“Danas je pred mojim očima radnica u trgovini zalijepila novu cijenu mlijeka – 9.49 kuna. To me zdrmalo jer vidim da je inflacija od puzeće postala kotrljajuća, a uskoro bi mogla biti galopirajuća. Kao i uvijek išao sam analizirati tržište mlijeka i evo rezultata”, objavio je profesor ekonomije Ivan Lovrinović.
“Cijena kratkotrajnog mlijeka je u 2020.g. u prosjeku bila 6.40 kuna, a na kraju 2021.g. 7 kuna. Nova cijena je u odnosu na onu iz 2020.g. viša za oko 50%, a u odnosu na onu s kraja 2021.g za 30%!!! To je ritam prave inflacije kojeg svi osjetimo ali se on u službenim podacima (12%) razvodni s robama i uslugama koje daleko manje koristimo. Dakle, prava inflacija je u Hrvatskoj između 30%% i 50%, jer ljudi u prosjeku troše na kranu preko jedne trećine plaće, a dobar dio i skoro 50%.
“Mlijeko je strateški proizvod. Hrvatska je drastično smanjila proizvodnju mlijeka i broj krava muzara. Tako je 2008.g. proizvedeno u HR proizvedeno 801 milijun litara mlijeka a bilo je 212 tisuća krava. Danas se proizvede svega oko 520 milijuna litara a krava ima svega 102 tisuće. HR ne proizvodi niti pola potrebnog mlijeka. Jasan je trend uništavanja mljekarstva i stočnog fonda. Sve više se uvozi mlijeka i mliječnih proizvoda pa je u deficit u trgovini u tom segmentu sa svijetom oko 7 milijardi kuna godišnje. Sve je to moglo biti proizvedeno u HR, a čak i zaraditi od izvoza. Ne mogu drugačije nazvati ukupnu ekonomsku politiku osim politikom spaljene zemlje. Hrvatska, kao što svi znamo, ima ogromne potencijale poljoprivredne proizvodnje, a na ovom primjeru mlijeka vidimo kako se sustavno uništava.
“Otkupna cijena mlijeka je npr. 2014.g. bila 2,55 kuna i bila je viša od one u 2021.g. kada je uznosila 2,54 kune. Otkupljivači marketinški objavljuju da se čak 8 puta dizali otkupnu cijenu mlijeka od početka 2022.g. a realno je to po desetak lipa. Ako uzmemo točnom otkupnu cijenu mlijeka od 3 kune, a nije i usporedimo s cijenom litre mlijeka u trgovini prikazanoj na slici – 9.49 kuna pitamo se zašto je prodajna cijena čak 310% viša?
E, tu se moramo vratiti u vrijeme privatizacije Dukata, Vindije … kada se govorilo da ćemo imati još stabilniju proizvodnju, razumne cijene i da će mljekari solidno zarađivati i tako ostajati na svojim ognjištima i ne iseljavati se. No, slika je drugačija; francuski Lactalis koji je od dobrog vozača Luke kupio Dukat imao je drugačije ciljeve i danas vidimo da je tržište mlijeka mali kartel na kojemu vedre i oblače dvije tri kompanije. Sve je više uvoznog mlijeka, nerijetko sumnjive kvalitete. Nikada nismo bili toliko prehrambeno ugroženi i ovisni o uvozu. Ta politika “strateških partnera”, koju guraju pod firmom slobode tržišta i danas zagovara Vlada strateški nas je uništila”
‘Ne treba nam vanjski neprijatelj za uništenje naroda i države – imamo ga u vlastitoj kući’
“Da se vodila ispravna agrarna politika inflacija ne bi bila ovolika. Proizvodilo bi se više a na ključne komponente troškova mogli bismo utjecati. Kratko rečeno, ponuda domaćih proizvoda bi bila veća a ovisnost o uvozu mala ili je ne bi bilo. Ovako smo prepušteni hirovima geopolitike, korporativnim interesima stranaca i nesposobnoj i kriminalnoj vladi. Zato oni guraju uvođenje eura misleći da će rujine koje su stvorili na svim segmentima biti zadatak institucijama EU da ih one riješe. Situacija će nažalost biti još gora i na to sam nebrojeno puta upozoravao.
Nedavno sam na ovom profilu predlagao da lokalne zajednice omoguće postavljanje mljekomata koji bi barem 50% bili financirani iz lokalnih i državnih fondova, što bi spasilo i povećalo broj mljekara.
I za kraj: 2014.g. u Hrvatskoj je bilo oko 60 tisuća proizvođača mlijeka, a danas svega oko 3400. Tu razliku pomnoženu s dva, tri člana obitelji vlasti su jednostavno prisilile da ekonomsku emigraciju.
Zato kažem, nama ne treba vanjski neprijatelj za uništenje naroda i države – odavno ga imamo u vlastitoj kući.
Uništavali su mljekare niskim otkupnim cijenama a banke skupim kreditima od koji su mnogi bili uz valutnu klauzulu. To je to novo oružje koje bešumno uništava sve domaće i nameće ovisnost.
Znate da ne pišem parole i to nije način moga političkog djelovanja. Ovakvi tekstovi imaju za cilj da ljudi pod utjecajem nepobitnih, a malo poznatih ili nepoznatih činjenica, najprije “polude” a potom se probude i počnu aktivnije politički djelovati.
Rješenja znamo, imamo i stručnjake- ali je sve u rukama naroda.
Mlijeko koje sada pijemo je gorko, učinimo ga slatkim zajedno.
P.S- Netko će se pitati zašto sam objavio fotku na kojoj se reklamira Dukat i Vindija? Ne, nije riječ o reklami već kritici i to je moje pitanje tim firmama: zašto su ovako bezobrazno podigli cijene u odnosu na nabavnu cijenu? To su dužni objasniti ljudima”, zaključuje prof. Lovrinović.
