Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu staro i dugogodišnje prijateljstvo Ukrajine i Hrvatske odnosno ukrajinskog naroda i hrvatskog naroda. Rusija se, kao agresor na Ukrajinu, tretira kao neprijatelj. Bivši saborski zastupnik i sudionik tih događaja, Pero Kovačević, tvrdi da se ne radi o istini.
Njegovu kolumnu, objavljenu na Maxportalu prenosimo u cijelosti:
“U ovoj kolumni odnosno uratku bavit ću se pitanjem i dati odgovor na pitanje: je li i koliko,Ukrajina pomagala Hrvatsku u Domovinskom ratu, jednako tako bavim se i pitanjem: je li Rusija pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu.
Uradak sam izradio profesionalno, nepristrano na temelju podataka i činjenica iz prve ruke. Za izradu ovoga uratka koristio sam se i svojim bilješkama iz Domovinskog rata. Svjedok sam i akter svih tih događanja iz prvih redova.
Podsjećam da sam 1990. radio na ustrojavanju Ministarstva obrane. Radio sam na ustrojavanju Hrvatske vojske, bio sam predsjednik radne skupine koja je u lipnju izradila Plan obrane, Plana uporabe oružanih snaga i Plan osvajanja vojarni „JNA“(skupinu je imenovao predsjednik Tuđman i Vlada u svibnju 1991.)
Predsjednik Tuđman je te strateške dokumente donio početkom srpnja 1991. godine. Jednako tako bio sam jedan od četiri ovlaštene osobe za primanje prebjega iz „JNA“ u Hrvatsku vojsku.
Držim da hrvatska javnost treba znati odgovore na ova pitanja. Istina i rezultati moga uratka će mnoge iznenaditi , naravno da je problem u njima jer su neupućeni kao i naši „novokomponirani“ vojni analitičari .
Pomoć Ukrajine Hrvatskoj u Domovinskom ratu
Vjerujem da su mnogi neupućeni u ovo pitanje držali odnosno mislili kako nam je Ukrajina pomagala u Domovinskom ratu. Narodna poslovica kaže: Prijatelj se pozna u nevolji, slušajući Andreja Plenkovića, ministra Grlić Radmana i druge dužnosnike o starom i dugogodišnjem prijateljstvu Ukrajine i Hrvatske mnogi su logično izvukli zaključak da je Ukrajina pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu.
Moja analiza pokazuje i dovodi do zaključka da Ukrajina nije pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu. Nisu nam ništa pomogli, dapače odbili su nam prodavati naoružanje i vojnu opremu zbog uvedenih sankcija embarga Hrvatskoj na nabavku naoružanja i vojne opreme koje je donijelo Vijeće sigurnosti UN-a.Od Ukrajine smo dobili nešto malo humanitarne pomoći i ništa više.
Hrvatska se držala prijateljski prema Ukrajini. Nakon agresije Rusije na Ukrajinu
Hrvatska je Ukrajini uputiti vojnu pomoć za opremanje četiri pješačke brigade. Naoružanje i vojnu opremu odnosno zaštitnu opremu i pješačko naoružanje u vrijednosti 124 milijuna kuna(16,5 milijuna eura) strojnice i puškostrojnice s pripadajućim streljivom za četiri pješačke brigade.
Nažalost podaci Europola i Interpola pokazuju da su Ukrajinci dio te vojne pomoći prodali na crnom tržištu. Ništa novo, ako znamo da je povijest ilegalne trgovine oružjem duga i dokazana – sad je samo pitanje količina koje se završile na crnom tržištu.
Pomoć Rusije Hrvatskoj u Domovinskom ratu
Za razliku od Ukrajine, Rusija je pomagala Hrvatsku u Domovinskom ratu. Naoružali smo se nužnim naoružanjem i vojnom opremom zahvaljujući Rusiji.
Boris Jeljcin, ruski predsjednik u to vrijeme je odobrio i znao da se naoružava Hrvatska vojska. Zahvaljujući Rusiji naoružali smo se i opremili ratno zrakoplovstvo i dobili drugo vrijedno i ubojito vojno naoružanje.
Helikopteri Mi-24 ali i MiG-ovi, dopremani su ruskim zrakoplovima preko Mađarske u Hrvatsku kako bi se izbjegle međunarodni embargo na naoružavanje zemalja bivše Jugoslavije. Preko Zvonka Zubaka i njegove kompanije Winsley Finance Limited Hrvatska je iz Rusije nabavila 24 MIG-a 21, 17 transportnih helikoptera, 11 borbenih helikoptera MI-24, 100 protuoklopnih lansera Fagota, nekoliko tisuća raketa i bombi, nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova i oko 30 milijuna metaka.
Gorbačov je spriječio bombardiranje Zagreba
Ono najvažnije, Rusi su imali vrlo pristojne cijene. MIG-ovi su stajali oko 700 tisuća dolara po komadu, leteće topovnjače MI-24 tada, a i sada najmoćniji vojni helikopter na svijetu, stajali su između 1,5 i 2 milijuna dolara po komadu, a kalašnjikovi su stizali po cijeni od po 134 dolara. Posao u koji je bio uključen Zubakov Winsley i koji je bio dogovoren i plaćan putem pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, te RH Alana , koštao nas je nešto manje od 100 milijuna američkih dolara.
Jednako tako smo imali veliku pomoć od zadnjeg predsjednika Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačov koji je spriječio bombardiranje Zagreba 7.listopada 1991. Toga dana su srbočetnički migovi raketirali Banske dvore, a imali su namjeru bombardirati Zagreb.
Budući da su SAD i Zapad zauzeli nefleksibilan stav prema Hrvatskoj te su, podržavajući cjelovitost Jugoslavije, smatrali da su sve akcije JNA legitimne, hrvatsko se vodstvo za pomoć tada obratilo Moskvi. Svjedok sam tih događaja da su pokojni Zdravko Tomac i tadašnji predsjednik Vlade Franjo Gregurić zvali Gorbačova da intervenira .Zahvaljujući, između ostalog, i našim operativnim akcijama i obraćanju Mihaila Gorbačova rukovodstvu Jugoslavije i JNA 7. listopada 1991. godine, s pozivom da se suzdrže od upotrebe sile, Zagreb je uspješno spašen od razaranja i ozbiljnih civilnih žrtava.
Koliko se Ukrajinaca borilo u Domovinskom ratu?
Moji podaci pokazuju da se jako malo Ukrajinaca u Domovinskom ratu borilo u redovima Hrvatske vojske.
Imali smo nešto oko 10 dragovoljaca koji su došli u Hrvatsku vojsku s putovnicom tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Oni su za nas bili Rusi, tako smo ih zvali. Dodatna analiza pokazuje da su petorica sigurno bili Rusi, jedan je bio Latvijac, dva su bili Ukrajinci, za ostalu dvojicu nisam siguran jesu li bili Ukrajinci ili Rusi.
Veliki broj Ukrajinaca i Rusa se borio na strani agresora u Domovinskom ratu u redovima srbočetničkih i JNA hordi. Bilo ih je nekoliko stotina.
Eto, to je istina, to su činjenice koje dovoljno govore same za sebe i odgovaraju na pitanje je li Ukrajina pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu?”, piše Pero Kovačević.
S obzirom da je njegova kolumna izazvala brojne reakcije dodatno je pojasnio svoja saznanja.
“Ne znam zašto mnoge smeta istina da Ukrajina nije pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu. To je istina to govore činjenice. Zašto nisu pomagali, to oni znaju ali to nije bila tema uratka.
Ne znam zašto mnoge smeta istina da Zapad nije pomagao Hrvatskoj u Domovinskom ratu, da je uveo Hrvatskoj sankcije putem Vijeća sigurnosti UN-a odnosno embargo na uvoz oružja i vojne opreme. Zašto im smeta istina da se taj i takav Zapad zalagao i podržavao teritorijalnu cjelovitost tadašnje Jugoslavije.
‘Zašto mnoge smeta istina da nam je u naoružavanju jedino pomogla Rusija?’
Ne znam zašto mnoge smeta istina da nam je u tom razdoblju u naoružavanju jedino pomogla Rusija. Zašto im smeta istina da smo se naoružali nužnim naoružanjem i vojnom opremom zahvaljujući Rusiji.
Boris Jeljcin, ruski predsjednik u to vrijeme, odobrio i znao da se naoružava Hrvatska vojska. Zahvaljujući Rusiji naoružali smo se i opremili ratno zrakoplovstvo i dobili drugo vrijedno i ubojito vojno oružje.
Helikopteri Mi-24 ali i MiG-ovi, dopremani su ruskim zrakoplovima preko Mađarske u Hrvatsku kako bi se izbjegle međunarodni embargo na naoružavanje zemalja bivše Jugoslavije.
Ono najvažnije, Rusi su imali vrlo pristojne cijene. MiG-ovi su stajali oko 700 tisuća dolara po komadu, leteće topovnjače MI-24 tada, a i sada najmoćniji vojni helikopter na svijetu, stajali su između 1,5 i 2 milijuna dolara po komadu, a kalašnjikovi su stizali po cijeni od po 134 dolara. Posao u koji je bio uključen Zubakov Winsley i koji je bio dogovoren i plaćan putem pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, te RH Alana, koštao nas je nešto manje od 100 milijuna američkih dolara.
Naravno, nisu nam Rusi donirali prijeko potrebno naoružanje i vojnu opremu prodali su, a taj i takav Zapad nije htio čuti. Nisu nam čak htjeli prodati vatrogasna vozila jer su bila pod embargom kao specijalna vozila. Da se nismo uspjeli naoružati i opremiti Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Hrvatsku vojsku ne znam što bi bilo. Možda bi doživjeli novi Križni put.
Oni kojima ne odgovara istina čak idu tako daleko da mi spočitavaju da sam rusofil ili mene kao svjedoka tog vremena uvjeravaju da iznosim netočne i neistinite podatke. Moram priznati da imaju bujnu maštu. Realno, to je bilo i za očekivati od njih jer kad nemaju argumenata onda pribjegavaju lažnom optuživanju i omalovažavanju”, zaključuje Kovačević.
