lokalne izbore na kojima se odlučuje o stanju ulica kojima ćemo hodati, o bojama koje će nas okruživati, o tome kakva će usluga biti u vrtićima i školama koje će naša djeca pohađati, kao i hoćemo li ih uopće imati ili kako će se razvijati kultura u našoj lokalnoj zajednici, ne znači puki neizlazak na birališta, nego prvenstveno znači jesmo li ili nismo bića koja vode računa o onima koji nas okružuju.

Lokalni izbori su izbori brige i skrbi. Splitski izbori nisu bili obični lokalni izbori, oni su opterećeni stanjem u kojem se nalazi ova nesretna država, zato danas mnogi analitičari govore o Ivici Puljku kao budućem premijeru. Ti analitičari destruiraju demokraciju jer ne dopuštaju Ivici Puljku da bude ono za što su ga građani birali, a to je gradonačelnik Splita. Samo to i ništa više. Ako on samog sebe ne vidi i ne doživljava samo i isključivo kao gradonačelnika Splita, onda Splitu ne slijedi renesansa, nego restauracija. Split je to već prošao, više puta. I ne samo Split. Tada u ovom gradu nije poražen HDZ, nego je duh HDZ-a opsjeo Ivicu Puljka i Centar. Taj duh HDZ-a je već opsjeo mnoge tzv. treće opcije – najavljivane su kao spasitelji od HDZ-a, a pretvorile su se u spasitelje HDZ.

Transformacija

Ponavljam, to što analitičari govore, potpuno je irelevantno, ponajviše zbog toga što je Hrvatska toliko devastirana, da gotovo da i nemamo političkih analitičara. Većina njih ima sklopljene financijske aranžmane s političkim strankama, pa medijski prostor koriste da odrade preuzetu obvezu i da promoviraju klijente. Oni su, dakle, potpuno lišeni srama i samokritičnosti, što posebno dolazi do izražaja kada politička zbivanja, gotovo svakodnevno, komentira ‘politička analitičarka i komunikacijska stručnjakinja’, vrlo sklona moraliziranju i promoviranju opcija koje se, poput nje, bore protiv korupcije, a u kaznenoj evidenciji stoji da je osuđena na uvjetnu zatvorsku kaznu jer je dobila kredit od HBOR-a kako bi adaptirala poslovni prostor, a ona je taj novac iskoristila za renoviranje stana.

Hrvatska politika je toliko bezumna, da graniči s parodijom. Pogledajmo samo koliko je reakcija, pogotovo od strane desnice, izazvalo pola minute zbunjenosti Urše Raukar dok je na računalu tražila izgubljeni govor. Kada je govor pronašla, zbunjenost je nestala i započelo je jedno suvislo političko izlaganje. Komično je što se Urši Raukar rugala Marija Selak-Raspudić i njezina fluidna stranka koja se nalazi u predvorju svih političkih pobjednika snishodljivo im nudeći ‘suradnju a ne koaliciju’ (ne čudi što su, čim su proglašeni rezultati prvog kruga izvanrednih izbora u Splitu, bili prvi čestitari i Ivici Puljku), zaboravljajući da je ta ista Marija Selak-Raspudić nedavno čitala govor, i to potpuno suvereno, u kojem je nekoliko puta ponovila da su na Vukovar bačene „dvije atomske bombe, tzv. krmače”. Kamo sreće da ona ovaj govor nije mogla pronaći, i to nikada. No, što je tu je. Na Vukovar nisu bačene atomske bombe, ali je na demokraciju u Hrvatskoj HDZ bacio političku atomsku bombu i potpuno je devastirao naš javni život.

Mi javnih politika nikad nismo imali, sve politike su ustuknule pred nacionalizmom, pljačkom, nepotizmom itd., a građani su se, šutke, povukli. Ovakvoj zemlji ne treba renesansa, renesansa ne treba ni Splitu. Nama treba transformacija. Split je dobio priliku za to, a hoće li je iskoristiti, ovisi isključivo o tome je li ovaj grad uistinu dobio gradonačelnika koji ne mašta o sebi nego skrbi o gradu.